Die Leiden des jungen Werthers – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 16:
 
Knjiga je od Goethea učinila jednu od prvih međunarodnih zvijezda u historiji književnosti. Sve do kraja njegovog života su mnogi mladići na putovanju kroz Evropu hodočastili u [[Weimar]].
 
== Sadržaj ==
Glavni junak romana, inteligentni i osjetljivi Werther, sudbonosno se zaljubio u lijepu mladu građanku Charlottu (Lottu), koja je bila vjerena za drugog mladića, državnog činovnika Alberta, za koga se poslije i udala, iako je bila zavoljela osjećajnog Werthera. Shvativši da za njegovu ljubav nema nade, Werther je prihvatio činovničku službu u jednom obližnjem gradu, gdje je često bio izložen poniženju, jer je bio običan građanin, a ne plemić. U stanju potpunog beznađa on je na kraju izvršio samoubistvo.
 
== O romanu ==
Roman ''Jadi mladog Werthera'' objavljen je u vrijeme kada je u njemačkoj književnosti vladao pokret poznat pod imenom "Sturm und Drang" ("Juriš i navala"), koji je bio usmjeren protiv onovremenog [[racionalizam|racionalizma]] i koji se u književnosti zalagao za slobodno izražavanje osjećanja i za afirmiranje pjesničkog stvaralačkog nadahnuća. Pripadnici tog pokreta bili su mladi njemački intelektualci koji su se borili ne samo protiv uticaja francuskog klasicizma već i protiv klasnih privilegija feudalnog društva.
 
Roman je pisan u formi [[Epistolarni roman|epistolarnog romana]] (tj. romana u pismima), koji je postao popularan u 18. vijeku, jer je bio pogodan za izražavanje osjećanja ličnosti: u pismima prijateljima junak ili junakinja opisuje svoje emotivne reakcije na ono što se događa u životu. Najveći dio Geteovog romana sastoji se od pisama koje Werther piše prijatelju Wilhelmu. Tek pri kraju romana priču o Wertheru i njegovoj smrti preuzima tobožnji izdavač njegovih pisama.
 
''Patnje mladog Werthera'' pripadaju tzv. ''dobu sentimentalizma'', koje je neposredno prethodilo [[romantizam|romantičkom pokretu]], ali ga je i pripremilo. Izgubivši racionalističku i [[klasicizam|klasicističku]] vjeru u moć razuma, pisci su počeli prikazivati čovjeka kao osjećajno biće, koje je često suočeno sa moralnim i socijalnim problemima koji prevazilaze njegove snage, zbog čega je ishod tog suočavanja obično tragičan.
 
== Eksterni linkovi ==