Ubrzo je Ludvig Van Betoven postao i drugi [[orgulje|orguljaš]] na dvoru i dobiva redovitu mjesečnu plaću. Kada je imao 13 godina svira [[čembalo]] i [[viola|violu]] u [[Kurfürst|izbornom]] orkestru dvora i bavi se komponiranjem različitih kamernih skladbenih djela. Kako bi unaprijedio svoje znanje, [[1787]]. godine, Ludvig odlazi u Beč, koji je u tom vrijeme, zahvaljujući skladateljima kao što je [[Joseph Haydn]], bio postao europsko glazbeno središte da bi učio kod slavnog Mozarta.
Zbog velike zauzetosti Mozarta komponiranjem svojih osobnih kompozicija i drugim brigama koje su ga opterećivale, Mozart nije bio uveliko zainteresiran za mladog Ludviga, ali je slušajući ga kako svira rekao:»''Jednog će dana taj mladić podići veliku galamu u svijetu!''». Osim toga Betoven je i sam poslije dva tjedna morao napustiti Beč i vratiti se za Bonn jer mu je majka bila na umoru. Kratko po njegovu dolasku u Bonn, majka mu umire.
Betoven se [[1789]]. godine odlučuje na studij na sveučilištu u Bonnu, gdje dolazi u dodir sa idejama [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]], sloboda i čovječnost, koje ga oduševljavaju a koje se u njegovim kasnijim djelima mogu i primijetiti, posebno u njegovoj jedinoj [[opera|operi]] Fidelio.
Kada je imao 22 godine, Betoven odlazi ponovno za Beč i tamo ostaje. Iako je Mozart već bio mrtav, Betoven postaje učenikom strogog Josepha Hydna i [[Antonio Salieri|Antonia Salieria]].
