Parnasovstvo – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Gusskie (razgovor | doprinos)
Nova stranica: Парнасовство је добило име по Парнасу, митоло{ком бријегу муза, ~име пјесници овог стила исти~у сво...
 
preuzeto sa sr.wiki
Red 1:
'''Parnasizam''' (od grč. "[[Parnas]]" - brdo u centralnoj [[Grčka|Grčkoj]], koje je po [[grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] bilo sedište [[Apolon]]a, zaštitnika umetnosti i [[muze|muza]], njegovih pratilja) je pesnička škola nastala u [[Francuska književnost|Francuskoj]] u toku druge polovine 19. veka, otprilike od 1865. do kraja 19. veka. Najznačajniji predstavnici ove škole su [[Teofil Gotje]], Lekont de Lil, Žoze Marija de Heredija, Teodor de Banvil, Fransoa Kope i [[Sili Pridom]]. Značajan trenutak za grupu je objavljivanje prve zajedničke [[antologija|antologije]], „Savremeni Parnas“ (Le Parnasse contemporain), čiji je prvi broj izašao 1866. U tom broju izašle su i pesme kasnijih simbolista, [[Stefan Malarme|Stefana Malarmea]] i [[Pol Verlen|Pola Verlena]]. Antologija je izdata u još dva broja, 1871. i 1876. godine, nakon čega njihova zajednička aktivnost slabi.
Парнасовство је добило име по Парнасу, митоло{ком бријегу муза, ~име пјесници овог стила исти~у своју повезаност са антиком. Временски предходи симболизму,али строго узев{и , парнасовство и није модерна стилска оријентација. Ме|утим, неки су симболисти по~ињали као парнасовци, а у југословенској књи`евности, посебно у српској књи`евности, парнасовство је било ва`на одлика пјесника из тог времена модерне.Средином про{лог вијека , паралелно са реализмом и не{то прије прије првих симболиста, група француских пјесника сара|ивала је на заједни~ким збиркама пјесама, објављеним 1866. , 1869. и 1876. под називом Савремени Парнас("Ле Парнассе цонтемпораин"). Ови пјесници, Теофил Ротје, Теодор де Банвил, Леконт де Лил и др. , виде у умјетности циљ свога постојања, она им је смисао `ивота и ~ини ~истију и узви{енију стварност.Они су велики противници сваке утилитарности поезије.Зала`у се да поезија буде безли~на , објективна, хладна , узви{ена и велики зна~ај дају савр{енству форме. Из споља{њег свијета , као декор за своје пјесме , занимају их : анти~ко доба и теме из историје и митологије,као и егзоти~на природа . Мада су се разликовали једни од других у циљевима ,ипак их је спајала те`ња за јасним и ~истим формама.
 
== Odlike ==
 
Škola predstavlja reakciju protiv [[romantizam|romantičarskog]] [[sentimentalizam|sentimentalizma]] i [[realizam|realističke]] [[utilitarizam|utilitarnosti]]. Parnasovci su sledili doktrinu [[larpurlartizam|larpurlartizma]], koju su promovisali [[Šarl Bodler]] i Teofil Gotje. Izraz ove poezije je depersonalizovan i hladan, neguje se kult [[forma|forme]] (nasuprot sadržini), teži se ka odvajanju umetnosti od socijalnih problema i politike. Jedini cilj umetnosti je negovanje lepog. Teofil Gotje u svojoj programskoj pesmi „Umetnost“ (1857) lepo u pesmi shvata kao savršenstvo forme. Stoga se kao prvi cilj stavlja usavršavanje pesničkog zanata po ugledu na [[likovna umetnost|likovne umetnosti]], posebno [[vajarstvo]]. Parnasovci biraju teške pesničke [[žanr]]ove kao što je [[sonet]], i neguju savršenstvo stiha. Teme nalaze u istoriji i mitologiji, pri čemu se odlučuju za manje poznate priče.
 
== Predstavnici van Francuske ==
 
Parnasizam svoje najznačajnije predstavnike ima u Francuskoj, ali je izvršio uticaj i van nje. U [[engleska|Engleskoj]] se kao predstavnici javljaju Ostin Dobson, Endru Lang i Edmund Gros. U [[Brazil]]u javlja se Olavo Bilak, u [[Poljska|Poljskoj]] Antoni Lange, u [[Rumunija|Rumuniji]] Aleksandru Makedonski. Odlučujući uticaj izvršio je na [[Latinska Amerika|latinoamerički]] književni pokret modernizmo, čiji je glavni predstavnik bio [[nikaragva]]nski pesnik Ruben Dario. Za [[srpska književnost|srpsku književnost]] uticaj parnasizma je posebno značajan, jer je doprineo podizanju njenog tehničkog nivoa, pomalo zanemarenog u doba romantizma, koji je veću pažnju poklanjao [[inspiracija|inspiraciji]]. Najbliži ovoj školi bio je [[Vojislav Ilić]], iako nema naznaka da je Ilić poznavao poeziju francuskih parnasovaca. Uticaj ove škole posebno je bio jak na [[Jovan Dučić|Jovana Dučića]], zatim na [[Aleksa Šantić|Aleksu Šantića]], [[Milan Rakić|Milana Rakića]] i druge.
 
==Literatura==
* dr Dragiša Živković: „Teorija književnosti sa teorijom pismenosti“, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1991.
* Tanja Popović: „Rečnik književnih termina“, Logos art, Beograd 2007.
 
==Spoljašnje veze==
* Jovan Deretić: „Kratka istorija srpske književnosti“ [http://www.rastko.rs/knjizevnost/jderetic_knjiz/jderetic-knjiz_09.html#_Toc412464028] {{sr}}
* PARNASSE; PARNASSIENS / Parnassianism; Parnassians [http://www.flsh.unilim.fr/ditl/Fahey/PARNASSEPARNASSIENSParnassianismParnassians_n.html] {{en}}
* Parnassianism [http://www.servinghistory.com/topics/parnassianism] {{en}}
 
[[Kategorija:Književnost]]