Brazilsko Carstvo – razlika između verzija

Za razliku od susjednih [[Hispanoamerika|hispanskih republika]], Brazil je imao političku stabilnost, ekonomski razvoj, ustavom zagarantiranu slobodu govora i poštivanje temeljnih građanskih prava, mada su u ovoj oblasti izuzeci bili žene i robovi, potonji koji su smatrani objektima, a ne subjektima prava. Dvodomna legislatura birana je, u usporedbi s ostalim zemljama regije, s priličnim stupnjem demokratičnosti, kao i lokalne i regionalne vlasti. Ovakva situacija dovela je do dugogodišnjeg sukoba između cara Pedra I i parlamentarnih frakcija oko uloge cara u političkom sustavu. Uz to, javljali su se i drugi problemi. Neuspješni [[Cisplatinski rat]] protiv susjednih [[Ujedinjene Provincije Río de la Plate|Ujedinjenih Provincija Río de la Plate]] doveo je do secesije [[Urugvaj]]a, koji je dotad bio dio Brazila. Godine [[1826.]], Pedro I je, unatoč svojoj ulozi u brazilskoj nezavisnosti, postao portugalski kralj, no odmah je abdicirao u korist najstarije kćerke. Dvije godine kasnije, Pedrov mlađi brat je uzurpirao prijestolje. U nemogućnosti da rješava probleme i u Brazilu i u Portugalu, Pedro I je [[7. travnja]] [[1831.]] godine abdicirao i odmah otišao za Portugal kako bi vratio [[Liberalni ratovi|kćerkino prijestolje]].

 

 

Iako su posljednje godine Pedrove vladavine bile obilježene mirom i ekonomskim napretkom, ovaj nije pokazivao interes da se monarhija održi nakon njegova života te se, shodno time, nije trudio spasiti ju. Njegova prijestolonasljednica bila je kćerka [[Isabel od Brazila|Isabel]], no ni Pedro ni vladajuće klase nisu smatrali ženu dostojnom nasljednicom. Bez prikladnog nasljednika, nitko nije vidio razloga za opstanak monarhije. Nakon 58 godina vladavine, Pedro II je [[15. studenog]] [[1889.]] godine svrgnut u [[puč|državnom udaru]] koji je doveo do formiranja diktatorske [[Prva Brazilska Republika|republike]].