Davorin Jenko – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Značaj D.Jenka za srpsku muziku i kulturu |
"Značaj D.Jenka za srpsku muziku." U pretpregledu dolazi do greške, pa je deo teksta izostavljen. |
||
Red 24:
Rođeni Slovenac, Davorin Jenko je bio pravi jugosloven, a njegove dinamične aktivnosti ostavile su najdublje tragove u srpskoj muzičkoj kulturi u doba romantizma.Jenko je bio duhovna gromada od čoveka I 20 god pre Mokranjca udario temelje srpskoj muzici.
60-ih god 19 veka dolazi u Srbiju i preuzima Pančevačko crkveno pevačko društvo, a zatim nasleđuje Kornelija Stankovića u Beogradskom pevačkom društvu. Kad je osnovano Srpsko kraljevsko pozorište 1865 god.(današnje Narodno pozorište u Beogradu),prihvata se formiranja ansambla i vredno radi 30 god.sve moguće poslove, od okupljanja i opismenjavanja hora i solista od darovitih glumaca,
Njegove zasluge su ogromne.Pod uticajem ondašnje srpske inteligencije u čijem krugu se obreo (Nušić, Glišić, Veselinović, Skerlić , Mokranjac, Josif Marinković, Steva Todorović,Kornelije Stanković) upoznao je srpsku muziku i pod njenim uticajem počeo da piše pozorišne komade sa pevanjem,u kojima je koristio srpske muzičke motive. Oni su osvojili srpsku publiku, i postali glavni "šlageri"onog vremena. Pesme iz pozorišnog komada "Đido" na tekst Janka Veselinovića , "Moj đerdane", "Sindžirići zveče", "Milić ide strančicom","Gde ćeš biti mila Kejo", pevale su se po svim kafanama,kao i po kućama, a pevaju se i danas.Napisao je prvu srpsku operetu "Vračara", pa zatim komade "Potera" i "Pribislav i Božana".Ogroman uspeh doživeo je i komad "Seoska lola",prerađen sa mađarskog. U komadu "Markova sablja" pesnika Jovana Đorđevića, izvedenom povodom stupanja na presto Milana Obrenovića,izvedena je pesma "Bože pravde"(1872g),
Nemoguće je ne spomenuti da je D.Jenko doveo u Beograd Augustu-Velu Nigrinovu,veliku glumicu,
Umeo je da okupi prave ljude: kod njega u orkestru je koncertmajstor bio Petar Krstić (kompozitor muzike za "Koštanu"),violončelo je svirao pesnik Anton Gustav Matoš,a na pozornici su se smenjivali poznati glumci, kojima je Jenko predavao solo pevanje. Jenko je sa Biničkim utemeljitelj srpske opere.
I na kraju, ali ne manje važno, Jenko je autor
I ne mogu da ne spomenem da je daleke 1968 u tadašnjem "Savremenom pozorištu" na Crvenom Krstu, na repertoaru bio "Đido" sa Petrom Božovićem (Zdravko- "Đido"), Svetlanom Bojković (Ljubica), a Petru i Milića igrali su Ljiljana Lašić i Branko Milićević, svi još studenti i prvi put na sceni, mladi i autentični.
Ulogu "ludog" Maksima igrao je i pevao maestralni komičar Miodrag Petrović-Čkalja.
|