Razlike između izmjena na stranici "Bosanska kriza"

Dodano 878 bajtova ,  prije 4 godine
[[Datoteka:Caricature Bosnia Annexion 1909 Ion Kalem.jpg|thumb|right|200px|Otomanska karikatura aneksije Bosne, sa natpisom: "Napredovanje civilizacije u Bosni i Hercegovini"]]
Britanski povjesničar [[Noel Malcolm]] smatra da je glavni učinak aneksije na život u Bosni i Hercegovini bio zapravo blagotvoran. Vlasti Austro-Ugarske smatrale su da sad drže Bosnu čvršće u svojim rukama, pa su bile spremnije dopustiti da se u njoj razvija politički život.<ref name="Malcolm"/> [[1909]]. godine je muslimanima odobren sistem upravljanja [[vakuf]]ima za koji su se oni uporno zauzimali, a onda je, sljedece godine, izabran i [[Bosanski sabor]]. Istina da je Sabor bio zasnovan na ograničenom izbornom pravu i da nije imao izravne zakonodavne vlasti, ali je ipak omogućio raznim organizacijama koje su posljednjih nekoliko osnovale lokalne zajednice - [[Muslimanska narodna organizacija]] (1906.), [[Srpska narodna organizacija]] (1907.) i [[Hrvatska narodna zajednica]] (1908.) - da počnu djelovati kao prave [[političke stranke]].<ref>Donia, ''Islam under the Eagle'', str. 169-175.</ref>
 
Kad je Habsburška Monarhija zaposjeli Bosnu i Hercegovinu muslimani koji nisu željeli prihvatiti novu vlast selili su u Tursku. Udio u stanovništvu stoga im se smanjio s 38.7% godine 1879. na 32.3% godine 1910. Udio pravoslavaca ostao je gotovo nepromijenjen (43.5%), a katolika se malo povećao zbog useljavanja državnih službenika s 18.1% na 22.9%.
 
Između 1879. i 1913. oko 40% od oko 89 000 kmetovskih kućanstava otkupilo je zemlju na kojoj je živjelo. Međutim, situacija oko posjedovanja zemlje neznatno se promijenila. Godine 1910. 91% zemljoposjednika koji su posjedovali i kmetove bili su muslimani. 68% srpskoga, 57% hrvatskoga i samo 7% muslimanskog poljoprivrednog stanovništva bili su kmetovi ili djelomično kmetovi. Bilo je još oko 50 000 seljaka zakupnika, pretežno pravoslavaca, čiji je gospodarski položaj bio osjetno teži od položaja kmetova.
 
U Srbiji je ova kriza izazvala jačanje nacionalizma i nacionalne solidarnosti. Ova kriza je na neko vrijeme poremetila odnose između [[Austrougarska|Austrougarske]] i Rusije. Vrenje srpskog nacionalizma izazvano aneksijom proširilo se na dijelove bosanskohercegovackog pučanstva. Pa i u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je jačalo raspoloženje protiv Austro-Ugarske, a sve je više zadobivalo oblik suradnje sa Srbima u kovanju planova da se osnuje zajednicka [[Jugoslavija|južnoslavenska država]]. Nevjerojatno nezgrapan izraz toga novog stava bijaše ime studentske organizacije koja je djelovala na sveučilištima izvan Bosne, a kojoj je predsjednik bio mladi srpski pisac [[Ivo Andrić]]: "''Hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski ili jugoslavenski napredni omladinski pokret''".<ref>Čuprić-Amrcin, ''Die Opposition in Bosnien'', str. 392.</ref>