Rab – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot kozmetičke promjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 60:
Rab se prvi put spominje u putopisu grčkog geografa [[Pseudo Skilaks]]a koji otoke Rab i Pag spominje pod zajedničkim imenom “Mentorides”.
== Znamenitosti ==
Izvan gradskih zidina nalaze se iduće znamenitosti.
Franjevački samostan svete Eufemije smješten je u dnu najdublje i najslikovitije rapske uvale, te je nenadmašno uklopljen u prirodni okoliš. Crkvica posvećena svetoj Eufemiji koja se prvi put spominje u 13. st. zacijelo je još ranokršćanske osnove. Samostanski sklop sastoji se od Crkve svete Eufemije, Crkve svetog Bernardina, Gospine kapele, Kapele svetog Križa, klaustra, knjižnice i refektorija (blagovališta). Pročelja su skromno urešena jednostavnim pravokutnim prozorima i vratima. Provincijalni vikar iz [[Zadar|Zadra]] fra Nikola Puliksan s papinim dopuštenjem odlučio je podići novi [[franjevci|franjevački]] [[samostan]]. Sačuvala se pisana isprava na pergamentu iz godine [[1446.]], tj. povelja o zasnivanju samostana čiji je osnivač bio rapski plemić Petar Car (Zaro). Na toj povelji prvi put se navodi ime otoka i grada uz [[latinski]] i [[hrvatski]] oblik. Ispravu je [[9. siječnja]] sastavio notar Nikola Depretto iz [[Piran]]a, a ovjeren je pečatima rapske općine, suda i biskupa. Do današnjih dana preživjela je i druga isprava, u kamenu ploču uklesani natpis u kojem se navodi ista godina gradnje i donatori rapskih opservanata. Taj natpis je danas uzidan u istočni zid klaustra, dok mu je izvorno mjesto bilo iznad ulaznih vrata samostana. Osnova samostana je naravno spomenuta Crkva sv. Eufemije, jednostavna jednobrodna građevina. U znak posebnog štivanja sv. Bernardina Sijenskog gradi se nova crkva njemu posvećena, u samostanskom sklopu. Ugovor za gradnju sklapa Petar Car sa zadarskim majstorom Jurjem Dimitrovim koji radi u samostanu od [[1448.]] do [[1452.]] godine. Crkva je jednobrodna redovnička građevina pravokutna tlocrta sa svetištem kvadratnog tlocrta, a koje je presvođeno križnorebrastim svodom, a od crkve odvojeno [[gotika|gotičkim]] trijumfalnim lukom. Izvorno je bilo proviđeno jednim šiljastim gotičkim prozorom na sjevernoj strani, kojeg je zamijenio veliki [[barok]]ni prozor u obliku [[polumjesec]]a u drugoj polovini 17. st. Naos crkve izvorno je bio prekriven tipičnim kasnogotičkim otvorenim oslikanim drvenim krovištem ("na brodsku kolibicu"). Gotički jednostavni prozori su zazidani, a na njihovom mjestu otvorene nove barokne ''mezzalune''. Godine [[1669.]] [[split]]ski slikar Napoli oslikao je postavljeni novi stropni tabulat. Naslikano je 27 prizora iz života sv. Frane i ostalih značajnih franjevačkih svetaca. U središnjoj slici s prikazom Bogorodice, sv. Kristofora i sv. Bernardina nalazi se nastpis. Uz bočna ulazna vrata iz klaustra na južnom crkvenom zidu nalazi se natpis o posveti crkve iz [[1466.]] godine koji navodi pet dalmatinskih pastira (biskupa) kao njezinih posvetitelja. Na glavnom oltaru u crkvenom svetištu je vrijedan [[poliptih]] mletačkih slikara braće Antonia i Bartolomea Vivarini naslikan [[1458.]] godine. Pozlaćeni drveni okvir izradio je drvorezbar Franciscus. Na poliptihu u donjem tijelu naslikani su likovi sv. Bernardina u sredini, sv. Frane i sv. Petra lijevo te sv. Kristofora i sv. Ante Padovanskog desno. U gornjoj zoni su polulikovi Bogorodice s malim Kristom u središtu, sv. Ivana Krstitelja i sv. Jerolima lijevo te sv. Eufemije i sv. Ljudevita Kralja desno. Samostanski sklop čuva još umjetnina. Među njima su dvije slike u tehnici tempere na drvu s prikazima sv. Pavla i sv. Kristofora iz 15. st. Drveno obojeno raspelo u Kapeli svetog Križa odiše dramatičnom kasnogotičkom ekspresivnošću iako je [[renesansa|renesansnog]] oblikovanja. Na prijelazu iz 15. u 16. st. prigrađena je sa sjeverne strane crkve uz zapadno pročelje [[zavjet]]na kapela obitelji Chimalarcha iz [[Mletačka Republika|Venecije]], o čemu svjedoči nastup na istočnom zidu iz [[1506.]] Zavjet samog donatora Andrije koji je izvršila njegova sestra označen je darom samostanu [[bizant]]ske ikone Bogorodice iz druge polovine 15. st. koja se sada nalazi u nadgrađu drvenoga baroknog oltara. U istočni zid klaustra uzidani su kameni fragmenti [[stari Rim|rimskih]] natpisa, predromaničke pleterne plastike nekadašnjeg crkvenog namještaja itd. Od triju nadgrobnih ploča također tu uzidanih izdvaja se središnja, koja upućuje na majstora Petra Trogiranina. Ploča pripada [[grob]]u mletačkog trgovca Andrije Chimalarche u Gospinoj kapeli. U nasuprotnom kutu ovoga trijema nalazi se zanimljiv [[sarkofag]] iz 15. st. s trima u visokom reljefu klesanim likovima Bogorodice s Kristom u naručju, sv. Frane i sv. Ljudevita Kralja, pod gotičkim lukovima. Na kutovima su dva krilata [[anđeo|anđela]] u dugačkim haljinama koji se nagnuti pridržavaju platnenim trakama ovijenima uokolo stupića gotičke arkature. Stranica s višebojnim inicijalom S u Velikom psaltiru iz druge je polovine 15. st.,a krije ju samostanski sklop. Zavjetni [[križ]] utemeljitelja samostana Petra Cara s prikazom stigmatizacije sv. Frane vrhunski je rad mletačkog [[zlatarstvo|zlatarstva]] polovine 15. st. Oltarna pala u tehnici ulja na platnu s prikazom istog prizora pripisana je mletačkom baroknom slikaru A. Grapinelliju. U prizemlju zapadnoga krila smještene su samostanska [[knjižnica]] i pismohrana. Knjižnica posjeduje nešto više od 7 000 jedinica, među kojima ima značajnih i raritetnih primjera kao što su npr. četiri korala koje je oslikao fra Bernardin Rabljanin na početku 16. st., zbirka od 34 inkunabule, zakonik grada Raba iz [[1598.]] itd. ''Velika kamporska kronika'' fra Odorika Badurine pisana je tijekom više od 20 godina i danas je neiscrpno vrelo podataka iz svih segmenata otočne povijesti.
Mnoštvo [[arheologija|arheoloških]] artefakata krije poluotok Kaštelina u Kamporu, odvojen pretpovijesnim zemljanim nasipom s kontinuitetom još od kasne antike. Masivni perimetralni zidovi graditeljskog sklopa na gotovo cijeloj površini poluotoka s naznakom kutnih kula, ostaci cisterni, niz [[mozaik|mozaičkih]] kockica te vjerojatno postojanje sakralne građevine potkrjepljuju pretpostavku da je na ovom mjestu bila ranobizantska utvrda. To potvrđuje i njena ubikacija naspram istovrsnih građevina na [[Cres]]u i [[Krk]]u. Može se naslutiti postojanje slične građevine i na ''Punti Zidine'' u Loparu. Crkva svetog Stjepana u Barbatu nalazi se gdje je bio benediktinski samostan iz 11. st., a koji je tu sagrađen na ranokršćanskoj osnovi nekog sklopa iz 5. ili 6. st. Čuvaju se veliki sarkofag s križem na čeonoj stranici uz još manje značajnih sporadičnih arheoloških nalaza i predmeta, te oslikano raspelo iz 15. st. Oltarna pala na glavnom oltaru s kraja 19. st. prikazuje Bogorodicu s Kristom u krilu i svecima. U Mundamijama se nalaze Župna crkva sv. Ilije i Kapela sv. Matije s topičkim kontinuitetom starijih bogomolja. U Banjolu je nova Crkva sv. Lucije, a u Loparu uz Župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja i Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije. Nedavno je obnovljena, a spominje se još u 14. st. U njoj je zbirka zavjetnih darova [[etnografija|etnografske]] naravi jedinstvenoga otočnog običaja. Crkva čuva višebojni reljef s prikazom sv. Ane i Bogorodice, rustičan kasnoromanički rad iz 14. st.
Po otočnim dragama, kosama i brježuljcima niz je ostataka srednjovjekovnih crkava, crkvica i kapelica. To su npr. ona iznad uvale Gožinka (ranokršćanska), sv. Maura u Ogradama, sv. Margarite (spomenuta [[1472.]]) u istoimenoj uvali, sv. Lucije u Banjolu (spomenuta [[1343.]]), sv. Jurja na otočiću pred rapskom lukom, sv. Kristofora u istoimenoj uvali, ona na rtu poluotoka Frkanj, sv. Danijela na visoravni Fruga, sv. Jelene i sv. Pavla uz još neke na području Kalifronta, sv. Nikole na rtu Sorinju u Loparu, one na otočiću Lukovac, sv. Magdalene u Banjolu, sv. Anastazije itd.
== Galerija ==
Linija 69 ⟶ 79:
Datoteka:Ciganka beach Rab.jpg|Ciganka plaža — [[Lopar]].
</gallery>
== Literatura ==
* Miljenko Domijan: Rab - Grad umjetnosti, "Barbat", Zagreb 2007.
== Izvori ==
| |||