Razlike između izmjena na stranici "Telefonska govornica"

Dodano 1.296 bajtova ,  prije 9 godina
fotografije
m (ispravke)
(fotografije)
[[image:Prva_javna_telefonska_govornica_u_ČikaguTelefonska govornica Rijeka.jpg|thumb|250px|left|desno|okvirright|''Prva javna telefonskaTelefonska govornica u ČikaguRijeci'']]
 
'''[[Telefon]]ska govornica''' je telefon sa koga se može, uz ubacivanje [[žeton]]a, novčića ili [[telefonska kartica|telefonske kartice]], obaviti telefonski razgovor. Telefonske govornice se postavljaju na lokacijama gde se kreće veći broj ljudi ([[trg]]ovi, [[zelena pijaca|pijace]], [[bolnica|bolnice]], [[stanica|stanice]], [[aerodrom|aerodromi]]...) i gde telefonske kompanije očekuju da će se ostvariti prihod od telefonskog saobraćaja.
[[Beograd]], [[Požarevac]], [[Ćuprija]], [[Niš]] i [[Smederevo]] su već [[1901]] dobili svoje prve telefonske govornice.
 
[[Datoteka:Telephone-booth-AWS-7.jpg|220px|thumb|right|''telefonskaTelefonska govornica u polskojPolskoj'']]
 
[[Šabac]] i [[Obrenovac]] su to učinili [[1902]].
 
Dugo su telefonske govornice bile na čisto mehaničkom principu. Osim onih po poštama govornice (barem kod nas) su mogle da se koriste samo za lokalni [[saobraćaj]].
 
[[image:Telefonska_govrnica_između_dva_rata_u_Beogradu.jpg|thumb|250px|desno|okvir|''Telefonska govornica između dva rata u Beogradu'']]
 
Pošto bi se podigla slušalica bilo je potrebno ubaciti odgovarajući novčić ili [[žeton]] a potom birati vezu. Razgovor bi se automatski prekidao posle tri [[minut]]a. Žeton je bio obično komad [[metal]]a sličan novcu koji se kupovao po [[trafika]]ma u služio za isključivo za telefoniranje. Cena mi se menjala prema postojećem cenovniku tako da je bio bolji od novca jer pri promeni cenovnika nije trebalo vršiti nikakve intervencije na govornici. Mana mu je bila da ga nikad niste imali kad vam treba a prodavnica [[duvan]]a je zatvorena.
Govornice su imale običaj da „progutaju“ novčić, a da razgovor ne obavite. Sa druge strane korisnici su vršili razne ekperimente da „prevare“ govornicu. Ubacivani su razni metalni predmeti ([[blokej]]i na primer) a bilo je i „inovatora“ koji bi probušili novčić vezali ga [[kanap]]om i po obavljenom razgovoru izvlačili ga napolje.
 
[[image:Govornica_i_poplave.jpg|thumb|300px|left|okvir|''Javna telefonska govornica i dalje u funkciji! Poplave 2006 godine, (Izvor: REUTERS - M. Đurica)'']]
 
U jednom momentu naša „žuta“ dvobanka je bila istih dimenzija kao i [[švajcarski franak]] (koji je tada vredeo 50 puta više). Naši „snalažljivi“ [[gastarbajter]]i su to brzo shvatili pa je u Švajcarskoj, hitno, razvijena govornica koja nije samo kontrolisala dimenzije već i težinu novčića.
 
[[image:Govornica_zimi.jpg|thumb|250px|desno|okvir|''Javna telefonska govornica na Kopaoniku'']]
 
U jednom kratkom periodu razvoja postojale su i „mobilne“ telefonske govornice. To je bio neki hibrid koji se razvijao paralelno sa mobilnim telefonima. Na nekom trgu na visini nekoliko metara se nalazila „Crvena tačka“ tj radio uređaj. Korišćenjem posebnog telefona (koji je ličio na mobilni ali bio 10 puta jeftiniji) mogao je da se obavi telefonski razgovor pri čemu je vlasnik tog telefona mogao samo da zove. Neophodan uslov je bio i da postoji optička vidljivost između korisnika i „Crvene tačke“.
 
Sedamdesetih godina uvode se [[plastična kartica|plastične kartice]] umesto novčića i žetona. Sada je moguće obavljati i međumesne i međunarodne razgovore.
 
== Povijest u Hrvatskoj ==
Prva javna telefonska govornica u Hrvatskoj je postavljena u zgradi zagrebačkog željezničkog kolodvora [[1889.]] godine.
U počecima ove usluge ona se ostvarivala uz pomoć običnih telefonskih uređaja dok se početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] postepeno uvode uređaji s automatskom naplatom.
Uključenjem u promet prve automatske telefonske centrale u Hrvatskoj, 1928. godine u Zagrebu, postavile su se govornice koje su primale kovanice. Nakon toga javne telefonske govornice su se postavljale i izvan zatvorenih javnih prostora pa se tako 1931. godine na zagrebačkim ulicama pojavljuju prve zatvorene samostojeće kabine. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] u uporabi su i prvi žetoni. Sljedećih tridesetak godina obilježilo je postupno širenje mreže javnih telefonskih govornica, prvenstveno u urbanim sredinama, iako su potrebe stanovništva za takvom vrstom usluga stalno bile veće od broja govornica.
Tijekom [[80-ih]] zbog učestalih promjena vrijednosti novca uvedeni su žetoni a od 90-ih magnetske kartice. Od sredine [[90-ih]] u Hrvatskoj se koriste kartice s čipom kao sredstvo plaćanja. Umetanjem kartice u govornicu moguće je ostvariti poziv a komunikacija i razmjena podataka između govornice i baznog centra se ostvaruje uz pomoć modemske veze.
Unatoč tome što svaka govornica prijavljuje kvar baznom centru uz pomoć internog modema, trenutačno je velik broj neispravnih i vandaliziranih govornica. Zbog sve veće ekspanzije mobilne telefonije, od 2001. je pristuan konstantan pad njihove uporebe te je ulaganje u njihovo održavanje neisplativo.
<ref>http://www.t.ht.hr/odgovornost/muzej_2007-govornice.asp</ref>
 
 
== Izvori ==
<references/>
 
[[Category:Telekomunikacije]]
11

izmjena