Slavenski jezici – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 109.228.75.228 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Addbot |
|||
Red 19:
== Podjela ==
Usprkos veoma uočljivoj srodnosti '''slovenskih jezika''' i njihovoj velikoj tipološkoj sličnosti, slaoenski svijet je znatno izrazitije izdiferenciran brojem književnih (standardnih) jezika nego kvalitetom i rasponom slavenskih međudijalekatsih razlika, pogotovu ako se u tom pogledu napravi poređenje sa jezičkom situacijom, na primjer, u [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Francuska|Francuskoj]] ili [[Španjolska|Španjolskoj]], gdje naspram većih regionalnih jezičkih razlika postoji samo po jedan književni jezik (u znatno užoj sferi upotrebe u Francuskoj postoji i oksitanski [ili provansalski], a u Španjolskoj katalonski). (Znatan izuzetak čini, prema knjizi [[Pavle Ivić]]a ''Srpski narod i njegov jezik'' (Srpska književna zadruga, [[Beograd]], [[1971]]), relativno jasna granica između zapadne i istočne grane [[južnoslavenski jezici|južnoslavenskih jezika]].) Štaviše, tendencije ka izdvajanju novih književnih jezika u slavenskom jezičkom svijetu sežu do najnovije povijesti, čemu gotovo da nema paralele drugdje u [[Europa|Europi]].
odjeljku o slovenskim jezicima u okviru indoevropskih). ▼
▲Slovenski jezici se dele na tri grupe (v. o tome više u odjeljku o slovenskim jezicima u okviru indoevropskih).
# Istočnoslovenska grupa obuhvata sledeće jezike:
* [[ruski jezik]] (159 miliona),
Linija 42 ⟶ 44:
Prema strukturi slovenski jezici su dosta sličniji od drugih jezičkih grupa, ali slovenski književni jezici se na više načina međusobno razlikuju.
U pogledu ''broja govornih predstavnika'' pojedinih jezika slovenski jezici obuhvataju i tako velike jezike kao što su ruski (jedini slovenski jezik koji je po razmerama u kojima funkcioniše i svetsji jezik), ukrajinski ili poljski i, s druge strane, književne mikro jezike, kao što je, na primer, [[rusinski jezik]] u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]], ili jezik [[Gradišćanski Hrvati|Gradišćanskih Hrvata]] u Austriji, ili jezik [[Moliski Sloveni|Moliskih Slovena]] u oblasti Molize u srednjoj Italiji itd.
U pogledu odnosa ''jezik - narod'' slovenski jezici u većini slučajeva imaju diferencijalnu funkciju jer predstavljaju specifična obeležja pojedinih slovenskih naroda.
Linija 52 ⟶ 55:
I u pogledu ''varijantne izdiferenciranosti ili bliskosrodne jezičnosti'' slovenski jezici su veoma srodni i mogu da se podele u srodne grupe: '''polapski jezici'''; ([[kašupski jezik]], [[šleski jezik]], [[poljski jezik]]), '''čeho-slovački jezici'''; ([[češki jezik]], [[slovački jezik]]), '''Lužički jezici'''; ([[donjolužički jezik]], [[gornjolužički jezik]]), '''srpsko-hrvatski jezici'''; ([[bošnjački jezik]], [[hrvatski jezik]], [[srpski jezik]] i [[crnogorski jezik]]). bugarsko-makedonski jezici; ([[bugarski jezik]], [[makedonski jezik]] i [[crkvenoslovenski jezik]]). Ruteniski jezici; ([[ruski jezik]], [[bjeloruski jezik]], [[ukrajinski jezik]] i [[rusinski jezik]]).
Neke nacije su pokušale stvoriti zajedničke jezike, tako je do 1939. godine postojao zajednički '''čehoslovački jezik''', a do 1917. postojao je zajednički ruski jezik za Ruse, Ukraince i Bjeloruse. Tako su i na južnoslovenskom teritoriju pre konstituisanja jugoslovenske države, najugledniji kulturni poslenici [[Srbi|Srba]] i [[Hrvati|Hrvata]] več 1850. "Bečkim književnim dogovorom" pokušaali stvaranje zajedničkog standardnog jezika, ali tada nije bilo dobre volje među nacionalnim liderima da bi se to sprovelo pa su se posebno razvijali hrvatski jezik, srpski jezik, slovenački jezik i bugarski jezik. Nakon konstituisanja zajedničke države [[Srbi|Srba]], [[Hrvati|Hrvata]] i [[Slovenci|Slovenaca]] krenulo se izgrađivati zajednički '''srpsko-hrvatsko-slovenački jezik''', ali taj pokušaj je propao več 1939. godine. Nakon drugog svijetskog rata i stvaranja južnoslavenske federacije "SFRJ" na poćetku su sva dokumenta savezne države prevođena na 4 jezika (slovenački, hrvatski, srpski i makedonski) ali po nalogu KPJ krenulo se ponovo na jezičko ujedinjavanje i to sada samo srpskog jezika i hrvatskog jezika što se pokušalo ostvarivati '''1954. godine "Novosadskim dogovorom" Matice srpske i Matice hrvatske''', ali ovaj pokušaj ubrzo poćeo je propao, več nakon 13 godina kada su se nezadovoljni Hrvati povukli iz dogovora jer su smatrali da je srpski privilegiran na štetu hrvatskog, pa su izdali "Deklaraciju o posebnom položaju hrvatskog jezika", tako se došlo do jezičkog haosa, to nedefinisano stanje između posebnih nacionalnih jezika i nacionalnih varijanata zajedničkog jezika podgrejavalo je nacionalizam i mržnju a kulminisalo je 1991. godine
''Među Slovenskim nacijama je dominantan stav da svaka nacija stvara sopstveni nacionalni jezik mada po dijalektima postoje veoma bliske grupe među kojima postoji razumjevanje.''
Slovenski jezici međusobno se razlikuju i u pogledu ''kontinuiteta književnojezičkog statusa.'' Najstariji slovenski književni jezik - [[staroslovenski jezik]] stvoren je još u [[9. vek|IX veku]], a najmlađi, [[makedonski jezik|makedonski]] i [[rusinski jezik|rusinski]], stekli su status književnog (standardnog) jezika u savremenom smislu reči tek posle [[Drugi svetski rat|drugog svetskog rata]]. Kontinuitet razvoja gotovo svih slovenskih književnih jezika bio je zbog nepovoljnih istorijskih okolnosti ometan ili čak u dužem periodu i prekidan, što najmanje važi za [[ruski jezik|ruski]] književni jezik. Kontinuitet razvoja pojedinog književnog jezika po pravilu je u manje ili više tesnoj vezi sa kontinuitetom državnosti odgovarajuće slovenske zemlje.
| |||