Ortodoksija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 29 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q383258 na Wikidati
Nema sažetka izmjene
Red 1:
{{Razlikovati|[[pravoslavlje]]m}}
 
'''Ortodoksija''' ({{lang-el|Ορθοδοξία}}, od riječi ''orthos'' "ispravan" i ''doxa'' "mišljenje"), odnosno '''pravovjerje''' je izraz kojim se označava prihvaćanje nekog [[doktrina|nauka]] koji se smatra jedino ispravnim.
'''Ortodoksija''' ({{lang-el|Ορθοδοξία}}, od riječi ''orthos'' "ispravan" i ''doxa'' "mišljenje"), odnosno '''pravoverje''' ili '''pravovjerje''' je izraz kojim se označava prihvaćanje nekog [[doktrina|nauka]] koji se smatra jedino ispravnim. Izraz se tradicionalno koristio u [[historija kršćanstvo|historiji kršćanstva]] kako bi se označio službeni, odnosno pravovjerni ili "ortodoksni" stav Crkve nasuprot njima suprotstavljenim "[[heterodoksija|heterodoksnim]]", odnosno [[hrišćanska jeres|heretičkim]] i "[[šizma|šizmatičkim]]" crkvama i pravcima. Izraz ortodoksija se na [[crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenskom]] prevodi kao Правосла́виѥ, a od čega potiče izraz [[pravoslavlje]] kojim se opisuje nauk crkava koje, za razliku od [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličke crkve]] priznaju samo odluke prvih sedam [[vaseljenski sabor|vaseljenskih sabora]]. To je, između ostalog, jedan od razloga zašto "ortodoksija" i "pravoslavlje" predstavljaju sinonime u nekim jezicima. Izraz ortodoksija se kasnije počeo koristiti i van religije, odnosno za označavanje pojedinih [[filozofija|filozofskih]], [[politika|političkih]] i [[nauka|naučnih]] doktrina, najčešće u pežorativnom smislu kako bi se opisao njihov [[dogma]]tski karakter.
 
'''Ortodoksija''' ({{lang-el|Ορθοδοξία}}, od riječi ''orthos'' "ispravan" i ''doxa'' "mišljenje"), odnosno '''pravoverje''' ili '''pravovjerje''' je izraz kojim se označava prihvaćanje nekog [[doktrina|nauka]] koji se smatra jedino ispravnim. Izraz se tradicionalno koristio u [[historija kršćanstvo|historiji kršćanstva]] kako bi se označio službeni, odnosno pravovjerni ili "ortodoksni" stav Crkve nasuprot njima suprotstavljenim "[[heterodoksija|heterodoksnim]]", odnosno [[hrišćanska jeres|heretičkim]] i "[[šizma|šizmatičkim]]" crkvama i pravcima. Izraz ortodoksija se na [[crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenskom]] prevodi kao Правосла́виѥ, a od čega potiče izraz [[pravoslavlje]] kojim se opisuje nauk crkava koje, za razliku od [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličke crkve]] priznaju samo odluke prvih sedam [[vaseljenski sabor|vaseljenskih sabora]]. To je, između ostalog, jedan od razloga zašto "ortodoksija" i "pravoslavlje" predstavljaju sinonime u nekim jezicima. Izraz ortodoksija se kasnije počeo koristiti i van religije, odnosno za označavanje pojedinih [[filozofija|filozofskih]], [[politika|političkih]] i [[nauka|naučnih]] doktrina, najčešće u pežorativnom smislu kako bi se opisao njihov [[dogma]]tski karakter.
== V. također ==
 
* [[Ortodoksni judaizam]]
Izraz ortodoksija se kasnije počeo koristiti i van religije, odnosno za označavanje pojedinih [[filozofija|filozofskih]], [[politika|političkih]] i [[nauka|naučnih]] doktrina, najčešće u pežorativnom smislu kako bi se opisao njihov [[dogma]]tski karakter.
* [[Dobromisleći]]
 
== Povest ortodoksije ==
 
Hrišćanska ortodoksija (pravoslavlje) je definisana od strane sabora i [[biskup]]a (a pod velikim uticajem vladajućeg cara), koji je razvijao povezanost hrišćanske vere, grčke filozofije i rimskih zakona. Vera se izražavala jezikom filozofije, a njene odrednice usvajala je carska vlada i proglašavala ih obavezujućim za sve. Veliki broj hrišćana odbacio je razna „poboljšanja“, ali veroispovest koju su iznedrili pomenuti sabori naširoko je prihvaćena.<ref>Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 240-241), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X</ref>
 
Na saboru u Nikeji blizu Konstantinopolja ([[325]]. godine), zaključeno je da je, u večnosti, Hrist [[Sin božiji]], „od istog tela“ sa Bogom Ocem, a ne samo deo njegove tvorevine, tj. sveta koji je stvorio. Ovu tvrdnju odbacila je opozicija hrišćana koji su nazvani [[arijanci]], a kada su „varvarski“ narodi osvojili veliki deo drevnog Rimskog carstva, oni su godinama hrišćanstvo prihvatali samo u njegovom arijanskom obliku. Sabor u Konstantinopolju ([[381]].) definisao je doktrinu „[[Sveto trojstvo|Svetog trojstva]]“: iako je „jedinstven“, [[Bog]] je zapravo „trojstvo“: Otac, Sin i Duh sveti. Sabor u Efesu ([[431]].) odlučuje da, budući da je Hrist „jedna osoba“, njegova majka Marija treba da bude poštovana kao [[Bogorodica|Mati božija]], dok je Halkedonski sabor ([[449]].) ustvrdio da je Hrist, pošto je postao čovek u svojoj „inkarnaciji“ zapravo imao dve „prirode“, ljudsku i božansku, koje su postojale jedna pored druge.<ref>Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 240-241), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X</ref>
 
Ove su odluke, međutim, mnogi odbacili. Posle [[431]]. godine, [[nestorijanci]] (koji su verovali da su božanska i ljudska priroda razdvojene u Hristu) beže u Persiju, odakle se šire prema Indiji i Kini. Posle [[449]]. godine [[monofiziti]] (koji su verovali da su u Hristu božanska i ljudska priroda istovetne), formiraju važne crkve u Egiptu, Etiopiji, Siriji i Jermeniji. No, [[pravoslavna crkva]] nije uzdrmana odbijanjima i [[681]]. godine Sabor donosi odluku da ovaploćeni Hrist ima i dve volje, kao što ima dve prirode.<ref>Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 240-241), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X</ref>
 
== Izvori ==
{{reflistIzvori}}
 
== V.Vidi također ==
* [[Ortodoksni judaizam]]
* [[Dobromisleći]]
 
[[Kategorija:Hrišćanska teologija]]