Pavle od Tarsa – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 12:
Pavao, rođen je u Tarzu (u današnjoj [[Turska|Turskoj]], tada u [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]]). Zvao se Savao. Rimska inačica imena je Pavao. Bio je [[židov]]ski student [[Talmud]]a, izučio je zanat za izrađivača [[šator]]a. Mrzio je kršćane, čak je pomagao pri ubojstvu [[Sveti Stjepan|sv. Stjepana]].
 
Na putu u [[Damask]], da uhapsi grupu kršćana, oborendoživeo je ssvoje [[konj]]apreobraćenje. Prema sopstvenim rečima, oslijepio je od jakog nebeskog svijetla i čuo [[Isus]]ove riječi : ”Savle, zašto me progoniš? ” To iskustvo je na njega tako utjecalo,da se obratio na kršćanstvo, dao se krstiti i počeo naviještati [[Evanđelje]]. U [[Jerusalem]]u, u početku su bili sumnjičavi prema njemu, dok se nisu uvjerili da se stvarno obratio. Po prelasku Savla u hrišćanstvo [[Barnaba]] ga je prvi uveo među apostole i postao mu vjernidobar prijatelj.
 
Putovao je po [[Mala Azija|Maloj Aziji]], [[Grčka|Grčkoj]], istočnom [[Sredozemlje|Sredozemlju]], došao je i u [[Španija|Španiju]], nakon putovanja u Rim. Imao je četiri misijska putovanja. Pavle je osnivao crkve po čitavom istočnom Sredozemiju, uglavnom u urbanim centrima. On je od svojih preobraćenika stvorio čvrsto povezane zajednice koje Vejn Miks naziva „prvim gradskim hrišćanima". Bile su to socijalno i etnički raznovrsne skupine u kojima su bili izmešani trgovci, [[rob]]ovi i bogati pokrovitelji, čija je dužnost bila da pomažu i podržavaju jedan drugog, očekujući [[Hristov drugi dolazak|Hristov trijumfalni povratak]].<ref>Wayne Meeks, ''The First Urban Christians: The Social World of the Apostle Paul''. New Haven: Yale University Press, 1983.</ref>
 
=== Prvo misionarsko putovanje ===
 
Nakon preobraćenja, Pavle i vođa [[Antiohija|antiohijskih]] hrićana [[Barnaba]], postaju bliski suradnici u misionarskom radu. Prvi prijem „[[nejevreji|nejevreja]]“ u jevrejsku hrišćansku zajednicu dogodio se sa saglasnošću vođstva hrišćanske zajednice u Jerusalimu pre [[46]]–[[47]]. godine, kada su Pavle i Varnava posetili [[Jerusalim]] da bi doneli pomoć zajednice u Antiohiji za zajednicu u Jerusalimu.<ref name="Зизијулас"/> Nakon prihvatanja prvih "[[inoverci|inoveraca]]" u hrišćansku zajednicu, oni čini dalji korak u traženju "neznabožaca" misionarskom metodom. Pavle, zajedno sa Varnavom, predstavlja možda inicijatora ovog plana.<ref name="Зизијулас"/>
 
Barnaba i Pavle su krenuli na prvo misionarsko putovanje ([[47]]–[[48]]) koje počinje u Antiohiji i obuhvata [[Kipar]], [[Perga|Pergu]] i [[Pamfilija|Pamfiliju]], Antiohiju Pisidijsku, gradove Likaonije (severna Galatija), kao [[Ikonija|Ikoniju]], [[Listra|Listru]] i Derve. Varnava je bio veoma uticajan među hrišćanima. U gradu Listri, ljudi su prozvali Varnavu [[Zevs]]om (vrhovno božanstvo), dok su za Pavla odabrali ime [[Hermes]] (glasnik bogova) (Dela 14:12). U svim ovim gradovima i oblastima [[Galatija|Galatije]] osnivane su zajednice koje čine hrišćani [[Jevreji]] i [[nejevreji]], koji u početku žive harmonično bez naročitih problema, kao što je bio slučaj u Antiohiji.<ref name="Зизијулас"/>
 
=== Jeruzalemski sabor ===
{{main|Jeruzalemski sabor}}
Prva ozbiljna kriza glede položaja „[[nejevreji|nejevreja]]“ u zajednici nastaje u Galatiji i Antiohiji [[49]]. godine, po pitanju obaveznosti [[obrezanje|obrezanja]] hrišćana.<ref name="Зизијулас"/> Među hrišćanima su se razvile dve struje. [[Judeohrišćani]] su verovali u obaveznost Mojsijevog zakona, dok je Pavle govorio da su nejevreji slobodni od njega. Pavle je želeo da ukine [[obrezivanje]] i ostale zakone kojih su se oni pridržavali (Dela 21:21), zbog čega je sav Jerusalim bio u pometnji (Dela 21:31). Varnava je verovao da ljudi neće zaslužiti spasenje ukoliko se ne obrežu po jevrejskom običaju. Između njih dvojice ''“...dođe do zaoštrenosti, tako da se rastaše jedan od drugoga”'' (Dela 15:39).
 
Radi rešavanja spora, da li je [[nejevreji]]ma koji su prihvatili [[Isusovo učenje]] obavezan [[Mojsije]]v [[Tora|Zakon]], sazvan je sabor [[rano kršćanstvo|ranih kršćanskih]] vođa u [[Jeruzalem]]u oko [[49]]. godine.<ref name="Зизијулас"/> Pavle je bio glavni zastupnik stava da nejevreje treba osloboditi od poštovanja jevrejskog zakona. U početku se mnogi, uključujući i [[sveti Petar|Petra]], nisu slagali sa tim. Pavle je na saboru postavio sledeće pitanje Petru: „Kada ti koji si Jevrejin živiš neznabožački a ne judejski, zašto prisiljavaš neznabošce da žive judejski?“ (Gal. 2, 14). Nakon toga, sabor je delimično podržao Pavlovo gledište. Odlučeno je da se nejevreji preobraćeni na kršćanstvo ne moraju držati [[Mojsijev zakon|Mojsijevih zakona]], uključujući [[obrezivanje]] muške djece, ali su zadržane zabrane konzumacije [[krv]]i, [[tabui vezani uz prehranu|krvavog mesa]], mesa nepravilno zaklanih životinja, [[blud]]a i [[idolatrija|idolatrije]].
 
=== Drugo misionarsko putovanje ===
 
 
Pavle je osnivao crkve po čitavom istočnom Sredozemiju, uglavnom u urbanim centrima. On je od svojih preobraćenika stvorio čvrsto povezane zajednice koje Vejn Miks naziva „prvim gradskim hrišćanima". Bile su to socijalno i etnički raznovrsne skupine u kojima su bili izmešani trgovci, [[rob]]ovi i bogati pokrovitelji, čija je dužnost bila da pomažu i podržavaju jedan drugog, očekujući [[Hristov drugi dolazak|Hristov trijumfalni povratak]].<ref>Wayne Meeks, ''The First Urban Christians: The Social World of the Apostle Paul''. New Haven: Yale University Press, 1983.</ref>
 
Pavlovo učenje bilo je suprotstavljeno učenju [[Prvobitni jevrejski hrišćani|prvobitnih jevrejskih hrišćana]] te ga je na kraju potisnulo na prvom [[Jerusalimski sabor|Jerusalimskom saboru]].