Eugène Ionesco – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: formatiranje referenci |
|||
Red 26:
Ionesco je rođen [[26. studenog]] [[1909]]. u [[Rumunjska|rumunjskom]] gradu [[Slatina, Rumunjska|Slatini]]. Otac mu je bio Rumunj, a majka Francuskijna grčko-rumunjskog porijekla.<ref>Neki izvori govore da je Ionescova majka bila Židovka (recimo ''Tko je tko u židovskoj poviijesti'', Routledge 1995., ISBN 0-415-12583-9 ili članak "Ionesco Eugene" iz [[Enciklopedija Judaica|Enciklopedije Judaice]]). Prema jednoj web stranici o poznatim židovima, on je sam to rekao u djelu ''Prošlost sadašnjost, sadašnjolst prošlost'', tiskanom kao članak[http://www.jinfo.org/Playwrights.html]. Ionesco je bio nesiguran po pitanju svog židovskog porijekla (kako se govori da je priznao nekim svojim prijateljima: [[Mihail Sebastian]], Ion Vlasiu, Octav Şuluţiu). Marie France-Ionesco, Eugèneova kći, daje detaljni, ali kompleksni pregled geneaologije njezine obitelji. Otac Marie-Therese Ipcar je bio Jean Ipcar, francuski luteranac, a njezina majka je bila Aneta Ioanid, rumunjka grčkog porijekla i [[grčka pravoslavna Crkva|grkopravoslavne vjere]].
Jeanov biološki otac bio je francuski luteranac Emile Marin. Njegova majka, Anna, kasnije se vječnala sa čovjekom koji se zvao Sebastien Ipcher, od koga je Jean dobio prezime, francusko-katlička verzija prezimena "Ipcher" ili "Ipchier." Glasne o židovskom porijeklu Marie-Therese, piše Marie-France, možda dolaze iz činjnice da je prezime njezine bake s očeve strane bilo ili francusko [[Lebel]] ili njemačko-židovsko [[Lindenberg]]. Je li prabaka Eugènea Ionescoa bila Židovka ili ne, prema Marie-France, je nepoznato i irelevantno, poebno ako se u obzir uzme Ionescov pozitivni stav prema Židovima. - Marie-France Ionesco ''Portrait de l'écrivain dans le siècle: Eugène Ionesco, 1909.-1994.'' (Gallimard - Arcades), 2004., ISBN 2-07-074810-3</ref> Otac mu je bio pravoslavne vjere. Njegova baka sa majčine strane bila je grkopravoslavne vjere, no preobratila se u religiju svojeg supruga, [[protestantizam]], pa je i Ionescova majka odgojena kao protestantkinja. Sam Ionesco kršten je kao [[Rumunjska pravoslavna Crkva|rumunjski pravoslavac]]. Mnogi izvori navode njegov datum rođenja kao [[1912]]., no to je greška nastala iz Ionescove vlastite taštine.<ref>Søren Olsen, ''Život Eugenea Ionescoa'' [http://www.ionesco.org/vie-en.html]</ref> Ionesco se [[1911]]. seli u Francusku gdje ostaje sve do [[1922]]. kada se vraća u rodnu Rumunjsku.<ref name=autogenerated1>Eugène Ionesco: Ćelava pjevaćica • Stolice, SysPrint, Lektira dostupna svima, str. 7</ref> Njegovi roditelji razveli su se za vrijeme boravka u Francuskoj, [[1916]].<ref
Ionesco se [[1936]]. oženio sa Rodicom Burileanu ([[1910]]. - [[2004]].). Brak im je donio jednu kći za koju je Ionesco napisao mnogo nekonvencionalnih priča za djecu. Dobivši stipendiju<ref
Ionesco je [[1970]]. odlikovan članstvom u [[Académie française]].<ref>[http://www.academie-francaise.fr/immortels/discours_reception/ionesco.html Primanje Ionesca]</ref> Ionesco je dobio i mnogo nagrada od kojih su najistaknutije: Nagrada na Tourskom festivalu za film [[1959]]., Prix Italia [[1963]]., Nagrada Asocijacije kazališnih pisaca [[1966]]., Grand Prix National za kazalište [[1969]]., Monaco Grand Prix [[1969]]., Austrijska državna nagrada za europsku književnost [[1970]]., [[Nagrada Jeruzalem]] [[1973]]., te počasni doktorati na sveučilištima u [[New York (grad)|New Yorku]], [[Leuven]]u, [[Warwick]]u i [[Tel Aviv]]u. Ionesco je preminuo u [[Pariz]]u [[28. ožujka]] [[1994]]. u svojoj 84. godini, a pokopan je na pariškom ''[[Cimetière du Montparnasse]]''.
Red 58:
Kao i [[George Bernard Shaw|Shaw]] i [[Bertold Brecht|Brecht]], Ionesco je kazalištu doprinio i svojim teoretskim pisanjima.<ref>Wellwarth, George E. ''San i drama'', str 33.</ref>. Uglavom je pisao sa ciljem da ispravi kritičare koji njegova djela nisu razumjeli i time su loše utjecali na njegovu publiku. Čineći to, Ionesco je artikulirao načine na koje je on mislio da se moderno kazalište treba reformirati.<ref>Wellwarth, 33</ref> ''[[Bilješke i protubilješke]]'' je kolekcija Ionescovih pisanja, koja je sadržavala i razloge zbog kojih je počeo pisati za kazalište i režirati odgovore za svoje kritičare.
U prvoj sekciji, naslovljenom ''Iskustvo kazališta'', Ionesco je tvrdio da je kao dijete mrzio ići u kazalište jer mu to nije pružalo "nikakvo zadovoljstvo ili osjećaj participacije".<ref name=autogenerated2>Ionesco : ''Sabrani teatar'', str. 15</ref> Napisao je da je problem realističnog kazališta taj što je manje zanimljivo nego kazalište koje zaziva "imaginativnu istinu", koju je on smatrao mnogo interesantnijom i oslobađajućom nego "usku" istinu predstavljenu striktnim realizmom.<ref
=== Avangardni stil ===
| |||