Anton Denjikin – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 40:
Kada je usledila komunistička kontraofanziva povukao je svoje snage prema Donu. Denjikin je predvodio napad južnih belih snaga kada su pokušali konačno da leta 1919. zauzmu Moskvu. Tokom septembra i oktobra 1919, ostvario je veliki uspeh, tako da su 6. oktobra zauzeli [[Voronjež]], a 13. oktobra [[Orel]] i počeli su ugrožavati [[Tula|Tulu]]. Boljševici su tada bili blizu katastrofe i sve su snage bacili u borbu protiv Denjikina. Armija mu je bila prerastegnuta, tako da su bele snage pretrpjele odlučan poraz kod Orela u oktobru 1919. na oko 400 kilometara južno od Moskve. Posle toga bele snage su bile u stalnom povlačenju dok nisu doterane do [[Krim]]a marta [[1920]]. godine. Kao glavnokomandujući, Denjikin je nastojao da vrati red, zakone i građanske slobode na područjima, koja su bila pod njegovom kontrolom. Međutim nije imao dovoljno vremena da sprovede očekivanu reformu zemljišnog poseda, što je bilo nužno da bi se pridobili mali posednici.
 
Beli pod komandom Denjikina su napravili dosta zla ruskim [[Jevreji]]ma {{činjenica|date=12. 2009.}}. Iako je Denjikin izdao izričite naredbe različite bele snage (posebno [[kozaci]]) su najverovatnije odgovorni za pogrome protiv Jevreja u Ukrajini i Rusiji. Pogromi su izazvani jevrejskom podrškom boljševicima i njihovom učešću u represivnim organizacijama crvenih, a posebno Čeki. Snage pod Deljikinovim zapovedništvom su često bili van njegove kontrole. Kao vođa Belih, Denjikin je bio kritikovan da nije uspostavio odgovarajuću disciplinu i kontrolu nad svojom vojskom. Denjikin je i sam to smatrao svojom najvećom greškom. U haotičnim uslovima građanskog rata nije bilo lako kontrolisati vojsku. Denjikin je podnio ostavku i predao je komandu [[Petar Vrangel|Vrangelu]], a sam je otišao brodom u Konstantinopolj.
 
== U izgnanstvu ==