Prosvjetiteljstvo – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 417:
Jacob dodatno pojašnjava da su masonske lože stvorile privatni model za javne poslove. Oni su "rekonstruirali politiku i uspostavili ustavni oblik [[samouprava|samouprave]], potpuno s [[ustav]]ima i zakonima, izborima i predstavnicima”. Drugim riječima, mikrodruštvo izgrađeno unutar loža činilo je normativni model za društvo u cjelini. To je posebno bilo istaknuto na evropskom tlu: kad su naime [[1730-ih]] osnovane prve lože, njihovo ostvarenje britanskih ideala bilo je viđeno kao prijetnja državnom autoritetu. Parišku su ložu, na primjer, [[1720-ih]] činili engleski [[jakobiti]] u egzilu.<ref>Jacob, str. 20, 73, 89.</ref> Štoviše, masoni diljem cijele Evrope otvoreno su se priklanjali prosvjetiteljstvu u cjelini. U francuskim je ložama, na primjer, rečenica “da budem prosvijećen, tražim prosvijećene” bila je dijelom njihovih inicijacijskih obreda. Britanske lože dodijelile su si zadaću da “iniciraju neprosvjetljene”. To nužno ne veže lože za [[ireligioznost]], ali isto tako ih ne isključuje od povremenih epizoda [[hereza|hereze]]. Mnoge su lože, uistinu, slavile Velikog arhitekta, što je masonski termin za [[deizam|deističko]] božanstvo koje je stvorilo i uredilo svemir po pravilima nauke.<ref>Jacob, 145–147.</ref>
Njemački filozof Reinhart Koselleck tvrdi da su "na Kontinentu postojale dvije društvene strukture koje su dale sudbonosni pečat dobu prosvjetiteljstva: ''Res publica letteraria'' i masonske lože".<ref>Reinhart Koselleck, ''Critique and Crisis'', str. 62, (The MIT Press, 1988)</ref> Škotski profesor Thomas Munck obrazlaže da "iako su masoni promicali međunarodne i međudruštvene kontakte koji su u suštini bili nereligiozni i u skladu s vrijednostima prosvjetiteljstva, oni se u svojoj biti teško mogu definirati kao značajna radikalna i reformistička mreža."<ref>Thomas Munck, 1994, str. 70.</ref> Čini se da su se mnoge od masonskih vrijednosti vrlo svidjele prosvjetiteljskim misliocima. Diderot u ''D'Alembertovom snu'' razmatra vezu između masonskih ideala i prosvjetiteljstva, proučavajući masonstvo kao način širenja prosvjetiteljskih vjerovanja.<ref>{{cite web|url=https://www.stmarys-ca.edu/sites/default/files/attachments/files/Dalemberts_Dream.pdf| title=D'Alembert's Dream| author=Denis Diderot| year=1769}}</ref> Historičarka Margaret Jacob naglašava važnost masona u neizravnom inspiriranju prosvjetiteljske političke misli.<ref>Margaret C. Jacob, ''Living the Enlightenment: Freemasonry and politics in eighteenth-century Europe'' (Oxford University Press, 1991.)</ref>
U negativnom smislu, Daniel Roche osporava tvrdnje da je masonstvo promicalo egalitarizam. On objašnjava da je “prava jednakost loža bila elitistička”, te je privlačila osobe sličnih društvenih statusa.<ref>Roche, 437.</ref> Za prisustvo plemkinja u francuskim "adoptivnim ložama" koje su se formirale [[1780-ih]] uvelike su bile zaslužne bliske veze koje su te lože dijelile s aristokratskim društvom.<ref>Jacob, 139. See also Janet M. Burke, “Freemasonry, Friendship and Noblewomen: The Role of the Secret Society in Bringing Enlightenment Thought to Pre-Revolutionary Women Elites”, ''History of European Ideas'' 10 no. 3 (1989): 283–94.</ref>
| |||