Antigen – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Srecja (razgovor | doprinos)
manja wikifikacija; uvodna definicija preuzeta sa srpske Wikipedije; interwiki
Red 1:
'''Antigen''' je supstanca sposobna da reaguje sa [[antitela|antitelima]], mada ne mora da izaziva stvaranje [[antitela]]. Antigeni koji izazivaju stvaranje [[antitela]] u organizmu nazivaju se još i '''imunogeni'''.
Antitela prepoznaju kao antigene najširi opseg bioloških molekula. Molekuli koji stimulišu imuni odgovor su imunogeni.
 
Mali hemijski molekuli, '''hapteni''', poput dinitrofenola, mogu da se vežu za antitela, ali ne mogu da aktiviraju B-ćelije.
 
Stoga se se pre imunizacije prave kompleksi haptena i makromolekula (nosača) koji su imunogeni.
 
Determinanta ili epitop je deo makromolekula koji prepoznaje antitelo. Makromolekuli sadrže veći broj epitopa, od kojih se neki mogu ponavljati, a broj multiplih identičnih determinanti određuje valentnost antigena. Epitopi mogu biti nepreklapajući, kada su prostorno udaljeni i omogućavaju vezivanje dva ili više antitela. Preklapajuće determinante su blizu jedna drugoj i dovode do sternih smetnji prilikom vezivanja antitela, a u retkim slučajevima je moguće i da vezivanje prvog antitela dovede do konformacione promene strukture antigena čime se utiče na vezivanje drugog antitela. Epitopi ugljenih hidrata i fosfolipida su kovalentne strukture.
Determinanta ili epitop je deo makromolekula koji prepoznaje antitelo. Makromolekuli sadrže veći broj epitopa, od kojih
 
se neki mogu ponavljati, a broj multiplih identičnih determinanti određuje valentnost antigena. Epitopi mogu biti
U slučaju proteina, postoje linearne determinante (niz od oko 6 aminokiselina i u najvećem broju slučajeva su dostupne antitelima tek pri denaturaciji proteina) i konformacione determinante (formiraju ih aminokiseline koje su razdvojene u
nepreklapajući, kada su prostorno udaljeni i omogućavaju vezivanje dva ili više antitela. Preklapajuće determinante su
primarnoj strukturi proteina i dovode se u neposrednu blizinu u nativnoj, trodimenzionalnoj, formi). Proteini su podložni modifikacijama, poput fosforilacije i proteolize, koje dovede do promene kovalentne strukture i stvaranja novih epitopa, neoantigenih determinanti.
blizu jedna drugoj i dovode do sternih smetnji prilikom vezivanja antitela, a u retkim slučajevima je moguće i da vezivanje
 
prvog antitela dovede do konformacione promene strukture antigena čime se utiče na vezivanje drugog antitela. Epitopi
[[category:Imunitet]]
ugljenih hidrata i fosfolipida su kovalentne strukture.
[[category:Fiziologija]]
U slučaju proteina, postoje linearne determinante (niz od oko 6 aminokiselina i u najvećem broju slučajeva su dostupne
[[category:Imunologija]]
antitelima tek pri denaturaciji proteina) i konformacione determinante (formiraju ih aminokiseline koje su razdvojene u
 
primarnoj strukturi proteina i dovode se u neposrednu blizinu u nativnoj, trodimenzionalnoj, formi). Proteini su podložni modifikacijama, poput fosforilacije i proteolize, koje dovede do promene kovalentne strukture i stvaranja novih epitopa,
[[af:Antigene]]
neoantigenih determinanti.
[[bg:Антиген]]
[[ca:Antigen]]
[[cs:Antigen]]
[[da:Antigen]]
[[de:Antigen]]
[[en:Antigen]]
[[es:Antígeno]]
[[eu:Antigeno]]
[[fi:Antigeeni]]
[[fr:Antigène]]
[[he:אנטיגן]]
[[id:Antigen]]
[[it:Antigene]]
[[ja:抗原]]
[[ko:항원]]
[[lt:Antigenas]]
[[nl:Antigeen]]
[[no:Antigen]]
[[pl:Antygen]]
[[pt:Antígeno]]
[[ro:Antigen]]
[[ru:Антиген]]
[[simple:Antigen]]
[[sk:Antigén]]
[[sl:Antigen]]
[[sv:Antigen]]
[[uk:Антиген]]
[[vi:Kháng nguyên]]
[[zh:抗原]]