Bitka za Moskvu – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
proširenje |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 13:
|sukobljeni3=
|zapovjednik1=[[Datoteka:Flag of Germany 1933.svg|22px]] [[Adolf Hitler]]<br />
[[Datoteka:Flag of Germany 1933.svg|22px]] [[
[[Datoteka:Flag of Germany 1933.svg|22px]] [[Heinz Guderian]]<br />
[[Datoteka:Flag of Germany 1933.svg|22px]] [[Albert Kesselring]]
Red 46:
22. 6. 1941., vojne snage Trećeg Reicha, Rumunjske i Slovačke su napale SSSR, a kasnije im se pridružila i Mađarska čime je započela operacija ''Barbarossa''. Uništenjem većine sovjetskih [[borbeni zrakoplovi|borbenih zrakoplova]] na tlu, sile Osovine su brzo prodirale u sovjetski teritorij uz pomoć ''[[blitzkrieg]]'' taktika. Oklopne jedinice su stvarale uklještenje sovjetskim snagama. Dok je vojna postrojba Sjever jurila prema Lenjingradu, vojna postrojba Jug je trebala zauzeti [[Ukrajina|Ukrajinu]], a Središnja vojna postrojba je išla prema Moskvi. Sovjetske obrambene snage su bile preplavljene a žrtve [[Crvena armija|Crvene armije]] su bile ogromne.
Zbog toga što Sovjeti nisu mogli odmah popuniti svoje vojne snage jer nisu imali rezerve a organizirani otpor na zapadu je slomljen, ''[[Wehrmacht]]'' je prešla rijeku [[Dnjepar]] čime je otvoren put za Moskvu.<ref>Heinz Guderian, ''Erinnerungen eines Soldaten (Memoirs of a soldier)'', Smolensk, Rusich, (1999), str. 229</ref>
U kolovozu 1941., sile Osovina su zauzele [[Smolensk]], važnu lokaciju za put prema Moskvi. Smolensk je udaljen 369 km od Moskve. Sovjetska obrana u Smolensku je trajala dva mjeseca, od srpnja do rujna 1941.<ref name="GSOSmolensk">Great Soviet Encyclopedia, Moscow, 1973–1978, entry "Battle of Smolensk"</ref> Time je napredak sila Osovina privremeno usporen do sredine rujna.<ref name="GSOSmolensk"/> U ovoj fazi, Moskva je bila ranjiva, ali Hitler je naredio da se napad zaokrene prema sjeveru i jugu, kako bi se eliminirale ruske snage u Lenjingradu i Kijevu.<ref name="Wilt">Alan F. Wilt. Hitler's Late Summer Pause in 1941. ''Military Affairs'', Vol. 45, No. 4 (1981), str. 187-191</ref> Diverzija čak tri od četiri oklopnih armija, zajedno sa 2., 4. i 9. pješačkom armijom, značajno je odgodila napad na Moskvu i uzrokovala pomutnju i krizu u njemačkom vojnom vodstvu.<ref name="Wilt"/> Do vremena kad je napad sila Osovina nastavio prema Moskvi 2. listopada, trupe su bile znatno oslabljene što je utjecalo na ishod operacije ''Tajfun''.<ref name="Wilt"/>
''Wehrmacht'' se suočio sa dilemom; Središnja armijska postrojba je još uvijek bila dovoljno jaka za dolazak do Moskve, ali bi ofenziva rastegnula njihove borbene jedinice, koje bi bile ranjive za napade Crvene armije. Također, prema Hitleru, Treći Reich je trebao hranu i mineralne resurse iz Ukrajine.<ref name="Guderian272">Guderian (1951), str. 272.</ref> Stoga, ''Wehrmacht'' je isprva dobio zapovijed osigurati regiju [[Donbas]] te tek nakon toga napasti Moskvu.<ref>Guderian (1951), str. 267–9.</ref> Oklopne jedinice kojima je zapovijedao [[Heinz Guderian]], su krenule prema jugu kako bi dale potporu [[Gerd von Rundstedt|Gerdu von Rundstedtu]] koji je napadao Kijev,<ref name="Guderian272"/> čime je dan težak udarac Crvenoj armiji. 19. rujna, sovjetske snage su morale napustiti Kijev nakon što je Staljin stalno odbijao povući snage iz vakuuma oko Kijeva, što su zabilježili Vasiljevski i [[Georgij Žukov]] u svojim memoarima.<ref>A.M. Vasilevsky, ''The matter of my whole life'', Moscow, Poitizdat, (1978),
Iako je [[Bitka za Kijev (1941)|bitka za Kijev]] bila pobjeda sila Osovine, samo je još više odgodila raspored napada na Moskvu. Guderian je zapisao: "Kijev je sigurno bila briljantna taktička pobjeda, ali je i dalje otvoreno pitanje da li je imala značajnu stratešku vrijednost. Svatko je sada ovisio o sposobnosti [sila Osovine] da osigura očekivane rezultate prije zime i čak prije prvih jesenjih kiša. "<ref>Guderian (1951), str. 305.</ref> Hitler je i dalje vjerovao da ''Wehrmacht'' ima priliku završiti rat prije zime zauzimanjem Moskve. 2. listopada, Središnja armijska postrojba, koju je vodio [[Fedor von Bock]], pokrenula je konačnu ofenzivu prema Moskvi, pod nazivom operacija ''Tajfun''.<ref>Hitler u ''"Völkischer Beobachter"'', 10. listopada 1941.</ref>
| |||