Bitka za Moskvu – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinos)
m Robot: Removing de:Schlact um Moskau (missing)
proširenje
Red 20:
[[Image:Flag of the Soviet Union.svg|22px]] [[Aleksandar Vasilijevski]]
|zapovjednik3=
|jačina1=1.929.406 vojnika,<br>1.700 tenkova,<ref>Glantz (1995), str. 78</ref><br>549 borbenih zrakoplova na početku,<ref name="Bergström">Bergström (2007), str. 90</ref><ref>Williamson (1983), pstr. 132.</ref><br>599 na kraju ofenzive<ref name="Bergström_2">Bergström (2007), str. 111</ref>
|jačina2=1.250.000 vojnika,<br>3.232 tenka,<br>936 borbenih zrakoplova
|jačina3=
Red 32:
Strateška ofenziva [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], nazvana '''Operacija Tajfun''', je planirala uklještenje Moskve sa sjevernog [[Kalinjin front|Kalinjinova fronta]], istodobnim presijecanjem željezničke veze između Moskve i [[Lenjingrad|Lenjingrada]], te sa juga [[Moskovska oblast|Moskovske oblasti]], južno od [[Tula|Tule]], dok je jedna IV. armija jurila ravno prema gradu sa zapada. Odvojeni plan, ''[[Operacija Wotan]]'', je uključena u zadnjoj fazi ofenzive.
 
Isprva, sovjetske snage su pokrenule stratešku obranu Moskovske oblasti stvaranjem tri obrambena pojasa, slanjem novih vojnih rezervi te mobiliziranjem trupa iz [[Sibir]]a i Dalekog istoka. Naknadno, ofenziva sila Osovina je zaustavljena dok su sovjetske snage započele stratešku protuofenzivu te manje ofenzivne operacije kako bi ih prisilili da se udalje do gradova [[Orel]], [[Vjazma]] i [[Vitebsk]], čime su gotovo sile Osovine postale opkoljene. Procjenjuje se da je u bitci poginulo najmanje 700.000 ljudi na obje strane.
 
==uvodUvod==
{{glavni|Operacija Barbarossa}}
[[File:Eastern Front 1941-06 to 1941-12.png|thumb|upright=1.35|Istočni front tijekom bitke za Moskvu:
Red 94:
 
==''Wehrmacht'' pred vratima (1. studenog – 5. prosinca)==
===Prestanak napadaprodiranja===
[[File:Bundesarchiv Bild 183-B15500, Russland, Dorf vor Moskau.jpg|right|thumb|225px|Blato kraj Moskve, jesen 1941.]]
 
Red 110:
 
===Završni okršaj===
15. studenog, ''Wehrmachtove'' tenkovske armije su počele ofenzivu prema Klinu, gdje nije bilo raspoloživih sovjetskih rezervi zbog Staljinove želje da se pokuša protuofenziva kod [[Volokolamsk]]a, koja je prisilila prerazmještanje svih raspoloživih rezervnih snaga prema jugu. Prvotni njemački napadi su razdvojili frontu na dva dijela, te razdvojili 16. i 30. armiju.<ref name="GlantzTTG"/> Žukov je zapisao u memoarima: "Neprijatelj, ignorirajući žrtve, je vršio frontalne napade, kako bi stigao do Moskve pod bilo koju cijenu."<ref name="Zhukov28">Žukov (1981), str. 28.</ref> Ipak, višeslojne obrane su smanjile sovjetske žrtve dok se 16. armija polako povlačila i stalno napadala njemačke divizije koje pokušavaju proboj kroz utvrde.
 
Klin je najzad pao nakon teške borbe 24. studenog, a idući dan i Solnečnogorsk. Sovjetski otpor je i dalje bio jak, te je ishod bitke bio nepredvidiv. Staljin je pitao Žukov bi li se Moskva mogla uspješno obraniti te mu naredio da "govori iskreno, kao komunist". Žukov je odgovorio da je to moguće, ali da hitno treba novo pojačanje.<ref name="Zhukov28"/> Do 28. studenog, ''Wehrmacht'' je osvojio most kraj kanala Moskva-Volga, zadnju veliku prepreku prije Moskve, te je time bio manje od 35 km udaljen od Kremlja;<ref name="GlantzTTG"/> ipak, snažan protunapad Crvene armije uspio ih je odgurnuti iza kanala.<ref name="Zhukov30">Žukov (1981), str. 30.</ref> Sjeverozapadno, ''Wehrmacht'' je stigao do Krasnaja Poljana, jedva nešto više od 20 km od Moskve;<ref>Guderian (1951), str. 345.</ref> Njemački službenici su mogli uočiti neke velike građevine tog glavnog grada uz pomoć dalekozora. Ipak, u to vrijeme i njemačke i sovjetske jedinice su već bila na izmaku snaga.<ref name="GlantzTTG"/>
 
Na jugu, nastavljena je bitka kraj Tule.<ref name="GlantzTTG"/> Guderian je zauzeo Staljinogorsk 22. studenog, te opkolio sovjetsku diviziju tamo. 26. studenog, njemački tenkovi su se približili Kaširi, gradu koji kontrolira veliku autocestu prema Moskvi. Kao odgovor, pokrenut je žestok sovjetski protunapad idućeg dana koji je vodio general Belov,<ref>Erickson (1994), 'The Road to Stalingrad,' str. 260</ref> te zaustavio daljnji prodor prema Kaširi.<ref>Belov (1963), str. 97.</ref> ''Wehrmacht'' je odbačen u prosincu, čime je osiguran južni prilaz gradu.<ref>Belov (1963), str. 106.</ref> Tula je izdržao napad.
 
[[File:Soldiers on guard in December 1941 to the west of Moscow.jpg|right|thumb|225px|Vojnici ''Wehrmachta'' u snijegu, zapadno od Moskve]]
Zbog žilavog otpora na sjeveru i jugu, ''Wehrmacht'' je 1. prosinca pokušao izravan napad sa zapada, ali je ofenziva imala ograničenu potporu tenkova, te su sovjetske snage uspijele u protuofenzivi odbaciti ih podalje od grada.<ref name="GlantzTTG"/> 2. prosinca, bataljun sila Osovine je stigao do grada [[Himki]] - udaljenog oko 8 km od Moskve - što je najdalji prodor ''Wehrmachta'' do Moskve.<ref name=comm>Commager (2004), str. 144</ref>
 
Temperature su se spuštale. 30. studenog, von Bock je javio Berlinu da je temperatura bila –45 °C.<ref>Chew (1981), str. 34.</ref> General [[Erhard Raus]] je bilježio temperature u svojem dnevniku. Ukazuje na iznenada puno hladnije razdoblje od 4.-7. prosinca, od –36 do –38 °C.<ref>Raus (2009), str. 89.</ref> Izvještaji o temperaturi su se razlikovali.<ref name= "GlantzDecCounter">Glantz (1995), poglavlje 6, str. 86ff.</ref><ref name=Moss>Moss (2005), str. 298.</ref> Žukov navodi da je u studenom temperatura ostajala između –7 do –10 °C<ref name=Chew33>Chew (1981), str. 33.</ref> Vojnicima sila Osovine to nije bilo bitno jer su se ionako smrzavali pošto nisu imali valjanu zimsku opremu. Zabilježeno je 130.000 slučajeva smrzavanja u ''Wehrmachtu''.<ref name="Jukes32">Jukes (2002), str. 32.</ref> Smrznuta mast se morala otkloniti od svake čahure za top<ref name="Jukes32"/> a vozila su se morala zagrijati satima prije upotrebe. I Sovjeti su bili pogođeni vremenom, ali su bili bolje opremljeni.<ref name=Moss/>
 
Ofenziva sila Osovine je zaustavljena. [[Heinz Guderian]] je napisao u dnevniku sljedeće: "Ofenziva na Moskvu nije uspjela... Podcijenili smo neprijateljske snage, kao i njegovu veličinu i klimu. Na sreću, zaustavio sam svoju vojsku 5. prosinca, inače bi katastrofa bila neizbježna."<ref>Guderian (1951), str. 354–5.</ref>
 
==Sovjetski protunapad==
 
==Žrtve==
Procjenjuje se da je najmanje 700.000 ljudi preminulo na obje strane u bitci.<ref>{{cite web| url=http://necrometrics.com/battles.htm#Mosc41| title=Moscow, World War II (Sept. 1941-Jan. 1942): 719 000| publisher=necrometrics.com| accessdate=14. ožujka 2013}}</ref> John Erickson navodi brojku od 653.924 žrtava na sovjetskoj strani od listopada 1941. do siječnja 1942.<ref name="Erickson">Erickson (1994), tablica 12.4</ref> Glantz navodi brojku od 658.279 samo za fazu obrane, plus dodatnih 370.955 za protunapad tijekom zime do 7. siječnja 1942.<ref name="GlantzB">Glantz (1995), tablica B</ref> ''Velika sovjetska enciklopedija'', objavljena 1973.–1978., procjenjuje 400.000 njemačkih žrtava do siječnja 1942.<ref>Great Soviet Encyclopedia, (1973–78), poglavlje "Bitka za Moskvu"</ref> ''Moskovska enciklopedija'', objavljena 1997., navodi brojku od 145.000 njemačkih i 900.000 sovjetskih žrtava za fazu obrane, te 103.000 njemačkih i 380.000 sovjetskih žrtava za protunapad do siječnja 1942. Ipak, među žrtvama na sovjetskoj strani su ubrojani i zarobljenici. <ref name= "MosEnc"/> ''Wehrmachtov'' izvještaj pak navodi 35.757 ubijenih, 128.716 ranjenih i 9.721 nestalih od listopada 1941. do siječnja 1941.<ref>{{cite web|title=Heeresarzt 10-Day Casualty Reports per Army/Army Group, 1941|url=http://ww2stats.com/cas_ger_okh_dec41.html|accessdate=14. ožujka 2013| publisher=ww2stats.com}}</ref> Stoga, ukupne žrtve se procjenjuju na 174.000 do 400.000 za ''Wehrmacht'' te 650.000 do 1.280.000 za Crvenu armiju.
 
Usprkos neslaganjima oko točne brojke, bitka za Moskvu je jedna od najsmrtonosnijih bitaka u ljudskoj povijesti.
 
==Izvori==
Linija 124 ⟶ 142:
*{{Cite book |last1=Boog|first1=Horst|last2=Jürgen|first2=Förster|last3=Joachim|first3=Hoffmann|last4=Ernst|first4=Klink|last5=Rolf-Dieter|first5=Müller|last6=Gerd r.|first6=Ueberschär|title=Das Deutsche Reich und der Zweite Weltkrieg: Der Angriff auf die Sowjetunion|publisher=Militärgeschichtliches Forschungsamt|place=Stuttgart|year=1983|isbn= 3-421-06098-3}}
*{{Cite journal |last=Chew|first=Allen F.|title=Fighting the Russians in Winter: Three Case Studies|journal=Leavenworth Papers|issn=0195-3451|publisher=US Army Command and General Staff College|place=Fort Leavenworth, Kansas|month=December|year=1981|number=5}}
*{{cite book| first=Henry Steele |last=Commager |title=The Story of the Second World War|year=2004| publisher=Potomac Books| isbn=9781574887419}}
*{{Cite book |last=Erickson |first=John |authorlink= |coauthors=Dilks, David |title=Barbarossa: The Axis and the Allies |year=1994 |publisher=Edinburgh University Press |location=Edinburgh |isbn= 0-7486-0504-5 }}
*{{Cite book |last=Glantz |first=David M. |authorlink= |coauthors=House, Jonathan M. |title=When Titans clashed: how the Red Army stopped Hitler |year=1995 |publisher=University Press of Kansas | location=Lawrence |isbn=0-7006-0717-X }}