Homoseksualnost i psihologija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 39:
* '''[[Coming out]]''': Mnogi gejevi i lezbejke prolaze kroz "[[coming out]]'' u nekom periodu života. Psihologija često govori da ovaj proces uključuje nekoliko faza "u kojima postoji svest o različitosti od drugih ('senzitizacija') i u kojoj ljudi počinju da ispituju svoj seksualni identitet ('konfuzija identiteta'). Nakon toga počinju da ispituju praktične opcije življenja kao gej ili lezbejka i uče da se bore sa stigmom ('usvajanje identieta'). U konačnoj fazi oni integrišu svoje seksualne želje u svoje razumevanje sebe ('posvećivanje'). <ref name="intro"/> Ipak, ovaj proces nije uvek linearan<ref>Rust (1993)</ref> i može se razlikovati kod gejeva i lezbejki. <ref>Monteflores and Schultz (1978).</ref>
* '''Različiti stepeni coming out-a''': Jedna studija je pokazala da su gejevi češće out pred svojim prijateljima i braćom i sestrama, nego pred kolegama, roditeljima i daljim rođacima. <ref>Berger (1992)</ref>
* '''Coming out kao dobrostanje''': Istopolni parovi koji su otvoreno gej ili lezbejski imaju kvalitetnije veze. <ref>{{cite journal |author=Berger RM |title=Passing: impact on the quality of same-sex couple relationships |journal=Social Work |volume=35 |issue=4 |pages=328–32 |year=1990 |month=juliJuly |pmid=2392712}}</ref> Žene koje se identifikuju kao lezbejke, ukoliko više ljudi zna za njihovu seksualnu orijentaciju, utoliko su manje anksiozne, pozitivnije reaguju i imaju veće samopouzdanje. <ref>{{cite journal |author=Jordan KM, Deluty RH |title=Coming out for lesbian women: its relation to anxiety, positive affectivity, self-esteem, and social support |journal=Journal of Homosexuality |volume=35 |issue=2 |pages=41–63 |year=1998 |pmid=9524921}}</ref>
* '''Odbacivanje gej identiteta''': Neka istraživanja pokazuju da za neke religiozne ljude odbacivanje gej identiteta predstavlja oslobađanje stresa koji je posledica konflikta između religioznih vrednosti i seksualne orijentacije. <ref>Ponticelli, C. M. (1999). Crafting stories of sexual identity reconstruction. Social Psychology Quarterly, 62, 157-172.</ref><ref>Erzen, T. (2006). Straight to Jesus: Sexual and Christian conversions in the ex-gay movement. Los Angeles: University of California Press.</ref><ref>Thumma, S. (1991). Negotiating a religious identity: The case of the gay evangelical. Sociological Analysis, 52, 333-347.</ref><ref>Kerr, R. A. (1997). The experience of integrating gay identity with evangelical Christian faith. Dissertation Abstracts International, 58(09), 5124B. (UMI No. 9810055).</ref><ref name=apa2009_full>[http://www.apa.org/pi/lgbc/publications/therapeutic-response.pdf Appropriate Therapeutic Responses to Sexual Orientation]</ref> Američka psihološka asocijacija je objavila da neki ljudi mogu biti zadovoljni sa odbacivanjem gej identiteta bez vidljivih štetnih posledica. Ipak, psiholog/kinja je dužan/ada naglasi da homoseksualnost nije signal mentalnog ili emocionalnog poremećaja, da gejevi i lezbejke mogu da vode srećan i zdrav život i da nema empirijskih dokaza da terapija može da promeni seksualnu orijentaciju. <ref>[http://online.wsj.com/article/SB124950491516608883.html#articleTabs%3Darticle A New Therapy on Faith and Sexual Identity: Psychological Association Revises Treatment Guidelines to Allow Counselors to Help Clients Reject Their Same-Sex Attractions]</ref>