Razlike između izmjena na stranici "Ratovi u bivšoj Jugoslaviji"

Obrisano 5.660 bajtova ,  prije 4 godine
Hajmo' onda probati ovako...
(→‎Rat u Hrvatskoj: izbacen deo sa upitnim postupcima Tudjmana, dodat zakomentiran deo sa en)
(Hajmo' onda probati ovako...)
{{glavni|Rat u Hrvatskoj}}
[[Datoteka:Muzej DR-crop.JPG|left|mini|225px|Bombardiranje Dubrovnika]]
23.4. 1990., u Hrvatskoj su održani [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 1990|prvi slobodni izbori]] na kojima je pobijedio [[HDZ]] na čelu kojeg je bio nacionalistički [[Franjo Tuđman]], što je izazvalo strah među nekim Srbima koji su proglasili autonomnu [[SAO Krajina|SAO Krajinu]] (kasnije [[RSK]]) na neodređenim dijelovima Hrvatske. KadaSrpski jepolitičari Franjoi Tuđmanmediji stupiosu napočeli vlasthrvatsku otvorenovladu nazivati "ustaškom".<ref>[[#Brown|Brown & Karim 1995.]], str. 121-122</ref> Milošević je promovisao[[Srbi politikuu ekstremnogHrvatskoj|hrvatskim nacionalizmaSrbima]] savjetovao odbijanje Tuđmanovih pokušaja kompromisa u ljeto 1990. te zauzimanje stava nesuradnje.<!--ref>[[#Ramet|Ramet sa1999.]], str. 7</ref> Hrvatska vlada je Srbima osigurala predstavništvo u [[en:Yugoslav_WarsHrvatski sabor|saboru]], ali su ovi napustili parlament jer su smatrali da nisu dobili dovoljno autonomije.<ref name="Brown119"/> Novi hrvatski ustav donesen 22.12. 1990. srpska je strana doživjela kao oduzimanje Srbima statusa konstitutivnog naroda, iako je ustav navodio da se svim narodima, pa i Srbima, jamče jednaka prava kao i Hrvatima.<ref>[[#Croatian_War_of_Independence_(1991–95)Ustav Republike Hrvatske|Ustav Republike Hrvatske 22.12. 1990., "I. Izvorišne osnove"]]</ref>
When [[Franjo Tuđman]], the first [[President of Croatia]], came to power, he openly promoted policies of extreme nationalism. During his tenure in power until his death in 1999 public squares were renamed, including for [[Ustaše]] leader [[Mile Budak]]; as of August 2004, there were seventeen cities in Croatia and one Bosnia and Herzegovina which had streets named after Budak.<ref>Michael Parenti. ''To Kill a Nation: The Attack on Yugoslavia'', Verso, 2002; ISBN 1-85984-366-2, ISBN 978-1-85984-366-6 (p. 45)</ref><ref>Sabrina P. Ramet & Davorka Matić. ''Democratic Transition in Croatia: Value Transformation, Education & Media'', Texas A&M University Press, 2007 (p. 17)<!-- ISBN/ISSN needed </ref><ref>Teddy Preuss. "Goebbels lives - in Zagreb", ''The Jerusalem Post'' (international edition), 21 December 1991.</ref><ref>Stephen Kinzer. "Pro-Nazi Legacy Lingers for Croatia", ''New York Times News Service'', 30 October 1993.</ref><ref>"Monument to Anti-Fascism Desecrated in Croatia", ''Tanjug'', February 1995.</ref><ref>"Another Anti-Fascist Monument Blown Up in Croatia", ''Tanjug'', 11 April 1995.</ref><ref>Miodrag Dundjerović. "Croatia, Symbols of Crimes", ''Tanjug'', 1 June 1994.</ref><ref>"Croatia Adopts New Currency Recalling Fascist Era", Reuters, 9 May 1994.</ref><ref>Gregory Copley. "Hiding Genocide", Defense and Foreign Affairs Strategic Policy, 31 December 1992.</ref><ref>"Croatia is Rehabilitating Ustashism and the Independent State of Croatia", ''Politika'' (Belgrade), 12 February 1993.</ref> Tuđman visited and rewarded World War II-era Ustasha veterans, including [[Ivo Rojnica]], in exile in [[Argentina]],<ref>"Croatia Grants Awards to Nazi-Era War Veterans", Reuters, 7 November 1996.</ref> and displaying open contempt for the Serb minority.<ref>"[i]n 1990 Tudjman said, 'I am glad my wife is neither Serb nor Jew' and wrote that accounts of the Holocaust were 'exaggerated' and 'one-sided'</ref><ref>Diana Jean Schemo. "Croatian Leader's Invitation to Holocaust Museum Sparks Anger and Shock", ''New York Times News Service'', 21 April 1993.</ref> His close advisors included neo-Ustasha and paleo-Ustasha elements ([[Antun Vrdoljak]] and [[Gojko Šušak]], respectively). Vrdoljak was director general of Croatian Radiotelevision (1991–95). On 16 September 1991, guards at the entrances of the HRT building told more than 300 employees that their passes were no longer valid. The move was attributed to "security reasons". Most of those on the security blacklists were Serbs or married to Serbs. Others may have had a relative in the Yugoslav Army or did not publicly support the HDZ.<ref>Kemal Kurspahić. "Serbo-Croatian War: Lying For The Homeland", ''Prime Time Crime: Balkan Media in War and Peace'', p. 67; ISBN 1929223382</ref> Šušak was a long-term Croatian emigrant to Canada. His father and an elder brother were both World War II Ustaše officers.<ref>{{cite book|last=Hockenos|first=Paul|year=2003|title=Homeland Calling: Exile Patriotism and the Balkan Wars|publisher=Cornell University Press|location=[[Ithaca, New York]]|isbn=978-0-8014-4158-5|url=http://books.google.com/books?id=e4pAs4JYSAMC|ref=harv}}</ref> The chief of police for eastern Slavonia, [[Josip Reihl-Kir]], who was later murdered, stated that Šušak was in the group that had fired [[Armbrust]] anti-tank missiles on civilian houses in mostly Serb populated [[Borovo Selo]] in April 1991, an event which indirectly led to the May 1991 [[Borovo Selo killings]].<ref>''Death of Yugoslavia'', BBC, Episode 1: "Enter Nationalism".</ref>
 
Zbog otvorenog nacionalizma, Tuđmanova uloga 90-ih je predmetom spora.{{#tag:ref|S jedne strane, tijekom Tuđmanove vladavine, u Hrvatskoj je 17 ulica preimenovano prema [[Mile Budak|Mili Budaku]]; njegova primjedba iz 1990. u kojoj je izjavio kako "njegova supruga, srećom, nije niti Srpkinja niti Jevrejka."{{sfn|Radonić|2013|loc=str. 234-254}} S druge strane, tijekom [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|drugog svjetskog rata u Jugoslaviji]], Tuđman je bio u [[Partizani|partizanima]].{{sfn|Kearns|2008|loc=str. 247-258}} Iako je relativizirao [[Holokaust]] stavljajući ga u kontekst "bezvremenske univerzalnosti genocidnih činova", nije ga osporavao niti nijekao. Isto tako, iako je smatrao da je broj žrtava [[Logor Jasenovac|logora smrti Jasenovac]] "preuveličan", nije osporavao da su zločini počinjeni.{{sfn|Morris-Suzuki|2005|loc=str. 230}}|group=nb}} Ipak, o krhkosti teze paralela Tuđmana i ustaštva govore i napori tajnih službi Beograda da ju sami pojačaju, poput [[Operacija Labrador|postavljanja bombi na jevrejskom groblju u Zagrebu]] ili parola o "30.000 ustaša u [[Dubrovnik]]u".{{sfn|Tužitelj protiv Pavla Strugara - Presuda|31.1. 2005|loc=str. 13}} [[MKSJ]] je u presudi naveo da je [[Milan Babić]], prvi predsjednik RSK, bio pod jakim uticajem [[Uloga srpskih medija u jugoslovenskim ratovima|srpske propagande]] koja ga je zavela na pogrešan put,{{sfn|Tužitelj protiv Milana Babića - Presuda|29.6. 2004|loc=str. 10-11}} a čiji je cilj bio dio šireg plana preuveličavanja opasnost za Srbe kako bi ih se nagnalo na borbu.<ref>[[#MKSJ Stanišić|Tužilac protiv Miće Stanišića i Stojana Župljanina - Presuda, 23.5. 2013.]], str. 1</ref> U međuvremenu, JNA je razoružala hrvatski [[Teritorijalna odbrana|TO]],<ref name="Brown120">[[#Brown & Karim|Brown & Karim 1995.]], str. 120</ref> naoružala srpske pobunjenike dok je srbijansko Ministarstvo unutrašnjih poslova, kojim je rukovodio [[Mihajlo Kertes]], trenirala srbijanske paravojne formacije za borbu po Hrvatskoj i BiH.<ref>[[#Brown & Karim|Brown & Karim 1995.]], str. 118</ref> [[Jovan Nikolić]], srpski pravoslavni pop iz Zagreba, je izjavio:
Ethnic tensions rose, fueled by [[propaganda in the Yugoslav Wars|propaganda]] in both Croatia and Serbia. As the new Croatian authorities started to modify {{clarify|date=April 2015}} the [[Constitution of Croatia]], Serbian politicians escalated their boycott into an insurrection called the [[Log Revolution]]. The armed incidents of early 1991 escalated into an all-out war over the summer, with fronts formed around the areas of the breakaway [[SAO Krajina]]. The JNA had disarmed the Territorial Units of Slovenia and Croatia prior to the declaration of independence.<ref name="ReferenceA">[[#BassiouniIII|Annex III – The Conflict in Slovenia]]</ref> This was aggravated further by an arms embargo, imposed by the UN on Yugoslavia. The JNA was ostensibly ideologically unitarian, but its officer corps was predominantly staffed by Serbs or Montenegrins (70 percent).<ref>[[#BassiouniIII|Annex III – General structure of the Yugoslav armed forces]]</ref> As a result the JNA opposed Croatian independence and sided with the Croatian Serb rebels. The Croatian Serb rebels were unaffected by the embargo as they had the support of and access to supplies of the JNA. By mid-July 1991, the JNA moved an estimated 70,000 troops to Croatia. The fighting rapidly escalated, eventually spanning hundreds of square kilometers from western Slavonia through [[Banija]] to Dalmatia.<ref>[[#BassiouniIII|Annex III – Forces operating in Croatia]]</ref>
 
[[File:FranjoTudman.JPG|thumb|170px|left|[[Franjo Tuđman]], first president of Croatia, acted as a Croatian leader throughout the war]]
Border regions faced direct attacks from forces within Serbia and Montenegro, and saw the shelling of [[UNESCO]] [[world heritage site]] [[Dubrovnik]], where the international press was criticised for focusing on the city's architectural heritage, instead of reporting the destruction of [[Vukovar massacre|Vukovar]] in which many civilians were killed.<ref>Joseph Pearson, [http://ehq.sagepub.com/cgi/content/abstract/40/2/197 "Dubrovnik's Artistic Patrimony, and its Role in War Reporting"], ''European History Quarterly''] (1991), Vol. 40, No. 2, pp. 197–216 (2010).</ref>
 
Meanwhile, control over central Croatia was seized by Croatian Serb forces in conjunction with the JNA Corps from Bosnia and Herzegovina, under the leadership of [[Ratko Mladić]].<ref name=BBCProfile>{{cite news|title=Profile: Ratko Mladic, Bosnian Serb army chief|newspaper=BBC|date=31 July 2012|url=http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-13559597|accessdate=11 July 2012}}</ref>
 
In January 1992, the [[Cyrus Vance|Vance Plan]] proclaimed UN controlled (UNPA) zones for [[Serbs]] in territory claimed by Serbian rebels as the [[Republic of Serbian Krajina]] (RSK) and brought an end to major military operations, though sporadic artillery attacks on Croatian cities and occasional intrusions of Croatian forces into UNPA zones continued until 1995. The fighting in Croatia ended in mid-1995, after [[Operation Flash]] and [[Operation Storm]]. At the end of these operations, Croatia had reclaimed all of its territory except the UNPA Sector East portion of Slavonia, bordering Serbia. Most of the Serb population in the reclaimed areas became refugees, and these operations led to war crimes trials by the ICTY against elements of the Croatian military leadership, all of whom were ultimately acquitted.<ref name="gotovina judgement">{{cite web|title=Judgement Summary for Gotovina et al.|location=The Hague|url=http://www.icty.org/x/cases/gotovina/tjug/en/110415_summary.pdf|publisher=International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|date=15 April 2011|accessdate=15 April 2011}}</ref> The areas of "Sector East", unaffected by the Croatian military operations, came under UN administration ([[UNTAES]]), and were reintegrated to Croatia in 1998 under the terms of the [[Erdut Agreement]].<ref name="USIP-Erdut-Agreement">{{cite web | publisher = [[United States Institute of Peace]] | url = http://www.usip.org/files/file/resources/collections/peace_agreements/croatia_erdut_11121995.pdf | format= PDF | title = The Erdut Agreement | date = November 12, 1995 | accessdate=January 17, 2011}}</ref> In 2007, Milan Martić, former president of RSK, was sentenced to 35 years of prison for beeing a part of a joint criminal enterprise against non-Serb population of Croatia.<ref>{{cite web|title=Milan Martić sentenced to 35 years for crimes against humanity and war crimes|url=http://www.icty.org/sid/8870|publisher=International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|date=12 June 2007|accessdate=24 August 2010}}</ref>
-->Srpski političari i mediji su počeli hrvatsku vladu nazivati "ustaškom".<ref>[[#Brown|Brown & Karim 1995.]], str. 121-122</ref> Milošević je [[Srbi u Hrvatskoj|hrvatskim Srbima]] savjetovao odbijanje Tuđmanovih pokušaja kompromisa u ljeto 1990. te zauzimanje stava nesuradnje.<ref>[[#Ramet|Ramet 1999.]], str. 7</ref> Hrvatska vlada je Srbima osigurala predstavništvo u [[Hrvatski sabor|saboru]], ali su ovi napustili parlament jer su smatrali da nisu dobili dovoljno autonomije.<ref name="Brown119"/> Novi hrvatski ustav donesen 22.12. 1990. srpska je strana doživjela kao oduzimanje Srbima statusa konstitutivnog naroda, iako je ustav navodio da se svim narodima, pa i Srbima, jamče jednaka prava kao i Hrvatima.<ref>[[#Ustav Republike Hrvatske|Ustav Republike Hrvatske 22.12. 1990., "I. Izvorišne osnove"]]</ref> U međuvremenu, JNA je razoružala hrvatski [[Teritorijalna odbrana|TO]],<ref name="Brown120">[[#Brown & Karim|Brown & Karim 1995.]], str. 120</ref> naoružala srpske pobunjenike dok je srbijansko Ministarstvo unutrašnjih poslova, kojim je rukovodio [[Mihajlo Kertes]], trenirala srbijanske paravojne formacije za borbu po Hrvatskoj i BiH.<ref>[[#Brown & Karim|Brown & Karim 1995.]], str. 118</ref> [[Jovan Nikolić]], srpski pravoslavni pop iz Zagreba, je izjavio:
 
{{citat3|Čak i da Franjo Tuđman nije došao na vlast, nego netko drugi umjesto njega, reakcija bi opet bila ista. Armija i Srbija bi bili protiv njega, jer su ''a priori'' protiv bilo kakve neovisnosti za Hrvatsku. To ne znači da hrvatska vlada nije napravila greške. Napravili su, i to je činjenica. Ali to nije alibi za one koji su čekali da proglase bilo kakvu hrvatsku državu ustaškom državom. To je bila strašna greška, kao i kasnije optužiti bilo kojeg Srbina u Hrvatskoj da je četnik.<ref>[[#Lukic|Lukic 1996.]], str. 195</ref>}}
 
[[Datoteka:SrebrenicaStone.jpg|225px|left|mini|Spomen groblje žrtvama Srebrenice u Potočarima]]
1993., druga hrvatska država, [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna]] (HRHB) i sama se okrenula protiv Bošnjaka i počela se širiti, čime su sve tri strane bile međusobno zaraćene te je rat poprimio osobinu "svakoga protiv svakoga". [[Opsada Mostara]] i [[etničko čišćenje u Lašvanskoj dolini]] doveli su do osude i hrvatske strane od međunarodne zajednice.{{Sfn|Los Angeles Times|1993}} Mnogi su to interpretirali time da je i sam Zagreb počeo raditi na [[Velika Hrvatska|Velikoj Hrvatskoj]]. Ipak, na pritisak američke delegacije, hrvatska strana je [[Washingtonski sporazum|Washingtonskim sporazumom]] prihvatila cjelovitost BiH te je ukinula HRHB. Pokušaji da se postigne mir i na srpskoj strani nisu urodili plodom, koja je nastavila rat i dalje. 11.7. 1995. pala je enklava [[Srebrenica]] te je VRS započela najveći masakr u svim Jugoslovenskim ratovima, u kojem je zarobljeno a potom na desetak različitih lokacija [[Masakr u Srebrenici|strijeljano oko 7.000 Bošnjaka]], koji će kasnije biti priznat kao [[Bosanski genocid]].{{Sfn|Reuters|2013}}{{sfn|Simić|Daly|2011}} Nakon pada dvije sigurnosne enklave, Srebrenice i [[Žepa|Žepe]], izgledalo je da je i treća na redu, ona oko [[Bihać]]a koji je bio u zajedničkom okruženju RSK i RS. Hrvatskoj je odobrena operacija Oluja kojom je prekinuta [[opsada Bihaća]],{{Sfn|Helm|1995}} a zajedničko prodiranje hrvatsko-bošnjačkih snaga izvršilo je dovoljan pritisak na Karadžić napokon prihvati da je RS dio BiH te pristane na mir. [[Daytonski sporazum]], kojeg je potpisao Milošević, je i službeno završio rat. Iako je stupio mir, nekoliko desetaka tisuća Srba je svejedno napustilo područja koja nisu pripala RS-u, poput odlaska 30.000 Srba iz četvrti Sarajeva koja su pripala [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federaciji BiH]].{{Sfn|UNHCR|1997}} [[Momčilo Krajišnik]] to je ovako sažeo:
{{citat3|Zadatak ove Republike i prvi strateški cilj je da se mi odvojimo od Muslimana i Hrvata i nema niko pravo da zastupa strategiju srpskog Sarajeva za ostanak u zajedničkoj državi. Niko ne može sada novo rešenje praviti da ostanemo skupa.<ref>[[#Biserko|Biserko 2006.]], str. 128</ref>}}
 
Rat na Kosovu je doveo do 862.979 albanskih izbjeglica koje je ili protjerao MUP Srbije ili su pobjegli od ratne fronte.{{Sfn|Human Rights Watch|2001}} Nakon završetka rata, Albanci su se masovno vratili natrag svojim domovima, ali je oko 230.000 Srba i drugih nealbanaca napustilo Kosovo od straha od odmazde jer se Vojska Jugoslavije povukla sa tog područja.{{Sfn|Judah|2011}} Time je nakon završetka Jugoslavenskih ratova SRJ imala 700.000 srpskih izbjeglica iz Hrvatske, Bosne i Kosova.{{Sfn|BBC News|2000}}
 
I ekonomske štete bile su ogromne. Procjenjuje se da je Hrvatska pretrpjela oko 27 milijardi $ štete tijekom četvero-godišnjeg sukoba,{{Sfn|Keay|1996}} Bosna i Hercegovina između 50 i 70 milijardi $<ref name="Ding">[[#Ding|Ding 1996.]], str. 10</ref> a Srbija oko 30 milijardi $ samo tijekom bombardiranja NATO saveza,{{Sfn|CNN|1999}} čime su ratovi u bivšoj Jugoslaviji prouzročili sveukupni ekonomski gubitak od najmanje 100 milijardi $. Veliki ekonomski gubitak Srbija je zabilježila i tijekom međunarodnih sankcija: počevši od 1992., prošla je kroz jednu od najgorih [[hiperinflacija]] u historiji. Narodna banka Jugoslavije izdala je 1993. novčanicu od 10.000.000.000 dinara. Oktobra 1993., inflacija je bila toliko visoka da su ljudi koristili novčanice kao papir za otpad.{{sfn|Lyon|1996|loc=str. 293-327}}
 
{| class="wikitable"
Do 2015., MKSJ je za rat u Bosni i Hercegovini osudio 50 osoba na srpskoj, 18 na hrvatskoj te pet na bošnjačkoj strani. Za rat u Hrvatskoj, na stranama snaga JNA i RSK osuđeno je šest osoba, a na hrvatskoj strani nijedna. Za rat na Kosovu, osuđeno je šest osoba na srpskoj, te dvije na albanskoj strani. Za sukob u Makedoniji podignuta je samo jedna optužnica, i osuđena samo jedna osoba na makedonskoj strani.
 
Ostvarenja MKSJ-a su predmet spora. Žrtve su uglavnom prigovarale zbog preniskih zatvorskih kazni osuđenika, dok su pravnici kritizirali presudu u kojoj je uveden nepoznati pravni koncept 'konkretne usmjerenosti' potrebne radi osuđivanje osobe za neki zločin, jer time sužuje prostor za uvođenje kazni.{{sfn|Coco|Gal|2014|loc=str. 345-366}} Bilo je i drugih kontroverzi.{{#tag:ref|[[Ante Gotovina]] i [[Mladen Markač]] su 20122011. osuđeni zbog ratnih zločina počinjenih tijekom [[Operacija Oluja|operacije Oluja]], da bi pravosnažnom presudom 20132012. bili oslobđeni svih optužbi. Obrazloženje presude dovelo je do kritika nekih pravnika.{{sfn|Clark|2013|loc=str. 399-423}}|group=nb}} Ipak, MKSJ je doveo do bogatog arhiva dokumenata tijekom ratova; donio presedan presudama da su [[Silovanje|silovanja]] u Bosni bila [[zločin protiv čovječnosti]] i namjerna strategija rata;{{sfn|Farwell|2004|loc=str. 389-403}} po prvi put na optuženičku klupu doveo bivšeg predsjednika neke države, Slobodana Miloševića{{sfn|Tužitelj protiv Slobodana Miloševića - Optužnica|2002}} te donio i prve pravosnažne presude u kojima je potvrđen genocid u Bosni, u Srebrenici 1995.{{sfn|Palombino|2005|loc=str. 778-789}}
 
== Tužbe BiH i Hrvatske protiv Srbije na Međunarodnom sudu pravde ==
Antonio Cassese, profesor međunarodnog prava, navodi da - iako je MKSJ u presudi protiv Tadića utvrdio da se radilo o međunarodnom sukobu - uzeo širi koncept "sveukupne kontrole" kako bi dokazao veze između jedne države i neke vojne ili paravojne skupine u drugoj državi, dok je MSP uzeo uži, onaj "učinkovite kontrole".{{sfn|Cassese|2007|loc=str. 649-668}}
 
1999., i Hrvatska je tužila Srbiju na MSP-u zbog navodnog genocida tijekom rata, a Srbija je uzvratila protutužbom. 2015., 15 sudaca MSP-a donijelo je presudu prema kojoj jesu odbacioodbačene obje tužbe. UtvrdioMSP je ttvrdio da, iako su počinjeni razni zločini na obje strane, broj ubijenih u ratu u Hrvatskoj bio je ipak premalen da dosegne razmjere genocida.{{sfn|Međunarodni sud pravde|2015|loc=str. 111, 119, 131, 142}}
 
==Vrsta rata i naseljeđe==
Dio historičara zaključuje da se mogu smatrati i [[rat preko posrednika|ratovima preko posrednika]]. Mary Kaldor smatra da su to primjeri "[[novi ratovi|novih ratova]]", koji nisu niti građanski niti međunarodni, već kombinacija oboje.{{sfn|Kaldor|2013|loc=str. 1974}}{{sfn|Melander|Öberg|2009|loc=str. 505-536}}
 
Zbog ovoga, [[nacionalizam]] je dobio negativnu reputaciju među intelektualnim krugovima na području bivše Jugoslavije. Usprkos tome i ponekim otvorenim pitanjima, u 21. vijeku su pojačani napori k pomirbi i normalizaciji država u regiji.{{sfn|Judah|23.4. 2013}}
 
Postoje i pitanja da li su nasilna razilaženja republika u bivšoj SFRJ uopće bila potrebna, odnosno da li su mogla biti potpuno izbjegnuta da su vještiji političari bili na vlasti. Milica Z. Bookman napisala je znanstveni rad u kojem je uočila kako je [[Čehoslovačka]] također bila komunistička država koja se razišla i prešla na [[kapitalizam]], ali da je to učinila na miran, demokratski način, gdje su [[Češka]] i [[Slovačka]] poštivale granice jedno drugog, te da se to isto moglo dogoditi i sa Jugoslavijom.{{sfn|Bookman|1994|loc=str. 175-187}}
== Vidi još ==
* [[Srbija u jugoslovenskim ratovima]]
* ''[[Smrt Jugoslavije]]'' - dokumentarac iz 1995. o događajima u Jugoslaviji
== Bilješke ==
{{Reflist|group=nb}}
* {{citation|last=Huntington|first=Samuel P.|year=1991|doi=10.1353/jod.1991.0016| title=Democracy's Third Wave|publisher=Journal of Democracy | ref=harv}}
* {{citation|last=Kearns|first=Ian|year=2008| title=Croatian politics: Authoritarianism or democracy?| publisher=[[Taylor & Francis]]| doi=10.1080/13569779808449966| ref=harv}}
* {{citation|last=Lyon|first=James|year=1996|title=Yugoslavia's Hyperinflation, 1993-1994: a Social History|doi= 10.1177/0888325496010002005| publisher=East European Politics & Societies|ref=harv}}
* {{citation|last1=Melander|last2=Öberg|first1=Erik|first2=Magnus|year=2009|title=Are ‘New Wars’ More Atrocious? Battle Severity, Civilians Killed and Forced Migration Before and After the End of the Cold War| doi=10.1177/1354066109338243| publisher=European Journal of International Relations | ref=harv}}
* {{citation|last=Palombino| first=Fulvio Maria| year=2005|doi=10.1093/jicj/mqi045| title=Should Genocide Subsume Crimes Against Humanity? Some Remarks in the Light of the Krstić Appeal Judgment| publisher=| ref=harv}}
* {{cite web|last=[[Guardian]]|year=1992|month=7. augusta|url=http://www.theguardian.com/itn/article/0,,191240,00.html|title=Shame of camp Omarska|accessdate=12. aprila 2013|ref=harv}}
* {{cite web|last=Helm|first=Sarah|year=1995|month=9. august|title=Weary Bihac cries with joy as siege ends|url=http://www.independent.co.uk/news/world/weary-bihac-cries-with-joy-as-siege-ends-1595403.html|publisher=The Independent| ref=harv}}
* {{cite web|last=Judah|first=Tim|year=23.4. 2013| publisher=BBC News| title=How Croatia and Serbia buried the hatchet| url=http://www.bbc.com/news/world-europe-22316083| ref=harv}}
* {{cite web|last=Keay|first=Justin|publisher=New York Times|year=1996|month=11. ožujka|title=Economic Rebirth Under Way : Croatia Comes Up For Air After War|url=http://www.nytimes.com/1996/03/11/business/worldbusiness/11iht-poldi.t.html| ref=harv}}
* {{cite web|last=[[Los Angeles Times]]|title=Croats Defy Truce, Keep Up Fighting in Mostar|month=12. maj|year= 1993|publisher=Los Angeles Times|url=http://articles.latimes.com/1993-05-12/news/mn-34411_1_bosnian-croat| ref=harv}}
* [http://www.historyguy.com/balkan_war_third.htm Information and links on the Third Balkan War (1991-2001)]
* Dr. R. Craig Nation. [http://www.strategicstudiesinstitute.army.mil/pdffiles/00117.pdf "War in the Balkans 1991-2002."]
* [http://www.foia.cia.gov/CPE/ESAU/esau-46.pdf "Yugoslavia:Jugoslavija the- outwornpotrošen structuremodel"] izvještaj (CIA)-e Report from Novemberiz 1970] .
* [http://www.znaci.net/00001/23.htm Ilija T. Radaković: BESMISLENA YU-RATOVANJA 1991-1995]
{{Ratovi u Jugoslaviji}}