Bilinopoljski sabor – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
'''Bilinopoljski sabor''' je bio sabor bosanske crkve održan [[6. april]]a [[1203]]. godine na [[Bilino Polje|Bilinom polju]] kod Zenice.<ref>John V. A. Fine, ''The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest'' (p. 47), The University of Michigan Press, 2009.</ref>
'''Bilinopoljska izjava''' je dokument u kojem su poglavari [[Bosanska crkva|bosanske crkve]], pred izaslanikom rimskog pape (Ivanom de Kazamarisom), izjavili da se odriču svoje hereze. Izjava je potpisana [[8. april]]a [[1203]]. godine na [[Bilino Polje|Bilinom polju]] kod Zenice, a izjavu su potpisali: bosanski ban [[Kulin ban|Kulin]], dubrovački arhiđakon [[Marin]], kao i sedam poglavara, uključujući "djeda" [[Dragič]]a i "goste" [[Ljubin]]a i [[Dražeta|Dražetu]]. Poslije potpisivanja izjave, Ljubin i Dražeta su otišli ugarskom kralju [[Emerik]]u i pred njim [[30. april]]a položili zakletvu da će se držati odluka iz izjave. Ova izjava bila je samo formalnog karaktera, jer su se poglavari, uprkos potpisanoj izjavi, i dalje držali svoje vjere. Bilinopoljska izjava predstavlja značajan historijski izvor za poznavanje vjerskih i političkih prilika u srednjovjekovnoj [[Bosna|Bosni]].▼
▲Na saboru je doneta čuvena '''Bilinopoljska izjava'''
U ime vječnoga Boga, stvoritelja svega i otkupitelja ljudskoga roda, godine od njegova utjelovljenja 1203, šeste godine (pontifikata) gospodina pape Inoćenta III.▼
== Bilinopoljska izjava ==
▲"U ime vječnoga Boga, stvoritelja svega i otkupitelja ljudskoga roda, godine od njegova utjelovljenja 1203, šeste godine (pontifikata) gospodina pape Inoćenta III.
Mi, priori onih ljudi, koji smo se do sada na poseban način nazivali povlasticom kršćanskog imena na području Bosne, izabrani kao predstavnici svih, u ime sviju koji pripadaju bratstvu naše zajednice, u prisutnosti gospodina Ivana Casamarisa, kapelana vrhovnog svećenika i od Rimske crkve u Bosnu zbog toga poslanog, u prisutnosti gospodina bana Kulina, gospodara Bosne, obećajemo pred Bogom i njegovim svetima da ćemo ostati vjerni naredbama i zapovijedima svete Rimske crkve u životu i vladanju našem kao i da ćemo slušati i živjeti prema njezinim naredbama. Jamčimo u ime sviju koji pripadaju našoj zajednici i iz naših su mjesta, sa svim imanjima i stvarima, da nećemo nikada ubuduće slijediti opačinu krivovjerstva.
Linija 22 ⟶ 25:
Zatim mi Ljubin i Dražeta po volji sve naše braće u Bosni i samoga bana Kulina, s istim gospodinom Ivanom kapelanom došavši k uzvišenom i najkršćanskijem kralju Ugarske, u prisutnosti samoga kralja i časnoga nadbiskupa kaličkog a i biskupa iz Pečuha i mnogih drugih zakleli smo se u ime svih da ćemo ono što smo ugovorili čuvati, i ako Rimska crkva bude htjela od nas nešto drugo, uvest ćemo po katoličkoj vjeri.
Učinjeno na Kraljevu ostrvu, 30. aprila 1203."
== Izvori ==
{{Izvori}}
== Također pogledajte ==
*[[Bosanska crkva]]
[[Kategorija:Izvori za historiju srednjovjekovne Bosne]]
| |||