Razlike između izmjena na stranici "Bernardo Bertolucci"

Obrisano 277 bajtova ,  prije 8 godina
m
zamjena infokutije using AWB
m (zamjena infokutije using AWB)
|zanimanje = filmski režiser, scenarist
|slika = Bernardo Bertolucci.jpg
|veličina =
|opis =
|ime_po_rođenju =
|datum_rođenja = {{Birth date and age|1941|3|16|df=y}}
|mjesto_rođenja = {{nowrap|{{flagicon|ITA}} [[Parma]], [[Italija]]<br><small>(tada {{flag|Kraljevina Italija}})</small>}}
|datum_smrti = <!-- {{Death date and age|YYYY|MM|DD|YYYY|MM|DD|df=y}} -->
|mjesto_smrti =
|nadimak =
|nacionalnost = [[Talijani|Talijan]]
|državljanstvo = {{flagicon|ITA}} [[Italija|talijansko]]
|supružnik = [[Adriana Asti]] <small>(razv.)</small><br>[[Clare Peploe]] <small>(1990-)</small>
|partner =
|roditelji = [[Attilio Bertolucci]]<br>Ninetta Giovanardi
|znameniti_filmovi = ''[[Ultimo tango a Parigi]]''<br>''[[The Last Emperor]]''<br>''[[The Dreamers ]]''
|djeca =
|rodbina =
|javna_funkcija =
|znameniti_filmovi = ''[[Ultimo tango a Parigi]]''<br>''[[The Last Emperor]]''<br>''[[The Dreamers ]]''
|znamenite_serije =
|period = [[1962.]] -
|žanr = [[drama]]
|uticaj_od =
|uticaj_na =
|nagrade = {{Infokutija Nagrade
|child = yes
=== Suradnja s koproducentima ===
 
Redatelji su sve više bili prisiljeni koproducirati svoje filmove s francuskim, američkim, švedskim i njemačkim kompanijama kako bi se međusobno financirali i natjecali na sada međunarodnom tržištu zabavne industrije. Bertolucci nije bio iznimka. ''[[Posljednji tango u Parizu]]'' ([[1972]].), s [[Marlon Brando| Marlonom Brandom]] i [[Maria Schneider| Mariom Schneider]] bio je ogledni primjer kako talijanski filmovi mogu više zaraditi angažiranjem stranih glumaca u naslovnim ulogama: u ''Tangu'' je nastupio samo jedan talijanski glumac, Massimo Girotti. Bertoluccijevo ''[[Dvadeseto stoljeće (film)| Dvadeseto stoljeće]]'' ([[1976]].), s [[Burt Lancaster| Burtom Lancasterom]], [[Donald Sutherland| Donaldom Sutherlandom]], [[Robert De Niro| Robertom De Nirom]] i [[Gerard Depardieu| Gerardom Depardieuom]] označio je točku u kojoj je ovisnost talijanske filmske industrije počela pridonositi dezintegraciji nacionalnog identiteta, iako je sami film u cijelosti posvećen talijanskoj temi: kronici života dvojice muškaraca tijekom političkih previranja u [[Italija| Italiji]] u prvoj polovici [[20. stoljeće| 20. stoljeća]].
 
=== Politika ===
 
Bertolucci vjerojatno nije žalio zbog ove dezintegracije: politički je aktivan te je priznati [[marksizam| marksist]]. Kao i Visconti, koji je angažirao mnogo stranih umjetnika krajem šezdesetih, Bertolucci koristi svoje filmove kako bi izrazio svoje političke poglede; oni su često autobiografski, kao što su i jako kontroverzni. ''[[Konformist]]'' ([[1970]].) je kritizirao [[fašizam| fašističku]] ideologiju, dodirnuo vezu između nacionalnosti i nacionalizma, kao i neke stvari iz kolektivne memorije, a sve to unutar međunarodne [[Benito Mussolini| Mussolinijeve]] zavjere da se ubije profesor politike u [[Pariz]]u. ''Dvadeseto stoljeće'' je također analiziralo razliku između lijevog i desnog. Epski ''[[Posljednji kineski car]]'' iz [[1987]]. omogućio je Bertolucciju da izrazi svoja uvjerenja i kroz likove i kroz sami čin snimanja filma. Dobio je dozvolu da snima u Zabranjenom gradu u [[Peking]]u (što je bilo bez presedana), a centralni lik Pu Yi podvrgnut je desetljetnoj [[komunizam| komunističkoj]] re-edukaciji pod [[Mao Zedong| Maom]] koja ga odvodi od šarene palače do sivog odijela u kojem mora provesti ostatak života kao vrtlar.
 
== Evaluacija ==
Mnogi kritičari smatraju kako Bertoluccijeve filmove karakteriziraju seks i politika. ''Posljednji tango'' istražuje seks na iznimno bludan i poremećen način. Smatra se kako je film otvorio vrata erotici u mainstream filmovima. ''Konformist'' je temeljen na političkim temama, točnije fašizmu i odnosu između osobnog konformizma i ideala. Film koji se bavi fašističkom Italijom može se gledati kao umjetnički i intelektualni. Film je trebao demonstrirati njegovu redateljsku izvrsnost. Dok je režirao, pisao scenarije ili na neki način bio povezan s desecima filmova u više od pet desetjeća, ove teme su nedvojbeno igrale veliku ulogu u njegovim radovima, pogotovo u onim najcjenjenijima i onim nedavnim. ''[[Zavodljiva ljepota]]'' nudi malo heterogenosti, dok se ''[[Sanjari]]'' bave samo tim dvjema temama. Bez obzira na tematsku ograničenost, za što ga optužuju neki kritičari, Bertolucci je iskoristio neke kontroverze oko svojih filmova kako bi ohrabrio ljude da preispitaju sebe i svoje društvo; često se navodi kako uspješno širi granice utvrđenih društvenih normi. Bertoluccijevi obožavatelji će primijetiti sličnosti između likova u filmovima, posebno u ona dva nedavno objavljena (''Zavodljiva ljepota'', [[1996]]., i ''Sanjari'', [[2003]].). Na primjer, dvije glavne junakinje u oba filma ([[Liv Tyler]] i [[Eva Green]]) imaju svijetao ten, vitke su, tamnokose i plavooke. Obje junakinje su dosta pušile tijekom mladosti, a obje se prikazuju kako gube nevinost u 19. godini. I Tyler i Green se pojavljuju potpuno gole prikazane sprijeda. U oba filma Bertolucci govori o "snazi ljubavi", koristeći gotovo iste rečenice oba puta.
 
U ''Sanjarima'', lik Isabelle kaže kako se rodila [[1959]]. iako je film radnjom smješten u kasne šezdesete. Ovu rečenicu ne treba shvatiti doslovno; to je referenca na film [[Jean-Luc Godard| Jean-Luca Godarda]], ''Breathless'' ([[1959]].), nakon čega junakinja ponavlja slavnu scenu iz Goddardova filma.
 
== Duhovnost, sigurnost i sumnja u sebe ==
 
Bertolucci posjeduje vještinu stavljanja ljudske duše pod mikroskop. Psihoanaliza igra veliku u ulogu u njegovim filmovima, kao i u onim [[Woody Allen| Woodyja Allena]]. [[Marlon Brando]] je tvrdio kako mu je redatelj na setu ''Posljednjeg tanga u Parizu'' pričao o psihoanalizi, što mu je pomoglo u njegovoj izvedbi, koju mnogi smatraju njegovom najboljom. Bertolucci je sam poznat po velikom broju psihijatara koji su ga pratili svugdje, čak interpretirali njegove snove, kao predmet dizertacija i istraživanja kreativnog umjetnika. Njegov interes za razumijevanje ljudskog stanja dovelo je do mnogih eksplicitnih scena u njegovim filmovima.
 
''Posljednji tango u Parizu'' prikazuje lik Marlona Branda, Paula, kako se upušta u anonimnu aferu nakon smrti svoje žene pod nasilnim okolnostima. Film je izazvao kontroverze u [[Italija| Italiji]] zbog sodomističke scene, koju je odbor za cenzuru izbacio, a sve kopije su morale biti uništene. Talijanski sud ukinuo je Bertoluccijeva građanska prava na pet godina i osudio ga na uvjetnu četveromjesečnu kaznu zatvora. Mnogo godina kasnije, kad su se mnoge odrednice cenzure promijenile, a cenzorski odbor ukinut, film se ponovno pojavio (jer je Bertolucci sačuvao jedan primjerak) te je prikazan u neznatno cenzuriranoj verziji.
 
U ovom i drugim filmovima, Bertolucci istražuje snagu seksualnih odnosa u životima ljudi. ''Zavodljiva ljepota'' daje vizualni prikaz djevojke koja postaje ženom tijekom ljeta u inozemstvu. Njegov posljednji rad, ''Sanjari'' bio je kritiziran ne samo zbog proširene scene seksa, nego i prikaza muške masturbacije. U njemu, seksualni odnosi troje glavnih junaka služe kao izraz njihovih misli. Na primjer, kad je Theo prikazan kako masturbira, to je u kontekstu da ona koju voli najviše, njegova sestra, odlazi od njega dok on gleda razvoj veze između došljaka i njegove sestre koji isključuje njega. Film sugerira neprirodnu vezu između brata i sestre, vezu na rubu incesta. Kaos u vezama uređene obitelji je odraz kaosa na ulicama dok [[Francuska]] proživljava turbulentni svibanj [[1968]]. kad su se dogodili studentski nemiri.
== Oscar ==
 
Bertolucci je [[1987]]. snimio epski film ''[[Posljednji kineski car]]'', biografsku priču o Aisinu-Gioro Puyiu, posljednjem caru [[Kina| Kine]]. Bertolucci je osvojio [[Oscar]]a za najbolju režiju. U filmu su nastupili [[John Lone]], [[Joan Chen]], [[Peter O'Toole]], Ruocheng Ying, Victor Wong, Dennis Dun, Ryuichi Sakamoto, Maggie Han, Ric Young, Vivian Wu i Chen Kaige. Scenarij su napisali Mark People i Bertolucci. ''Posljednji kineski car'' koristi Pu Yiov život kao odraz kineskog prijelaza iz [[feudalizam| feudalizma]] kroz revoluciju do sadašnjeg stanja.
 
Film je osvojio osam Oscara - za koliko ih je bio i nominiran - najbolji film, najbolja scenografija, fotografija, dizajn kostima, najbolji redatelj, montaža, glazba i adaptirani scenarij.
* [http://www.theyshootpictures.com/bertoluccibernardo.htm They Shoot Pictures, Don't They?]
* [http://www.adherents.com/people/pb/Bernardo_Bertolucci.html The religious affiliation of Bernardo Bertolucci]
* [http://zakka.dk/euroscreenwriters/interviews/bernardo_bertolucci_513.htm Intervju s Bertoluccijem iz 1989.]
* [http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/19871209/REVIEWS/712090301/1023 Recenzija ''Posljednjeg kineskog cara'' Rogera Eberta]
 
 
{{Lifetime|1941||Bertolucci, Bernardo}}
 
[[Kategorija:Dobitnici BAFTA-e]]
[[Kategorija:Dobitnici Oscara za najboljeg režisera]]