Plavi orkestar – razlika između verzija

[[1981.]] godine šesnaestogodišnji gimnazijalac, Saša Lošić Loša (koji je i u to vrijeme bio poznat po kapi), osniva bend pod nazivom Ševin orkestar. Postava benda bila je: Srđan Krošnjar na gitari, Gordan Džamonja na basu i Admir Ćeramida - Ćera II na bubnjevima. Sljedeće godine mijenjaju ime u Plavi orkestar jer je u Sarajevu postojao bend istog imena. Aktivnost benda je bila sporadična - bilo je riječ o tek povremenim performansima, u audicijskom stilu. Uskoro je Loša promijenio školu, te iz Treće gimnazije prešao u Prvu. Tamo je upoznao gitarista [[Mladen Pavičić|Mladena Pavičića Pavu]]. On je već imao određenog muzičkog iskustva pošto je svirao u Rock Apoteki, jednoj od predgrupa na koncertu [[Bijelo dugme|Bijelog Dugmetadugmeta]] [[1979.]] godine na [[Stadion Partizana|Stadionu Partizana]]. 1981. godine Pava se pojavio na Omladinskom festivalu u [[Subotica|Subotici]], sa bendom Super 98 (sljedeća inkarnacija Rock Apoteke), prije nego što je prešao u pop bend Mali Princ, te konačno u Pauk sa čijim je članovima 1982. čak snimio album. Pošto je se Pauk nalazio izvan [[Zavidovići|Zavidovića]], Pava je morao putovati svakog vikenda na probe, što se njegovim roditeljima nije svidjelo pa su ga nagovorili da napusti bend. Nakon toga je nakratko bio u grupama kao što su [[Elvis J. Kurtović & His Meteors]], Bonton Baja i Kazablanka.

Pava je se [[1983.]] konačno pridružio Lošinom bendu. Čim je došao u Plavi orkestar, muzički mnogo iskusniji Pava aranžiraoodredio je da se Krošnjara i Džamonju makne iz grupe, pošto je smatrao da se ne trude dovoljno. Još prije ljeta '83., na mjesto bubnjarabasiste došao je Samir Ćeramida - Ćera I.

Ovo označava razdbolje mnogo ozbiljnijeg djelovanja benda, i obično se uzima kao njegov pravi početak. Počeli su se pojavljivati kao predgrupa na turnejama velikih jugoslavenskih grupa poput [[Riblja čorba|Riblje čorbe]] i [[Leb i sol]], zbog čega su zadobili pozornost medija. Međutim, Lošu je pogodilo kako su u medijima bili vrlo negativno ocijenjeni, te je na neko vrijeme čak odlučio napustiti glazbu. No, entuzijazam ostalih članova benda ubrzo ga je nagnao da se vrati. Tako je se posvetio pisanju pop balada, od kojih su većina bile o neuzvraćenoj ljubavi prema djevojci u koju je bio zaljubljen.

Tijekom ljeta 1983. godine imali su svirku u [[Sarajevo|sarajevskom]] klubu Trasa. Njihov potencijal uočio je Bata Vranašević iz [[Laboratorija Zvuka|Laboratorije ZvukamZvuka]] pa ih je pozvao u [[Beograd]] da snime neke pjesme. U rujnu su održali svirku u Trasi kao pozdrav prije nego što otiđu u vojsku. Sljedeći dan otišli su na vlak u [[Beograd]] gdje su u studiju Ence Lesića, Druga maca, snimili tri pjesme - Soldatski bal, Goodbye teens, i Suadu - sve budući hitovi. Nakon toga, sva četiri člana benda otišli su odslužiti vojni rok u [[JNA]].

Godinu poslije, u rujnu [[1984.]], vratili su se u Sarajevo gdje su članovi [[Zabranjeno pušenje|Zabranjenog pušenja]] upravo uživali u velikom uspjehu svog prvog albuma. Loša i Pava vratili su se prvi i nastavili sa svirkom, dok se nisu vratili i blizanci koji su činili ritam sekciju. Ipak, zbog loše kvalitete proba, Pava je napustio bend.

Tada je Loša stupio u kontakt sa menadžerom Malkolmom Muharemom koji je prethodno radio sa bendom [[Elvis J. Kurtović & His Meteors]]. Spomenuta dvojica aražinralaorganizirali su da bend (iako strogo govoreći, u tom trenutku bend nije ni postojao) snimi još nekoliko demoa u Zagrebu[[Zagreb]]u, uz pomoć [[Husein Hasanefendić|Huseina Hasanefendića Husa]] iz [[Parni valjak|Parnog valjka ]]te Rastka Miloševa. Dok je bio u Zagrebu, Loša je uspio postići da se [[Jugoton, tada najbolja diskografska kuća,]] zainteresira za bend, pa je s njim potpisao ugovor. ČuvšiU zadogovoru s toLošom, Pava se vratiovraća u bend.

Na početku 1985., Plavi orkestar snima svoj prvi album [[Soldatski bal]], u [[SIM studio|SIM studiju]] u Zagrebu. Riječ je o najprodavanijem albumu u Jugoslaviji koji je već u ožujku 1985. bio na top ljestvicama. Album je sadržavao brojne hitove - Suada, Medena curice, Odlazi nam raja, Bolje biti pijan nego star, Goodbye teens, i Soldatski bal. Tekstovi albuma bili su bazirani na Lošinim iskustvima u vojsci.

Snimanjem drugog albuma, [[Smrt fašizmu (1986.)|Smrt fašizmu]], bend razbija sladunjavost ''mainstreama'' te doživljava i drugi veliki uspjeh. Album je prodan u preko pola milijuna primjeraka te stoga dobija dijamantni certifikat. Hitovi su: Fa, fa fašista nemoj biti ti (jerbo ću te ja draga ubiti), Puteru, puteru, Sava tiho teče, Zelene su bile oči te i Kad si sam druže moj.

Ipak, tu kreću i problemi: za album su uslijedile loše kritike zbog političkih konotacija, članovi benda pozvani su na razgovor u [[Savez komunista]], ploča je zabranjena na svim [[radio]] stanicama, i neko vrijeme nitko im nije htio organizirati koncerte.<ref name="story">http://www.story.rs/intervju/25085-sasa-losic-nekad-sam-poput-izgubljene-duse.html Saša Lošić - Nekad sam poput izgubljene duše - Story.rs]</ref>

1989. godine, javljaju se sa pločom [[Sunce na prozoru]], sa hitovima Kaja, Lovac i košuta, te Proljeće. U to vrijeme čestonerijetko su konzumirali alkohol, nanakon koncerata i koncertimaturneja su bili pripiti, što je, nasreću, bilo tek privremeno.<ref name="story"/>

Album [[Simpatija]], izdan 1991., bit će njihova zadnja ploča prije nestanka [[SFRJ]]. Pjesme su uglavnom lagane, čest je [[saksofon]]. Najpoznatija pjesma sa albuma, Ljubi se istok i zapad, obrada je hit singla [[California Dreaming]] grupe [[Mamas i Papas]]. Poznata je po svojoj vidljivo antiratnoj poruci, izraženu u stihovima ''Neka ljubi se istok i zapad/istok i zapad/Neka ljubi se, sjever i jug/sjever i jug'', ''Skini prašinu sa starog kofera/krenimo na put/hajde, budi mi drug''.