Jezgra (stanica) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Xqbot (razgovor | doprinos)
m r2.7.3) (robot Dodaje: tl:Nukleyus ng selula; kozmetičke promjene
m link
Red 27:
'''Nukleusni ovoj''' je izgrađen od dve membrane: spoljašnje i unutrašnje između kojih se nalazi [[perinuklearni prostor]]. Spoljašnja membrana se nastavlja na membrane granulisanog [[endoplazmatični retikulum|endoplazmatičnog retikuluma]] i za nju su još vezani i [[ribozomi]]. Unutrašnja membrana obavija nukleoplazmu i za nju su vezani proteini koji učestvuju u replikaciji. Nuklearni omotač sadrži otvore ([[nukleusne pore]]) preko kojih se obavlja razmena materija između nukleoplazme i [[citoplazma|citoplazme]] ćelije. Preko njih u jedro ulaze različiti [[joni]] i [[protein]]i koji su neophodni za procese replikacije i transkripcije, a kroz pore izlaze u citoplazmu [[tRNK]], [[iRNK]] kao i subjedinice ribozoma. Broj pora je promenljiv i zavisi od aktivnosti ćelije – ćelije aktivne u procesima sinteze imaju veći broj pora. Smatra se da se njihov broj po jednom jedru u ćelijama sisara kreće između 3 000 i 5 000.
 
'''Nukleoplazma''' je unutrašnjost jedra odvojena od citoplazme unutrašnjom jedrovom membranom. U nukleoplazmi se nalaze [[hromozomkromosom]]i – hromatin i [[jedarce]] (''nukleolus'').
 
== Hromatin ==
Hromatin se uočava u [[interfaza|interfaznom]] jedru. On je u obliku hromatinskih vlakana koja se, kada se obrade određenim enzimima, vide kao niska perli. Tokom ćelijske deobe dolazi do kondezovanja hromatinskih vlakana tako da ona postaju samostalna telašca – [[hromozomkromosom]]i. Naziv hromatina (hromozomakromosoma) potiče od {{jez-gr|chromos}} što znači boja, odnosno, lepo se boji određenim baznim bojama.
 
Prema jačini bojenja razlikuju se dve vrste hromatina: heterohromatin i euhromatin. [[Heterohromatin]] je kondenzovan (spiralni navoji DNK su zbijeni) pa je zbog toga tamnije obojen i lako se uočava u jedru. Istovremeno je to vrsta hromatina koja je neaktivna u transkripciji. [[Euhromatin]] je difuzan (rasplinut – manje su zbijeni navoji DNK) pa je usled toga svetlije obojen. Ćelije koje intenzivno sintetišu neki protein imaju malo heterohromatina, a dosta euhromatina – njihova jedra su svetlija.
 
== Sastav hromatina (hromozomakromosoma) ==
Hromatin se sastoji od [[DNK]], male količine [[RNK]] i dve vrste proteina: histona i nehistonskih proteiona.
 
[[Histoni]] su bazni proteini zbog prisustva veće količine baznih aminokiselina (najviše [[lizin]]a i [[arginin]]a). Razlikuju se '''pet klasa''' (vrsta) '''histona''' koji se obeležavaju kao''' H1''', '''H2A''', '''H2B''', '''H3''' i '''H4'''. Ovi proteini su veoma slični kod različitih eukariotskih organizama, što znači da se tokom evolucije živog sveta nisu mnogo menjali pa se za takve proteine kaže da su konzervativni (očuvani). Oni su gradivni proteini hromatina jer učestvuju u ''pakovanju'' DNK, koja se oko njih namotava (kao konac oko kalema) da bi se ogromna dužina DNK mogla da smesti u sićušno jedro. Zato se hromatin vidi kao perlasta struktura, gde su ''perle'', ustvari, DNK namotana oko histona.
 
Telesna ljudska ćelija ima 46 hromozoma[[kromosom]]a. Ako se izmeri ukupna dužina DNK u svim hromozomakromosomima , dobija se vrednost od oko 2m. Treba imati u vidu da je prečnik jedra 5-10mikro metara. Možda će još jedan primer to bolje da ilustruje: ukupna dužina DNK u svim ćelijama ljudskog tela iznosi 2•10^{11} km, što je mnogo puta veće od obima Zemlje ili rastojanja između Zemlje i Sunca. Zbog toga DNK mora da se namotava i na različite načine pakuje.
 
'''Nehistonski proteini''' su kiseli proteini hromatinakromatina i ima ih mnogo veći broj vrsta nego histonskih (40 – 80 različitih vrsta). U njih spadaju mnogobrojni enzimi koji u jedru učestvuju u procesima replikacije i transkripcije. Ako smo za histone rekli da su gradivni, onda bi za nehistonske moglo da se kaže da su funkcionalni proteini hromatina.
 
== HromozomiKromosomi ==
Hromozomi[[Kromosom]]i su telašca karakterističnog oblika koja se u jedru mogu uočiti za vreme deobe. Između dve deobe, tj. u interfazi, je hromatin rasprostranjen po celom jedru kao difuzna masa, da bi se u toku pripreme za deobu kondezovao i nagradio hromozomekromosome.
 
Zahvaljujući tome što se lepo boje (hromos= boja; soma=telo), hromozomikromosomi se mogu u određenoj fazi deobe posmatrati pod svetlosnim mikroskopom. Najbolje se uočavaju za vreme [[metafaza|metafaze]] mitoze pa se nazivaju '''metafazni hromozomikromosomi'''.
 
'''Broj hromozoma[[kromosom]]a''' je stalan i karakterističan za svaku biološku vrstu i naziva se [[kariotip]]. '''Telesne''' (somatske) '''ćelije''' imaju [[diploidan]] (grč. diploos = dvostruk) broj hromozomakromosoma (obeležava se kao ''' 2n'''). Dipoloidan broj predstavlja dve garnitura hromozomakromosoma, pri čemu jedna garnitura potiče od majke, a druga od oca. (Ova definicija diploidnog broja hromozomakromosoma ne važi za [[poliploidija|poliploidne]] organizme, čije somatske ćelije mogu imati više od dve garniture hromozoma.kromosoma). Hromozomi[[Kromosom]]i koji su međusobno slični, a potiču iz različitih garnitura (jedan iz majčine, a drugi iz očeve), se međusobno sparuju gradeći parove [[homologi hromozomikromosomi|homologih hromozomakromosoma]]. Osim u telesnim ćelijama dipoloidan broj hromozomakromosoma se nalazi i u oplođenoj jajnoj ćeliji ([[zigot]]u). Telesna ćelija čoveka ima 46 hromozoma[[kromosom]]a ili dve garniture po 23 hromozomakromosoma, pri čemu jedna garnitura potiče od majke, a druga od oca pa se tako obrazuje 23 para homologih hromozomakromosoma.
 
Polne ćelije ili [[gamet]]i sadrže upola manji broj hromozoma[[kromosom]]a u odnosu na telesne ćelije, nazvan [[haploidan]] (grč. haploos = jednostruk) – obeležen kao n. Ako telesna ćelija ima dve, onda će polna ćelija imati jednu garnituru hromozomakromosoma. Broj hromozomakromosoma u polnim ćelijama čoveka je 23.
 
== Građa metafaznog hromozomakromosoma ==
Svaki metafazni hromozom[[kromosom]] se sastoji od dve '''sestrinske hromatide''' i centromere (primarnog suženja). Ove delove sadrže svi hromozomikromosomi, dok se samo kod nekih javlja i sekundarno suženje. Sestrinske [[hromatidekromatide]] se obrazuju replikacijom DNK tako da su potpune jednake (otuda naziv sestrinske), odnosno, sadrže iste gene. Svaka hromatida je uzdužna polovina hromozomakromosoma i ima jedan molekul DNK, a ceo hromozomkromosom ima dva jednaka molekula DNK. Centomera se vidi kao suženje hromozomakromosoma i ona povezuje hromatide. '''Centromera''' usmerava kretanje hromozomakromosoma za vreme deobe. U oblasti centromere nalazi se parna proteinska struktura nazvana '''kinetohor''' (grč. kinetikos = pokretno) za koju se vezuju vlakna [[deobno vreteno|deobnog vretena]]. U paru homologih hromozomakromosoma se pored sestrinskih razlikuju i '''nesestrinske hromatidekromatide'''. HromatideKromatide dva homologa hromozomakromosoma su međusobno nesestrinske – nisu jednake po genima koje sadrže.
 
== Literatura: ==