Wikipedija

Fred Astaire – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Xqbot (razgovor | doprinos)
112.443 izmene
m r2.7.3) (robot Dodaje: arz:فريد استير
m promjena šablona using AWB
Red 1:
{{for|njegovu sestru|Adele Astaire}}
 
{{Infokutija02 glumac
{{Glumac/ica
| nameime = Fred Astaire
| imageslika = Fred Astaire in Royal Wedding.jpg
| imagesizeslikasize = 200px
| captionopis = Astaire u ''Royal Wedding'' (1951)
| birthnameime_po_rođenju = Frederick Austerlitz
| birthdatedatum_rođenja = {{birth date|1899|5|10|df=y}}
| locationmjesto_rođenja = [[Omaha (Nebraska)|Omaha]], [[Nebraska]], [[SAD]]
| deathdatedatum_smrti = {{death date and age|1987|6|22|1899|5|10|df=y}}
| deathplacemjesto_smrti = [[Los Angeles]], [[SAD]]
| occupation = [[filmski glumac]], [[dancer]]
| yearsactiveperiod = 1917-1981
| suprugasupružnik = Phyllis Livingston Potter <br><small>(1933-1954)</small> <br> </small>Robyn Smith<br><small>(1980-1987)</small>
| goldenglobeawardsnagrade = '''{{awd|award=[[Počasni Oscar]]|year=1950}}<br>{{awd|award=[[Zlatni globus za najboljeg glumca u mjuziklu ili komediji|Najbolji glumac u mjuziklu ili komediji]]''' <br> |year=1951 ''|title=[[Three Little Words (film)|Three Little Words]]'' }}<br> '''[[Nagrada Cecil B. DeMille]]''' <br> 1961 životno djelo <br> '''{{awd|award=[[Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca u filmu|Najbolji sporedni glumac u filmu]]''' <br> |year=1975 ''|title=[[The Towering Inferno]]''}}▼
| academyawards = '''[[Počasni Oscar]]''' <br> 1950 životno djelo
| emmyawards = '''[[Primetime Emmy Award za najboljeg glumca u miniseriji ili TV-filmu|Najbolji glumac u miniseriji ili TV-filmu]]''' <br> 1958 ''[[An Evening with Fred Astaire]]'' <br> 1978 ''[[A Family Upside Down]]''
▲| goldenglobeawards = '''[[Zlatni globus za najboljeg glumca u mjuziklu ili komediji|Najbolji glumac u mjuziklu ili komediji]]''' <br> 1951 ''[[Three Little Words (film)|Three Little Words]]'' <br> '''[[Nagrada Cecil B. DeMille]]''' <br> 1961 životno djelo <br> '''[[Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca u filmu|Najbolji sporedni glumac u filmu]]''' <br> 1975 ''[[The Towering Inferno]]''
| baftaawards = '''[[Nagrada BAFTA za najboljeg sporednog glumca|Najbolji sporedni glumac]]''' <br> 1974 ''[[The Towering Inferno]]''
| awards = '''[[Nagrada AFI za životno djelo]]'''<br>1981 životno djelo
}}
 
Linija 27 ⟶ 23:
==Rani život i karijera==
[[image:Vcvg16.jpg|left|thumb|200px|Fred i Adele Astaire. oko 1906.]]
Otac mu je bio [[Austrija|austrijski]] imigrant i [[Rimokatolik]]; majka je rođena u [[Amerika|Americi]] u [[Luteran|Luteranskoj]]skoj [[Njemačka|njemačkoj]] obitelji; Astaire se pridružio Episkopalnoj crkvi 1912.<ref>Astaire p.84</ref>
 
'''Astaire''' je prezime koje su on i njegova sestra [[Adele Astaire]] uzeli za svoj vodviljski nastup 1905. Obiteljska legenda to pripisuje ujaku čije je prezime bilo "L'Astaire".<ref>Thomas p.17</ref> Njihova vodviljska karijera se nastavlja, s dobrom i lošom srećom te povremenim prekidima za koje je zaslužno [[Društvo Gerry]],sve dok se nisu probili na [[Broadway]] s predstavom ''Over The Top'' 1917. Neki izvori tvrde da su se Astaireovi pojavili u filmu ''Cvrčak Fanchon'' u kojem je glavnu ulogu imala [[Mary Pickford]], ali Astairevi su to odlučno oprvgavali.<ref>Astaire p.42 and Billman p.4: "Promatrali su snimanje kao posjetitelji, ali su inzistirali na tome da se ne pojave u filmu."</ref> Fred Astaire je upoznao [[George Gershwin|Georgea Gershwina]] 1916., dok je ovaj radio u diskografskoj kući "Jerome H. Remick" kao pregovarač, što je preraslo u dugoročno prijateljstvo,<ref>Astaire str.65:"Odmah smo se sprijateljili.Njemu se svidjelo moje sviranje klavira i nakon toga sam često svirao za njega."</ref> koje je kasnije duboko utjecalo na buduće karijere oba umjetnika.
 
Tijekom [[1920-ih]], Fred i Adele nastupali su na Broadwayju i na [[London|londonskojlondon]]skoj pozornici u predstavama kao što su ''Damo,budi dobra'', ''Smiješno lice'' i ''The Band Wagon'', afirmiravši se i osvojivši kazališnu publiku s obje strane [[Atlantik]]a. Kao ekipa snimili su nekoliko pjesama. Rastali su se [[1932]]. kada se Adele udala za svog prvog muža, Lorda Charlesa Cavendisha, sina [[Vojvoda od Devonshirea|Vojvode od Devonshirea]]. Fred je krenuo postići samostalni uspjeh na Broadwayu i u Londonu s predstavom ''[[Vesela razvedenica]]'', usput razmatravši ponude iz [[Hollywood]]a.
[[image:AdeleFred1921.jpg|left|thumb|200px|Fred Astaire sa sestrom Adele 1921.]]
Prema hollywoodskoj predaji, izvješće s probnog snimanja filmske kuće [[RKO]], sada izgubljeno zajedno sa snimkom, navodno je glasilo: "Ne zna pjevati. Ne zna glumiti. Ćelavi. Zna pomalo plesati." Producent Astaire-Rogers filmova [[Pandro S. Berman]] tvrdio je da nikada nije čuo tu priču [[1930-ih]], te da se ona pojavila tek godinama kasnije. Astaire je [[1980]]. u intervjuu za [[ABC|ABC-jevu]] emisiju [[20/20]] s [[Barbarom Walters]], tvrdio da je u izvješću zapravo pisalo: "Ne zna glumiti. Pomalo ćelavi. ''Također i pleše''". U svakom slučaju, proba je očito bila razočaravajuća, a i [[David O. Selznick]], koji je s Astaireom potpisao ugovor za RKO i naručio probno snimanje, u studijskom ju je notesu opisao kao "jadnu". Kako bilo, to nije utjecalo na studijeve planove za Astairea, koji ga je u početku posudio na nekoliko dana [[Metro-Goldwyn-Mayer|MGM-u]] [[1933]]. za Astaireov hollywoodski debi, gdje je glumio samoga sebe uz [[Joan Crawford]] u uspješnom mjuziklu ''[[Rasplesana Dama]]''.
Linija 51 ⟶ 47:
==Plesna i pjevačka vještina==
[[image:Astaire - You're All the World to Me.jpg|left|thumb|250px|Fred Astaire pleše po zidovima i stropu u pjesmi "Ti si sav moj svijet" iz filma ''[[Kraljevsko vjenčanje]]'' (1951)]]
Astaire je bio [[virtuoz|virtuozni]]ni plesač, sposoban prenijeti neozbiljnu pustolovnost duha, ali i duboke emocije, kada se to od njega tražilo. Njegova tehnička kontrola i osjećaj za ritam bili su zapanjujući; prema jednoj anegdoti, bio je sposoban, kada bi ga pozvali natrag u studio kako bi za specijalne efekte ponovio plesnu točku koju je snimio tjednima prije, reproducirati korake sa najpreciznijom točnošću, sve do posljednje geste. Astaireove izvedbe plesnih točki bile su cijenjene zbog svoje elegancije, ljupkosti, originalnosti i preciznosti. Inspiraciju je crpio iz raznih izvora, uključujući step i ostale afro-američke ritmove, klasične plesove te uzvišeni stil [[Vernon i Irene Castle|Vernona i Irene Castle]] kako bi stvorio jedinstveno prepoznatljivi plesni stil - koji je veoma utjecao na američki uglađeni stil dvoranskog plesa - te postavio standarde prema kojima će se svi budući plesni mjuzikli ocjenjivati. Koreografirao je sve svoje korake, najčešće uz pomoć drugih koreografa, prvenstveno Hermesa Pana.
 
Njegov perfekcionizam je bio legendaran, baš kao i njegova skromnost i obzirnost prema kolegama plesačima; međutim, njegovo nesmiljeno insistiranje na probama i ponavljanim snimanjima nekima je predstavljalo teret. Iako je sebe ponajprije smatrao zabavljačem, njegova vrhunska umjetnička vještina priskrbila mu je golemo divljenje plesnih legendi dvadesetog stoljeća kao što su [[George Balanchine]], [[braća Nicholas]], [[Mihail Barišnjikov]], [[Margot Fonteyn]], [[Bob Fosse]], [[Gregory Hines]], [[Gene Kelly]], [[Rudolf Nurejev]] i [[Bill Robinson]].
 
Izuzetno skroman kad su posrijedi njegove pjevačke sposobnosti, često je tvrdio kako ne zna pjevati.<ref>e.g. Satchell, p.144</ref> Astaire je predstavio neke od najproslavljenijih pjesama iz "Velike američke knjige pjesama", osobito [[Cole Porter|Cole Porterovu]]ovu: "[[Night and Day (pjesma)|Night and Day]]" u ''Veseloj razvedenici''; pjesme [[Irving Berlin|Irvinga Berlina]] "Isn't it a Lovely Day", "[[Cheek to Cheek]]" te "Top Hat, White Tie and Tails" u ''Cilindru'', "[[Let's Face the Music and Dance]]" u ''Slijedi flotu'' te "Change Partners" u ''Carefree''. Prvi je otpjevao pjesmu [[Jerome Kern|Jeromea Kerna]] "[[The Way You Look Tonight]]" u ''Vremenu swinga''; pjesme [[George Gershwin|Georgea Gershwina]] "[[They Can't Take That Away From Me]]" u ''Zaplešimo zajedno'', "A Foggy Day" te "[[Nice Work If You Can Get It (pjesma)|Nice Work If You Can Get It]]" u ''Dami u nevolji''; pjesme [[Johnny Mercer|Johnnyja Mercera]] "One For My Baby (and One More for the Road)" iz ''Nebo je granica'' i "Something's Gotta Give" iz ''[[Daddy Long Legs (film)|Daddy Long Legs]]''; te pjesmu [[Harry Warren|Harryja Warrena]] i [[Arthur Freed|Arthura Freeda]] "This Heart of Mine" iz ''[[Ziegfeld Follies (film)|Ziegfeld Follies]]''.
 
[[image:Astaire singing in Second Chorus.jpg|right|thumb|250px|Fred Astaire pjeva u filmu ''[[Second Chorus]]'' (1940.)]]
Astaire je, također, u duetima sa svojim partnericama predstavio mnoge klasike. Na primjer, sa svojom sestrom Adele izveo je skladbu Gershwinovih "I'll Build a Stairway to Paradise" u predstavi ''Dosta koketiranja'' (1923.), "Fascinating Rhythm" u ''Damo, budi dobra'' (1924.), "Funny Face" u ''Smiješnom licu'' (1927.); zatim, u duetima sa Ginger Rogers, otpjevao je pjesmu Irvinga Berlina "I'm Putting All My Eggs In One Basket" u ''Slijedi flotu'', pjesme Jeromea Kerna "Pick Yourself Up" i "A Fine Romance" u ''Vremenu swinga'' te Gershwinovu "[[Let's Call The Whole Thing Off]]" iz ''Zaplešimo zajedno''. S [[Judy Garland]] izveo je Berlinovu "A Couple of Swells" u ''[[Uskršnja parada|Uskršnjoj paradi]]''; te je s [[Jack Buchanan|Jackom Buchananom]], [[Oscar Levant|Oscarom Levantom]] i [[Nanette Fabray]] izveo pjesmu [[Betty Comden]] i [[Adolph Green|Adolpha Greena]] "That's Entertainment" u filmu ''[[The Band Wagon]]''.
 
Iako je posjedovao lagan glas, divili su mu se zbog njegove sposobnosti da prenese tekst, zbog dikcije i izražaja. <ref> Thomas p.118 </ref> - toliko hvaljena ljupkost i elegancija u njegovom plesanju se, čini se, odražavala i u njegovom pjevanju, sposobnost sinteze koja je navela [[Burton Lane|Burtona Lanea]] da Astairea prozove "Najvećim glazbenim izvođačem na svijetu" <ref name="Mueller p.21">Mueller p.21</ref>. Irving Berlin smatrao je Astairea jednakim svim ostalim pjevačima koji su izvodili njegove pjesme - "dobar je poput [[Al Jolson|Ala Jolsona]], [[Bing Crosby|Binga Crosbyja]] ili [[Frank Sinatra|Franka Sinatre]], ne nužno zbog svog glasa, već zbog svog poimanja projiciranja pjesme".<ref> Wikiquote, Fred Astaire </ref> Jerome Kern smatrao ga je naboljim izvođačem njegovih pjesama<ref> name="Mueller p.21<"/ref>, a Cole Porter i Johnny Mercer također su mu se divili zbog jedinstvenog načina na koji se odnosio prema njihovim pjesmama. Iako je George Gershwin bio pomalo kritičan <ref>Mueller pp.123,128</ref> prema Astaireovim pjevačkim sposobnostima, za njega je napisao neke od svojih najnezaboravnijih pjesama. U svoje vrijeme, Astaire je spominjan <ref>Wikiquote: Fred Astaire</ref> u stihovima tekstopisaca Colea Portera, Larrya Harta i Erica Maschwitza te i dan-danas nastavlja nadahnjivati moderne tekstopisce<ref>e.g. songs "I Am Fred Astaire" - [[Taking Back Sunday]], "No Myth" - [[Michael Penn]], "Take you on a cruise" - [[Interpol (band)|Interpol]], "Fred Astaire" - [[Lucky Boys Confusion]], "Long Tall Glasses" - [[Leo Sayer]], "[[Just Like Fred Astaire]]" - [[James (band)|James]], "After Hours" - "The Bluetones", "Fred Astaire" - [[Pips, Chips and Videoclips]], "Decadence Dance" - Extreme, a pojavio se i na omotu albuma [[The Beatles]]a, [[Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band]]</ref>
 
Astaire je također skladao pjesme. S pjesmom "I'm Building Up To An Awful Letdown" - u suradnji s tekstopiscem Johnnyjem Mercerom – popeo se na četvrto mjesto Hit Parade 1936.<ref>Billman, p.287.</ref> Snimio je vlastitu pjesmu "It's Just Like Taking Candy from a Baby" s [[Benny Goodman|Bennyjem Goodmanom]] [[1941]]., te je čitav život njegovao svoju ambiciju da postane uspješan skladatelj zabavne glazbe.<ref>Thomas, p.135: "Volio bih da sam mogao učiniti više sa svojom glazbom, ali nikada nisam imao vremena. Uvijek sam radio na plesnim točkama. Godinu za godinom. Na neki način krivim samog sebe, jer kažem, 'Pa, mogao sam pronaći vremena; pa zašto,do vraga,onda nisam?'"</ref>
Linija 72 ⟶ 68:
Astaire se nije potpuno povukao iz plesanja. Snimio je niz od četiri visoko cijenjena glazbena "specijala" za televiziju, koji su osvojili i nagradu [[Emmy]], 1958, 1959, 1960. i 1968, u svakom je bio [[Barrie Chase]], s kojim je Astaire uživao "bablje ljeto" plesne kreativnosti. Prva od tih emisija bila je 1958. ''Večer s Fredom Astaireom'' koja je osvojila devet Emmyja, uključujući i onaj za "Najbolju samostalnu glumačku izvedbu" i za "Najbolji samostalni program godine". Također vrijedi spomenuti i da je to bila prva emisija snimljena prije emitiranja na [[videovrpca|videovrpcu]] u boji.
 
Astaireov posljednji veći glazbeni film bila je ''[[Finianova duga]]'' (1968.), u kojoj se odrekao svoje bijele kravate i fraka kako bi glumio irskog klošara, koji vjeruje da će se, ako zakopa ćup zlata u sjeni [[Fort Knox|Fort Knoxa]]a, ćup umnožiti. Plesna partnerica bila mu je [[Petula Clark]] koja je glumila njegovu sumnjičavu kćer. Priznao je da je bio nervozan zbog pjevanja s njom, kao što je i ona priznala da je bila zabrinuta zbog plesanja s njim. Nažalost, film, kojeg je režirao [[Francis Ford Coppola]], doživio je neuspjeh na blagajnama kino-dvorana.
 
Astaire je nastavio glumiti [[1970-ih]], pojavivši se na televiziji kao otac lika kojeg je tumačio [[Robert Wagner]] u seriji ''Potreban je lopov'' te u filmu ''Pakleni toranj'' (1974.), za koji je dobio svoju jedinu nominaciju za [[Oscar|Oscara]]a u kategoriji najboljeg sporednog glumca. Pojavio se u prva dva dijela dokumentarca ''To je zabava'' sredinom 1970-ih. U drugom je dijelu 76-godišnji Astaire izveo nekolicinu pjevačko-plesnih točki s [[Gene Kelly|Geneom Kellyjem]] – i to je označilo njegovu posljednju plesnu izvedbu u glazbenom filmu. Godine 1978. Fred Astaire je glumio s [[Helen Hayes]] u (dobro primljenom) televizijskom filmu ''Naopaka obitelj'', u kojem su igrali stari bračni par koji se bori s lošim zdravljem. Astaire je za svoju izvedbu osvojio Emmyja. Dobio je gostujuću ulogu u [[znanstvena-fantastika|znanstveno-fantastičnoj]] TV seriji ''[[Battlestar Galactica (1978)|Battlestar Galactica]]'' 1979. Glumio je Chameleona, mogućeg oca Starbucka, u epizodi "Čovjek s devet života", ulogu koju je za njega napisao [[Donald P. Bellisario]] nakon što je Astaire zatražio od svog agenta da mu nabavi ulogu u toj seriji. Njegova posljednja filmska uloga bila je u adaptaciji romana Petera Strauba ''Priča o duhovima'' iz 1981. Ovaj horor film bio je posljednji i za dvojicu njegovih kolega [[Melvyn Douglas|Melvyna Douglasa]] i [[Douglas Fairbanks Jr.|Douglasa Fairbanksa Jr.]]
 
==Privatni život ==
Linija 116 ⟶ 112:
 
{{Lifetime|1899|1987|Astaire, Fred}}
 
[[categoryKategorija:Američki filmski glumci]]
[[category:Dobitnici BAFTA-e]]▼
[[categoryKategorija:Dobitnici EmmyjaBAFTA-e]]
▲[[categoryKategorija:Dobitnici BAFTA-eEmmyja]]
[[Kategorija:Dobitnici i dobitnice nagrade Cecil B. DeMille]]
[[categoryKategorija:Dobitnici Oscara]]
[[categoryKategorija:Dobitnici Zlatnog globusa za najboljeg glumca - komedija ili mjuzikl]]
[[categoryKategorija:Dobitnici Zlatnog globusa za najboljeg sporednog glumca]]
[[Kategorija:Četveroslovnik-F|RED Astaire]]
 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Fred_Astaire