Félix Houphouët-Boigny – razlika između verzija

Tijekom svog predsjedništva, Houphouët-Boigny je održavao čvrste veze s [[Francuska|Francuskom]], podržavajući tako politiku znanu kao ''[[Françafrique]]'', a posebnu podršku imao je u [[Jacques Foccart|Jacquesu Foccartu]], glavnom savjetniku za Afriku u kabinetima predsjednika [[Charles de Gaulle|de Gaullea]] i [[Georges Pompidou|Georgesa Pompidoua]]. Iako se borio protiv kolonijalizma, Houphouët-Boigny je kasnije sudjelovao u svrgavanju svojih kolega u susjednim zemljama. Tako je bio upleten u rušenju [[Kwame Nkrumah|Kwamea Nkrumaha]] u [[Gana|Gani]] [[1966.]] i [[Mathieu Kérékou|Mathieua Kérékoua]] u [[Benin]]u [[1977.]], a optužen je i za sudjelovanje u udaru koji je svrgnuo [[Thomas Sankara|Thomasa Sankaru]] s vlasti u [[Burkina Faso|Burkini Faso]] [[1987.]] godine. Houphouët-Boigny je također, što je isto bilo atipično za dekoloniziranu Afriku, održavao čvrstu antikomunističku politiku tako da je [[1969.]] godine raskinuo odnose sa [[SSSR|Sovjetskim Savezom]] koje je tek uspostavio [[1967.]] te ih je ponovo uspostavio tek u veljači [[1986.]], odbijao je priznati [[NR Kina|Narodnu Republiku Kinu]] sve do [[1983.]] te je podržavao antikomunističku [[UNITA]]-u, koja je imala podršku [[SAD]]-a, tijekom [[Angolski građanski rat|građanskog rata u Angoli]].

 

 

Tijekom [[1990-ih]] se vodila borba za njegova nasljednika u kojoj je on podržao [[Henri Konan Bédié|Henrija Konana Bédiéja]], predsjednika Narodne skupštine, ispred premijera [[Alassane Ouattara|Alassanea Ouattare]], koji je vodio zemlju dok se predsjednik liječio od raka u [[Francuska|Francuskoj]]. Odluku o imenovanju nasljednika Houphouët-Boigny je odgađao nekoliko godina. U prosincu [[1993.]], Houphouët-Boigny je bio na samrti zbog posljedica [[rak prostate|raka prostate]] te je hitno prevezen u Obalu Bjelokosti kako bi tamo i umro. Neko je vrijeme držan na aparatima kako bi dogovorio uvjete nasljeđivanja, a onda je, uz pristanak obitelji, skinut s aparata, [[7. prosinca]] [[1993.]] u 6:35. Za sobom nije ostavio nikakvu pisanu oporuku tako da u se njegovi nasljednici borili kako bi dobili dio njegove imovine, tvrdeći kako ona ne pripada državi.