Prije rata je bio simpatizer [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]], a koncem [[1942]]. zajedno s [[Vladimir Nazor|Vladimirom Nazorom]] bježi iz Zagreba te se priključuje [[partizani]]ma, sudjeluje u napornim marševima po [[Bosna|Bosni]], ali istodobno intenzivno piše; koncem lipnja i početkom srpnja [[1943]]. nalazi se u istočnobosanskom selu Vrbici skrivajući se od [[JVUO|četnika]], koji su ga i ubili 13. srpnja u blizini Foče. Njegov grob ostao je nepoznat, baš onako kako je bio poželio (pjesma-epitaf ''Moj grob'').
{{citat|"Goran Kovačić nije proživio nedaće pete ofanzive. Mladi hrvatski pjesnik, koji je u pjesmi "Jama" tako snažno oformio najžešći u ovom ratu ispjevani protest protiv ustaških pokolja nad Srbima, bio je ubijen od "srpskih osvetnika", četničkih izroda, tih švapskih i ustaških saveznika. Prerezali su grlo, koje je tako iskreno i snažno grmjelo iz bratske hrvatske duše protiv ustaških zločina nad srpskom nejači. Nikada poštenije i čovječnije djelo pjesnika nije bilo grđe kažnjeno i nikad čelo ubice nije bilo ukaljano sramnijim zločinom. Čitajući Goranovu "Jamu", pokoljenjima i pokoljenjima srpske omladine stezat će se srce nad zločinima, koji su izazvali takav krik pjesnika, ali isto tako i nad zločinom, koji je tome divnom galebu prerezao grlo".|[[Moša Pijade]]}}
