Isa Boljetinac – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
citat
Red 9:
Kada su oktobra [[1912]]. srpska i crnogorska vojska napale otomansku državu prodirući na Kosovo i Metohiju, Albanci su se protivili zauzimanju njihovih naselja i organizovali su dobrovoljačke jedinice koje su pružale jak otpor.<ref name="Danas">[http://www.danas.rs/dodaci/vikend/otpor_okupaciji_i_modernizaciji.26.html?news_id=105029 Otpor okupaciji i modernizaciji]</ref> Kod [[Podujevo|Podujeva]] se petnaest hiljada dobrovoljaca pod komandom Ise Boljetinca suprotstavilo Trećoj srpskoj armiji koja je nastupala prema [[Prizren]]u.<ref name="SCG i Kosovo">[http://www.rastko.rs/cms/files/books/474e828f5a0ad СРБИЈА, ЦРНА ГОРА И КОСОВО – ПРЕГЛЕД 1878-1914]</ref> Posle pobede nad Albancima, Srbija je ušla u Prizren, a u toku oktobra i novembra 1912. zaposela gotovo čitav [[Kosovski vilajet]] i [[Srpska okupacija Albanije|najveći deo današnje Albanije]].<ref name="SCG i Kosovo"/>
 
Decembra [[1912]]. Isa Boletini je bio jedan od albanskih predstavnika sa Kosova koji nisu stigli na vreme na Skupštinu u [[Valona|Valoni]], na kojoj je [[Proglašenje nezavisnosti Albanije|proglašena albanska nezavisnost]], ali je ipak kasnije bio njen član i praktično sa svojim kačacima činio zametak [[Vojna istorija Albanije 1912–1920|oružanih snaga]] moderne Albanske države. Zajedno sa [[Ismail Kemali|Ismailom Kemalijem]] prisustvovao je [[Londonska konferencija 1912-1913|konferenciji]] u [[London]]u [[1913]], koja je potvrdila albansku nezavisnost. IsaU jemartu ostao[[1913]]. ugodine, Albaniji doknakon princodluke [[VilhelmLondonska odkonferencija Vida1912-1913|londonske konferencije]] nijeda napustioSrbiji zemljudodeli neke oblasti većinski naseljene Albancima, nakonIsmail čegaKemal seje vratioevropskim namedijima izjavio: [[Kosovo]].
{{citat|Kada su Srbi i Crnogorci zaratili protivu turskog režima, oni su računali na našu potporu; obećavali su nam, da će potpomagati naše težnje da se oslobodimo vladavine koja više nije bila vladavina legitimnog sultana i koja nas je strahovito ugnjetavala.
 
A sada hoće da se od nas otme najbolja zemlja. Ako bi se ostvarila odluka Velikih Sila, onda bi Srbiji pripao moj zavičaj Mitrovica sa celim kosovskim krajem. Mi moramo bolno jauknuti da nas čuje cela Evropa, te da se taj nasilni akt ne ostvari.<ref>Politika, 30. 3. 1913.</ref>}}
Tokom [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog]] rata Boljetinac je predvodio albanski gerilski pokret ([[kačaci]]) u borbi protiv vojski Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore a zatim i vojski Austrougarske i Bugarske.<ref>Robert Elsie, Historical dictionary of Kosova, Azem Galica</ref> U januaru [[1916]]. godine su ga, zajedno sa sinovima, ubile crnogorske vlasti u [[Podgorica|Podgorici]].<ref>Enciklopedija Jugoslavije JLZ Zagreb 1982. tom 2 str 54.</ref>
 
Isa je ostao u Albaniji dok princ [[Vilhelm od Vida]] nije napustio zemlju, nakon čega se vratio na [[Kosovo]]. Tokom [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog]] rata Boljetinac je predvodio albanski gerilski pokret ([[kačaci]]) u borbi protiv vojski Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore a zatim i vojski Austrougarske i Bugarske.<ref>Robert Elsie, Historical dictionary of Kosova, Azem Galica</ref> U januaru [[1916]]. godine su ga, zajedno sa sinovima, ubile crnogorske vlasti u [[Podgorica|Podgorici]].<ref>Enciklopedija Jugoslavije JLZ Zagreb 1982. tom 2 str 54.</ref>
 
Godine [[2004]] [[Ibrahim Rugova]] dodelio mu je [[orden]] ''Heroja Kosova''. Osnovna Škola u Orahovcu nosi njegovo ime a u njegovom rodnom mestu postoji "Memorijalni kompleks Isa Boljetinac".
 
== Izvori ==
{{Izvori|2}}
 
== Literatura ==