Lav IX – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.3) (robot Dodaje: mzn:لئون نهم |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 18:
|}}
'''Sveti Lav IX.''' bio je [[papa]] od [[1049.]] do [[1054.]] godine
==Biografija==
Rođen je u [[Elzas]]u kao '''Bruno von Egisheim-Dagsburg''', kao sin lokalnog grofa po imenu Hugo, a koji je bio u srodstvu s njemačkim kraljem [[Konrad II, sveti rimski car|Konradom II]]. Bruno se obrazovao u [[Toul]]u, gdje je prvo služio kao [[kanonik]], a potom kao [[biskup]] od [[1026.]] godine. S tog je mjesta kasnije obavljao diplomatske misije za kralja i cara [[Heinrich III, sveti rimski car|Heinricha III]].
Njegov dolazak na mjesto pape je uslijedio nekoliko mjeseci po smrti pape [[Damaz II|Damaza II]], čiji je kratki pontifikat bio označio prekid s periodom anarhije u [[Rim]]u izazvanim međusobno suprotstavljenim papama iz suparničkih aristokratskih klanova. I kao njegov prethodnik, uživao je podršku Heinricha III, ali i delegata iz samog Rima, koji su cijenili njegovo opredijeljenje za [[klinijevske reforme]]. U decembru 1048. ga je za novog papu izabrala skupština u [[Worms]]u. Bruno je, međutim, inzistirao na tome da papom postane u skladu s odredbama [[kanonsko pravo|kanonskog prava]], odnosno od strane rimskih biskupa i naroda. Stoga se iz Wormsa zaputio prvo u [[Besançon]], gdje se susreo s uticajnim opatom [[Hugo od Clunyja|Hugom od Clunyja]], a potom ga je reformski nastrojeni redovnik Hildebrand (budući papa [[Grgur VII]]) pratio u Rim. Tamo je stigao u februaru 1049. gdje je uz oduševljenje građana formalno izabran za papu te uzeo ime Lav IX.
Već za nekoliko mjeseci, odnosno za [[Uskrs]] je u Rimu organizirao veliki crkveni sinod na kome je donio nove odredbe usmjerene protiv [[simonija|simonije]] kao i za uvođenje obaveznog [[svećenički celibat|svećeničkog celibata]]. Potom se uputio na putovanje po Francuskoj, Italiji i Njemačkoj gdje je predsjedao na lokalnim sinodima. Godine 1050. je, pak, organizirao sinod posvećen kontroverznim učenjima [[Berengar od Toursa|Berengara od Toursa]]. Godine 1052. je još jednom putovao u Njemačku, nastojeći osigurati podršku cara Heinricha III protiv [[Normani|Normana]] koji su počeli ugrožavati južne granice papske države.
Heinrich, međutim, nije imao razumijevanja za taj problem, pa se Lav okrenuo [[Bizant]]incima i caru [[Konstantin IX Monomah|Konstantinu IX Monomaha]]. Na Normane, okupljene oko grofa Apulije [[Onfroi de Hauteville]]a, je krenula bizantska vojska pod [[Argir (katepan Italije)|Argirom]], dok je sam Lav IX organizirao i vodio vojsku koju su činili kontingenti italijanskih gradova-država, [[langobardi|langobardskih]] kneževa i [[Švapska|švapskih]] vitezova. Lavovo nastojanje da Normane ukloni oružanom silom je doživjelo fijasko u [[Bitka kod Civitatea|bitci kod Civitatea]] 1053. prilikom koje je saveznička vojska razbijena, a sam papa zarobljen.
Lav je nekoliko mjeseci proveo u [[kućni pritvor|kućnom pritvoru]] u [[Benevento]]u prije nego što je pušten. Tada se posvetio sporu koji je izazvalo ponašanje bizantskih funkcionara u južnoj Italiji. Carigradskom patrijarhu je [[Mihailo Kerularije|Mihailu Kerulariju]] poslao pismo u kome tvrdi da jedino rimska Crkva posjeduje duhovni i svjetovni imperium, a kao argument koristio kontroverznu [[Konstantinova darovnica|Konstantinovu darovnicu]]. Pismo je u Carigrad početkom 1054. odnio kardinal [[Humbert od Silva Candide]] koji je umjesto pregovora na Mihaila bacio [[anatema|anatemu]], a na što je Mihailo anatemizirao njega; time je stvorena Zapadno-istočna šizma koja još uvijek traje.
Lav IX je u međuvremenu umro, a naslijedio ga je njegov sunarodnjak [[Papa Viktor II|Viktor II]].
{{Commonscat|Leo IX}}
| |||