Guaimario IV od Salerna – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Guaimar IV'''<ref>Također ''Waimar'', ''Gaimar'', ''Guaimaro'', ''Guaimario'', ''Guaimarius'' ili ''Weimarius''. Prema revidiranoj genealogiji čiji je autor Huguette Taviana-... |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
'''Guaimar IV'''<ref>Također ''Waimar'', ''Gaimar'', ''Guaimaro'', ''Guaimario'', ''Guaimarius'' ili ''Weimarius''. Prema revidiranoj genealogiji čiji je autor Huguette Taviana-Carozzi, ponekad se naziva i '''Guaimar V'''. Gravett, 132, ga naziva "Željeznoruki."</ref> (cxa. 1013 – 2/3. jun 1052) bio je [[princ Salerna]] od 1027. godine,<ref>Prema ''Catalogum Principum Salerni'', vladao je 34 godine i 17 dana.</ref>i [[vojvoda Amalfija]] od 1039. do smrti, a također je služio i kao [[vojvoda Gaete]] (1040–1041) i [[princ Kapue]] (1038–1047). Za to je vrijeme bio jedan od najvažnijih i najuticajnijih feudalaca [[Južna Italija|Južne Italije]] te igrao važnu ulogu u događajima pred kraj [[bizant]]ske vlasti i
Rodio se kao sin princa [[Guaimar III od Salerna|Guaimara III]] i [[Gaitelgrima|Gaitelgrime]], kćeri princA [[Pandulf II od Beneventa|Pandulfa II od Beneventa]]. Kada je godine 1022. [[sveti rimski car|rimsko-njemački car]] [[Heinrich II Sveti]] poduzeo pohod na jug Italije, otac je malog Guaimara poslao kao na Heinrichov dvor kao taoca; car ga je, pak, predao papi [[Benedikt VIII|Benediktu VIII]] koji ga je pustio. Oca je naslijedio u dobi od 14 ili 16 godina.
Deset godina je pružio utočište [[Rainulf Drengot|Rainulfu Drengotu]], odmetnom vođi [[Normani|normanskih]] plaćenika u službi njegovog rođaka i dotadašnjeg saveznika [[Pandulf IV od Kapue|Pandulfa IV od Kapue]]. Iste godine je dobio Kapuu u leno od strane cara [[Konrad II, sveti rimski car|Konrada II]], prethodno oduzetu Pandulfu. Podrška Normana mu je omogućila da zauzme grad i protjera Pandulfa, koji je utočište našao u [[Carigrad]]u. Godine 1039. je pokrenuo pohod na [[Amalfi]] gdje se proglasio vojvodom. Godine 1040. je zauzeo [[Gaeta|Gaetu]] gdje se također proglasio princom; nakon kraćeg ustanka lokalnog stanovništva i njegovog gušenja, prepustio ju je Rainulfu.
Godine 1042. se Guaimar priključio bizantskog ekspediciji na [[Sicilijanski Emirat|Siciliju]] pod [[Giorgi Manijak|Giorgijem Manijakom]]. Tamo se upoznao s normanskim vođom [[Tancred od Hautevillea|Tancredom od Hautevillea]] i s njim sklopio savez. Godine 1043. se, prkoseći volji bizanstkih careva, proglasio [[Popis vojvoda Apulije i Kalabrije|vojvodom Apulije i Kalabrije]] te Hautevilleovima kao leno predao [[Melfi]], koje će kasnije postati glavno normansko uporište za dalja osvajanja.
Tada se Guaimar našao na vrhuncu moći, ali je ona već počela slabiti poslije smrti njegovog vjernog saveznika Rainulfa. Njegovi nasljednici su se okrenuli Pandulfu, koji se iz Carigrada vratio i preuzeo Kapuu. Rimsko-njemački car [[Heinrich III, sveti rimski car|Heinrich III]] je 1047. proglasio titulu vojvode Apulije i Kalabrije ništavnom.
3. juna 1052. je ubijen u Salernu u zavjeri koju su organizirali braća njegove supruge Gemme. Nakon toga je princom Salerna postao Pandulf III. Guido od Sorrenta, koji je preživio atentat, kasnije je opsjeo Salerno sa vojskom; zavjerenici su se predali, ali su potom masakrirani od strane Normana koji su tako osvetili svog popularnog gospodara.
Guaimar IV se smatra posljednjim velikim [[langobardi|langobardskim]] vođom u historiji Italije.
==Literatura==
| |||