Roman IV Diogen – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Robot: Adding diq:Romanos IV Diogenes |
m r2.7.3) (Bot: mijenja diq:Romanos IV Diogenes sa diq:Romanos IV; kozmetičke promjene |
||
Red 1:
{{Monarh (HR)
| ime = Roman IV. Diogen<br /><small>Ρωμανός Δ΄ Διογένης</small>
| titula = Bizantski car
| slika = [[
| opis slike =
| vladavina = [[1068]] - [[1071]]
Red 40:
Roman Diogen bio je sin Konstantina Diogena člana ugledne i moćne [[Kapadokija|kapadokijske]] obitelji, koja je rodbinskim vezama bila povezana s najuglednijim [[Mala Azija|maloazijskim]] obiteljima.<ref name=Finlay>George Finlay: 'History of the Byzantine and Greek Empires from 1057 - 1453', Volume 2, William Blackwood & Sons, 1854. , str. 30, 41 </ref>
[[
Nakon što je umro car [[Konstantin X Duka]] u maju [[1067]] godine, vlast je privremeno preuzela njegova udovica Eudokija u ime svojih maloljetnih sinova; Mihajla , Andronika
== Ratovi s Turcima Seldžucima ==
[[
Odmah po stupanju na carsko prijestolje Roman je uvidio da će carski autoritet morati izboriti na ratištu, a ne u zakulisnim političkim borbama. On je doista energično započeo borbu protiv Seldžuka, okupivši pretežno najamničku vojsku. Tijekom nekoliko pohoda na njih; [[1068]], [[1069]] i [[1070]] godine uspio ih je pobijediti, ali ne i konačno otjerati. Zbog toga je [[1071]] planirao poduzeti jedan veliki pohod kojim bi trajno suzbio Seldžuke. Ali istovremeno sa ratovima protiv Seldžuka, Roman se stalno morao boriti sa pokušajima članova dinastije Duka, koji su ga htjeli svrgnuti s prijestolja. Tako se [[1070]] godine nije osudio voditi vojsku, već je to prepustio svom [[general]]u Manuelu Komnenu, jer se bojao napustiti [[Carigrad]] zbog opasnosti od prevrata.
U proljeće [[1071]] Roman je poveo veliku bizantsku vojsku na Mancikert koji se nalazio u rukama Seldžuka i zauzeo grad [[23. august]]a 1071 g. Seldžučki zapovjednik Alp Arslan ponudio je Romanu primirje pod vrlo povoljnim uvjetima, no Roman je to odbio. Međutim nekoliko dana kasnije [[26. august]]a 1071 g. između Mancikerta i [[Van (jezero)|jezera Van]] došlo je do velike odlučne [[Bitka kod Manzikerta|Bitke kod Manzikerta]] u kojoj je Roman poražen, zahvaljujući izdaji generala Andronika Duke, sina Ivana Duke. On je zapovijedao vojskom od 30 000 ljudi, te se u odlučnom trenutku bitke povukao, umjesto da bude na desnom krilu, usput je raširio glasine da je Roman Diogen poginuo<ref name=Finlay>Finlay, str. 41</ref>. Nakon te izdaje Seldžuci su nadvladali, te je i sam car ranjen i zarobljen. No on je ovaj put zaključio mir sa Alp Arslanom (1063 – 1072), nakog natezanja oko visine otkupnine za njega, koja je isprva bila 10.000.000 nomizmi, na kraju se došlo do sume od
To nije bio jedini veliki poraz Bizanta tog doba, neposredno prije Bitke kod Mancikerta, [[Normani]] su u aprilu zauzeli [[Bari]], posljednji bizantski posjed na [[Apeninski poluotok|Apeninskom poluotoku]].
Red 53:
Odmah po saznanju o porazu kod Mancikerta, otpočele su intrige koje su tražile njegovu smjenu, i ovaj put su na čelu bili njegovi trajni neprijatelji; dvorski tajnik Pselo i utjecajni Ivan Duka. Oni su izvršili dvorski [[Puč|coup d'état]], te zbacili Romana s vlasti, a njegovu ženu Eudokiju poslali u izolaciju u [[manastir]]. Za novoga cara proglašen je najstariji sin Konstantina X [[Mihajlo VII Parapinak]]. Kako je novi car još bio maloljetan to je umjesto njega vladao Ivan Duka kao [[regent]].
Roman Diogen se pokušao vratiti na vlast uz pomoć svojih pristalica i ostatka najamne vojske koja mu je ostala vjerna nakon Bitke kod Mancikerta, ali kad je poražen od carske vojske u Bitci kod Doceje, pobjegao je u [[Adana|Adanu]] no tu je bio primoran na predaju, nakon što mu je obećana
* Postoji jedna [[legenda]] da mu je dvorski tajnik Psel prilikom osljepljivanja vrlo cinično čestitao ''na velikoj Božjoj milosti, kojom mu je Bog oduzeo oči, da bi mu darovao vid nebeske svjetlosti''.
== Izvori ==
{{reference}}
Red 82:
[[cy:Romanos IV]]
[[de:Romanos IV.]]
[[diq:Romanos IV
[[el:Ρωμανός Δ΄ Διογένης]]
[[en:Romanos IV Diogenes]]
| |||