|
hdgye oygdoufg ahgsdfoy egwhbfshbdf ygoeyf hsdf yweg fdshbfywegf b fhbohabef ybeyrf ohfk djhbbh b bh hahahahahhha
{{Pismo}}
Svoje prvo pismo slovenski narodi su dobili u drugoj polovini 9. veka i to je bila glagoljica (staroslovenski - glagolati - govoriti). U današnjoj nauci prevladava mišljenje da ju je sastavio jedan od slovenskih misionara [[Kiril i Metod|Konstantin (Kiril)]] u drugoj polovini 9. veka (oko [[863]]. godine), uz pomoc svog brata Metoda. On je tim pismom preveo Bibliju i to na staroslovenski jezik. Glagoljica je sastavljena, po jednoj hipotezi, prema grčkom tajnopisu. Prvobitno je imala 40 slova, a posle 38 slova (svako slovo je imalo dvojaku vrednost - glasnovnu i brojnu).
Od spomenika pisanih glagoljicom poznati su: Zografsko jevandjelje, [[Asemanovo jevandjelje]], Sinajski psaltir, Marijinsko jevandjelje (srpskohrvatske provenijencije), [[Baščanska ploča]] i Kocev glagoljaš (srpskohrvatske provenijencije), [[Bečki listići]] ([[hrvatske redakcije]]), [[Hrvojev misal]]. Originalni tekstovi Kirila i Metoda nisu sačuvani, vec samo prepisi tih tekstova s kraja 10. i početka 11. veka.
Prvobitna glagoljica je predstavljala tip oble glagoljice sa okruglim slovima. ovom su glagoljicom pisane knjige koje koje su doneli ucenici slovenske brace iz Moravske u Bugarsku, Makedoniju, Rasku, i delimicno u primorsku Hrvatsku i Dalmaciju. U Hrvatskoj je glagoljica ostala vrlo dugo u upotrebi u crkvi, ali se promenila pod uticajem beneventane i gotice, postala ostrija, uglasta, sa izlomljenim linijama i zato se naziva uglasta ili hrvatska glagoljica.
U nekim mestima Dalmacije rimokatolicki svestenici i danas odrzavaju glagoljicu kao slovensko pismo za koje se u 10. veku borio Grgur Ninski.
Glagoljicu su negovali i uporno cuvali narodni svestenici nazvani "glagoljasi", iz otpora prema tudjinskom uticaju preko latinskog pisma u crkvi. Stare hrvatske glagoljske knjige liturgijskog karaktera pisane su svecanom glagoljicom, lepim, uspravnim slovima. Od kraja 14. veka, kada je usla u administraciju, glagoljica je brzopisna, sa mnogo ligatura i abrevijacija (vezanih slova i skracenica). Iako je usla u opstu upotrebu u 14. veku u Hrvatskoj se u istom veku javlja i latinica u spomenicima.
{{Commonscat|Glagolitic alphabet}}
[[Kategorija:Pisma]]
{{Link FA|bg}}
{{Link FA|hr}}
{{Link FA|sl}}
[[af:Glagolitiese alfabet]]
[[ar:أبجدية غلاغوليتسية]]
[[be:Глаголіца]]
[[be-x-old:Глаголіца]]
[[bg:Глаголица]]
[[br:Lizherenneg c'hlagolitek]]
[[bs:Glagoljica]]
[[ca:Glagolític]]
[[cs:Hlaholice]]
[[cu:Кѷрїлловица]]
[[cv:Глаголица]]
[[da:Glagolitiske alfabet]]
[[de:Glagolitische Schrift]]
[[dsb:Glagolica]]
[[el:Γλαγολιτικό αλφάβητο]]
[[en:Glagolitic alphabet]]
[[eo:Glagolico]]
[[es:Alfabeto glagolítico]]
[[fi:Glagoliittinen kirjaimisto]]
[[fr:Alphabet glagolitique]]
[[gl:Alfabeto glagolítico]]
[[he:אלפבית גלגוליטי]]
[[hr:Glagoljica]]
[[hsb:Glagolica]]
[[hu:Glagolita ábécé]]
[[id:Alfabet Glagolitik]]
[[it:Alfabeto glagolitico]]
[[ja:グラゴル文字]]
[[ka:გლაგოლიცა]]
[[kk:Глаголица]]
[[ko:글라골 문자]]
[[la:Abecedarium Glagoliticum]]
[[mk:Глаголица]]
[[nl:Glagolitisch alfabet]]
[[no:Det glagolittiske alfabetet]]
[[pl:Głagolica]]
[[pt:Alfabeto glagolítico]]
[[ro:Alfabetul glagolitic]]
[[ru:Глаголица]]
[[sk:Hlaholika]]
[[sl:Glagolica]]
[[sr:Глагољица]]
[[sv:Glagolitiska alfabetet]]
[[th:อักษรกลาโกลิติก]]
[[tr:Glagol alfabesi]]
[[uk:Глаголиця]]
[[zh:格拉哥里字母]]
| 