Kiseonik – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena kategorija Biologija i farmakologija hemijskih elemenata; dodana kategorija [[:Kategorija:Biologija i farmakologija kemijskih elemenata|Biologija i farmakologija kemijskih elemenat... |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 9:
| grupa = [[16. grupa hemijskih elemenata|VIA]]
| perioda = [[2. perioda hemijskih elemenata|2]]
| gustina = 1,429 [[kilogram po kubnom metru|kg/m<sup>3</sup>]]<ref name="gestis" />
| tvrdoća = bd
| boja = bezbojan
| slika = Liquid Oxygen2.gif
| opis_slike = Tečni kiseonik
| atomska_masa = 15,9994 [[jedinica atomske mase|u]]<ref name="iupac" />
| atomski_radijus = 60 (48) [[pikometar|pm]]
| kovalentni_radijus = 73 pm
Red 27:
| temperatura_ključanja = 90,18 K<br />(-182,97 °C)
| molska_zapremina = 17,36×10<sup>-3</sup> m³/[[mol (jedinica)|mol]]
| toplota_isparavanja = 3,4099 [[kilodžul po molu|kJ/mol]]<ref name="zhang" />
| toplota_topljenja = 0,22259 kJ/mol
| pritisak_zasićene pare = bez podataka
Red 68:
|}
}}
'''Kiseonik''' ili '''kisik''' ili '''oksigen''' ([[latinski jezik|latinski]] ''oxygenium'', iz grčkog ὀξύς ‚oxys‘, ''oštar, kiseo'' i γεννάω ‚gen-‘ ''koji stvara'', odnosno ''onaj koji stvara kiselinu'') jeste [[hemijski element]] koji se označava simbolom '''O''' i ima [[atomski broj]] 8. U [[Periodni sistem elemenata|periodnom sistemu]] nalazi se u [[Halkogeni elementi|šestoj glavnoj grupi]], odnosno pripada halkogenim [[nemetal]]ima. On je najrasprostranjeniji element u [[Zemljina kora|Zemljinoj kori]] sa udjelom od 48,9%<ref name="rompp"/> do 49,4%<ref name="binder"/>, odnosno oko 30% po masenom udjelu,<ref name="geolog" /> po čemu je poslije željeza drugi po rasprostranjenosti. Također čini i 20,8% [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]].
U elementarnom obliku kisik se pretežno javlja kao kovalentni homodimer, tj. kao spoj iz dva atoma sumarne formule {{Chem|O|2}}, što označava molekularni kisik, dioksigen ili dikisik. On je bezbojan gas bez mirisa i okusa, a u čistom zraku ga ima oko 20,942%. Neophodan je za sagorijevanje i koroziju. Potreban je za život gotovo svih živih bića na Zemlji. Stvaraju ga biljke u procesu [[fotosinteza|fotosinteze]], ali ga i same troše za disanje, mada ne toliko koliko ga proizvedu fotosintezom. Za disanje biljke uzimaju kisik direktno iz zraka ili resorpcijom iz vode (rastvoreni kisik). U visokim koncentracijama kisik je za većinu živih bića otrovan. Metastabilni, vrlo reaktivni [[Alotropske modifikacije|alotropski oblik]] kisika sa tri atoma kisika {{chem|O|3}} naziva se [[ozon]].
Atomarni kisik, odnosno kisik u obliku slobodnih, pojedinačnih atoma je stabilan samo pod ekstremnim uslovima, naprimjer u [[vakuum]]u u [[svemir]]u ili u vrelim atmosferama zvijezda. On ima određeni značaj kao međuproizvod u mnogim reakcijama u hemiji atmosfere.
Stabilni [[izotop]]i su mu <sup>16</sup>O, <sup>17</sup>O i<sup>18</sup>O
==
Švedsko-njemački [[hemičar]] [[Carl Wilhelm Scheele]] 1774. i [[Engleska|engleski]] [[hemičar]] [[Joseph Priestley]] 1771., nezavisno jedan od drugog, otkrili su i izolirali kisik u sklopu proučavanja procesa sagorijevanja.<ref name="Pilgrim" />
Od kamenog doba do srednje vijeka, [[vatra]] je za ljude bila vrlo značajna, kao ''dar neba''. Preko pojave vatre nastala su različita vjerovanja počev od prirodnjačkih antičkih filozofa do alhemičara. Vatra je bila jedan od osnovih sastojaka u učenju ''o četiri osnovna elementa''. U 17. vijeku nastalo je vjerovanje o postojanju jednog ''lahkog tajanstvenog sastojka'' ili supstance. Ovaj [[Flogistonska teorija|flogiston]] je navodno izlazio iz gorućeg materijala, tako da se toplota smatrala materijom. Švedsko-njemački apotekar Carl Wilhelm Scheele izveo je eksperimente tako što je zagrijavao [[Mangan(IV) oksid|mangan dioksid]] ili [[kalij permanganat]] sa koncentriranom [[sumporna kiselina|sumpornom kiselinom]] (''vitriol'') čime je dobio bezbojni gas. Ovaj gas je podržavao sagorijevanje te ga je Scheele nazvao ''goreći zrak'' ili po porijeklu ''vitriol-zrak''. Otkrio je i pojavu da se obični [[zrak]] sastoji iz ovog ''kisika'' i ''pokvarenog'' zraka. Potpuno nezavisno od njega, engleski hemičar Joseph Priestley je dvije godine kasnije zagrijavanjem [[živa(II) oksida|živa oksida]] također dobio kisik. Britanac je svoja zapažanja objavio 1774. godine, dok je Scheele objavio svoju knjigu ''Chemische Abhandlung von der Luft und dem Feuer'' tek 1777. godine.<ref name="further" />
:2 HgO (s) → 2Hg (l) + O<sub>2</sub> (g)
Otkrićem kisika i dalje nije bio poznat njegov značaj prilikom sagorijevanja. Francuz [[Antoine Lavoisier]] je tokom svojih ekperimenata pronašao da se pri sagorijevanju ne oslobađa nikakav flogiston, već da se veže kisik. Pomoću vaganja proizvoda sagorijevanja pronašao je da materijal ne postaje lakši nego teži. Uzrok dodatne težine tokom procesa sagorijevanja bilo je vezivanje kisika. Tada se smatralo da je kisik osnovni sastojak za pravljenje [[kiseline|kiselina]]. Zbog toga je i nazvan ''oxygenium'' (onaj koji gradi kiseline), a naziv je predložio Lavoisier 1779. godine. Zapravo su neorganske kiseline sadržavale kisik [[otapalo|rastvaranjem]] nemetalnih oksida u [[voda|vodi]].
Halogeni elementi, poput [[hlor]]a i [[brom]]a dugo vremena su smatrani oksidima nekog nepoznatog elementa. Kasnije je otkriveno da je vodik odgovoran za kiseli karakter. Naučnici [[Karol Olszewski]] i [[Zygmunt Florenty Wróblewski]] su prvi uspjeli dobiti tečni kisik 1883. godine.
== Rasprostranjenost ==
=== Na Zemlji ===
[[Datoteka:Mineral Feldespato GDFL008.JPG|lijevo|thumb|200px|[[Feldspat]]]]
Kisik je najčešći i najrasprostranjeniji element na [[Zemlja (planeta)|Zemlji]].<ref name="Allegre" /> Osim u atmosferi, ima ga i vezanog u [[litosfera|litosferi]], rastvorenog u [[hidrosfera|hidrosferi]] i [[biosfera|biosferi]]. Kisik ima maseni udio u [[Zemljina kora|Zemljinoj kori]] oko 50,5%<ref name="dtv" /> (do dubine od 16km, uključujući hidrosferu i atmosferu). U zraku kisik ima maseni udio od 23,16 %<ref name="Holleman-Wiberg"/>, a po [[zapremina|zapremini]] na njega otpada 20,95 %<ref name="Holleman-Wiberg"/>. Kao sastavni dio vode na njega otpada 88,8 %<ref name="Holleman-Wiberg" />, dok ga u morskoj vodi ima samo 86 %<ref name="Holleman-Wiberg"/>, jer se u njoj nalaze rastvorene velike količine soli koje ne sadrže kisik (poput obične [[natrij hlorid|morske soli]]).
Najviše kisika na Zemlji je sadržano u brojnim hemijskim spojevima. U Zemljinoj kori, pored vode, gotovo svi [[minerali]] i [[stijene]] sadrže neki od spojeva kisika. Među najvažnije minerale koji sadrže kisik ubrajaju se [[Silikatni minerali|silikatni]] kao što su [[feldspat]]i, [[olivin]]i i drugi; [[Karbonatni minerali|karbonatni]] poput [[kalcij karbonat]]a u [[krečnjak]]u i [[oksidi]] kao [[silicij dioksid]] u [[kvarc]]u.
U elementarnom stanju kisik je vezan u obliku molekule O<sub>2</sub> u gasnom stanju je u atmosferi i otopljen u vodama. Količina relativno reaktivnog elementarnog kisika dugoročno je konstantna, jer biljke koje proizvode kisik u procesu fotosinteze otpuštaju otprilike onoliko kisika, koliko aerobna živa bića koriste za disanje zajedno sa kisikom koji se potroši za druge procese oksidacije ili sagorijevanja. Bez ovog biološkog ciklusa, kisik bi se nalazio isključivo u svojim spojevima, tako da elementarni kisik postoji u dinamičkoj ravnoteži. Razvoj koncentracije kisika u Zemljinoj atmosferi je detaljnije obrađen u članku [[razvoj Zemljine atmosfere]]. U malehnim količinama u atmosferi se nalazi i alotropska modifikacija elementarnog kisika poznatog kao [[ozon]] O<sub>3</sub>.
=== U svemiru ===
U [[svemir]]u, kisik je, nakon [[vodik]]a i [[helij]]a, treći najčešći element. Maseni udio kisika u [[Sunčev sistem|Sunčevom sistemu]] iznosi oko 0,8% (što odgovara brojnom udjelu atoma od oko 500 [[ppm]]).<ref name="davies" /> Kisik ''nije'' nastao tokom primordijalne nukleosinteze, ali jeste u ogromnim zvijezdama putem 3α-procesa helija u velikim količinama. U tom procesu se iz tri jezgra atoma helija stvarao <sup>12</sup>C, koji se kasnije sa još jednom jezgrom helija spajao u <sup>16</sup>O. Kisik <sup>18</sup>O je nastao putem fuzije jezgre <sup>4</sup>He sa jezgrom <sup>14</sup>N. Također i u takozvanim [[Glavni niz|zvijezdama glavnog niza]] poput Sunca, kisik igra vrlo važnu ulogu pri dobijanju energije. U [[CNO-ciklus]]u, kisik predstavlja međuproizvod nuklearnih reakcija, pri čemu djeluje kao katalizator hvatajući [[proton]]e iz jezgra <sup>12</sup>C, čime nastaju jezgra <sup>4</sup>He (alfa čestice). U ekstremno teškim zvijezdama u kasnoj fazi njihovog razvoja dolazi do nuklearne fuzije kisika, pri čemu kisik služi kao gorivo za nuklearne reakcije kojima nastaju još teža jezgra atoma.
Većina [[Bijeli patuljak|bijelih patuljaka]], koji po današnjem stanju teorije predstavljaju ishod razvoja 97% svih zvijezda, sastoji se, pored helija i ugljika, velikim dijelom i iz kisika.<ref name="kippen" />
== Osobine ==
=== Fizičke ===
Molekularni kisik je gas bez boje, okusa i mirisa, koji se pri −183 °C kondenzira u bezbojnu tečnost. Međutim, u debelim slojevima, tečni i gasoviti kisik ima određeni plavu nijansu. Na temperaturi ispod −218,75 °C<ref name="Holleman-Wiberg"/> tečni kisik prelazi u čvrsto stanje u obliku plavih kristala. U čvrstom stanju paramagnetične molekule O<sub>2</sub> nalaze se na udaljenosti od 121 pm jedna od druge, a vezane su dvostrukom [[hemijska veza|vezom]]. Element u čvrstom stanju se pojavljuje u nekoliko modifikacija. Između −218,75 i −229,35 °C<ref name="Holleman-Wiberg"/> kisik je u kubičnoj γ-modifikaciji, a između −229,35 i −249,26 °C<ref name="Holleman-Wiberg"/> ima romboedarsku β-modifikaciju. Na temperaturi ispod −249,26 °C prelazi u monoklinsku α-modifikaciju koja je i najstabilnija. Nasuprot drugih nemetala, kisik je paramagnetičan i ima diradikalni karakter.
[[Trojna tačka]] kisika se nalazi na 54,36 K (−218,79 °C) i 0,1480 kPa.<ref name="Ullmann" /> [[Kritična temperatura|Kritična tačka]] se nalazi pri pritisku od 50,4 bara i temperaturi od 154,7 K (−118,4 °C).<ref name="kaye" /> Kritična gustoća iznosi 0,436 g/cm<sup>3</sup>.<ref name="adean" />
Kisik u vodi nije mnogo rastvorljiv. Rastvorljivost zavisi od pritiska i temperature. Raste sa padom temperature i povećanjem pritiska. Pri 0 °C i parcijalnim pritiskom kisika od 212 hPa u čistoj vodi se rastvara 14,16 mg/l kisika.
[[Datoteka:Oxygen discharge tube.jpg|thumb|lijevo|Kisik u cijevi za pražnjenje]]
U spektralnoj cijevi sa pražnjenjem u gasu kisika molekularne orbitale kisika se uzbuđuju do emisije svjetlosti. Uslovi pod kojima se ovo odvija su pritisak od oko 5–10 mBar, visoki [[Električni napon|napon]] električne struje od 1,8 kV, jačina struje od 18 mA i njena frekvencija od 35 kHz. Rekombiniranje ioniziranih molekula gasa emitira se karakterističan spektar boja spontane emisije. Pri tome se samo manjim dijelom, a uslovljeno dotokom i dodavanje energije, reverzibilno stvara i [[ozon]].
=== Hemijske ===
[[Datoteka:Liquid Oxygen.gif|thumb|lijevo|Tečni kisik]]
Kisik reagira direktno sa većinom hemijskih elemenata. Postoji samo nekoliko izuzetaka, naročito među [[nemetal]]ima i [[Plemeniti metali|plemenitim metalima]]. Sa [[dušik]]om, kisik reagira samo pod posebnim uslovima, i to za vrijeme [[munja]] ali je njihovo spajanje moguće i u [[Motor sa unutrašnjim sagorijevanjem|motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem]].<ref name="jirgen" /> [[Fluor]] sa kisikom gradi spoj [[dikisik diflour]] (O<sub>2</sub>F<sub>2</sub>) samo na vrlo niskim temperaturima i pod električnim pražnjenjem. Najplemenitiji metal [[zlato]], [[hlor]], [[brom]] i [[jod]] kao i [[Plemeniti plinovi|plemeniti gasovi]] ne reagiraju direktno sa kisikom. Drugi plemeniti metali poput [[platina|platine]] i [[srebro|srebra]] vrlo slabo reagiraju sa kisikom.
Elementarni, gasoviti kisik je dosta inertan, mnoge se reakcije sa njim pri normalnim uslovima gotovo ne odvijaju ili se odvijaju vrlo sporo. Razlog za to leži da je kisik metastabilan i da su reakcije [[Hemijska kinetika|kinetički]] onemogućene drugim supstancama. Da bi se pokrenule reakcije sa takvim kisikom potrebno je dovesti veliku energiju aktivacije ili su neophodni neki vrlo reaktivni radikali. Ova barijera se može preći povećanjem temperature, svjetlošću ili [[katalizator]]om (poput platine). Osim toga kod mnogih metala reakcija je onemogućena, jer je materijal prekriven tankim slojem metalnog oksida i stoga je pasiviziran. Kod nekih reakcija kao što je eksplozivna reakcija sa [[vodik]]om, dovoljno je samo nekoliko radikala da bi došlo do reakcije, nakon čega dolazi do mehanizma lančane reakcije. Mnogo oksidativniji od gasovitog kisika, i pored niskih temperatura, je kisik u tečnom stanju. U njemu se vrlo lahko gradi reaktivni ''singletni'' kisik. Također za razliku od vode i vodene pare mnoge oksidacije sa kisikom se odvijaju mnogo lakše.
Reakcije sa kisikom su gotovo uvijek [[redoks reakcija|redoks reakcije]], u kojima kisik po pravilu uzima dva [[elektron]]a i tako se reducira do oksida. Zbog toga se element ubraja u oksidaciona sredstva. Često ove reakcije, zbog velike energije rešetki i veza koja se oslobađa, protiču uz snažno oslobađanje toplote. Također postoje i eksplozivne reakcije, kao što je reakcija ''praskavog gasa'' ili eksplozija prašine nastala zapaljenjem isitnjenih materijala u zraku ili čistom kisiku.
== Izotopi ==
Najčešći stabilni [[izotop]] kisika je <sup>16</sup>O (99,76 %), a stabilni su još i izotopi <sup>18</sup>O (0,20 %) i <sup>17</sup>O (0,037 %). Osim stabilnih izotopa poznato je još 13 nestabilnih, radioaktivnih nuklida od <sup>12</sup>O do <sup>28</sup>O<ref name="nubase" /> koji se mogu dobiti samo vještački. Njegovo [[vrijeme poluraspada]] iznosi uglavnom samo nekoliko milisekundi do sekundi, od čega izotop <sup>15</sup>O ima najduže vrijeme poluraspada od 2 minute<ref name="nubase"/> i često se koristi za tomografiju emisijom pozitrona.
Kao jedini stabilni izotop, rijetki <sup>17</sup>O ima spin jezgre od <sup>5</sup>/<sub>2</sub> <ref name="Webelements-NMR" /> i može se upotrebljavati za ispitivanja putem [[Nuklearna magnetna rezonanca|nuklearne magnetne rezonance]] (NMR).
== Primjena ==
* U procesima sagorijevanja radi postizanja viših [[temperatura]].
* U hemijskoj industriji za proizvodnju sintetičkih plinova, u [[piroliza|pirolitičkim]] procesima.
* Ostale primjene: [[biologija|biološke]] [[nauka|nauke]], prehrambena [[industrija]] (kao aditiv '''E948'''), naučnotehnička istraživanja.
=== U medicini ===
Korištenje kisika u humanoj [[medicina|medicini]] podliježe zakonskim regulativima i strogoj kontroli. U mnogim zemljama, poput Njemačke,<ref name="amgde" /> boce kisika sa označene bijelom bojom, napunjene medicinskim kisikom važe za gotovo medicinsko sredstvo, tj. gotov lijek. Kod njegove upotrebe važno je obratiti pažnju kod pacijenata sa hroničnim oboljenjem pluća, koji pate od povećanog parcijalnog pritiska CO<sub><small>2</sub></small>. Kod takvih pacijenata može zbog naglog ''prekomjernog dotoka'' kisika doći do takozvane CO<sub><small>2</sub></small> narkoze i do prestanka disanja.<ref name="anew" />
=== U tehnici ===
Industrijski, kisik se najčešće koristi u [[metalurgija|metalurgiji]] za proizvodnju [[sirovo željezo|sirovog željeza]] i [[čelik]]a, kao i za rafiniranje [[bakar|bakra]]. Čistiji kisik ili zrak obogaćen kisikom služi za postizanje viših tempertura, a s druge strane za uklanjanje viška [[ugljik]]a, [[silicij]]a, [[magnan]]a i [[fosfor]]a iz sirovog čelika, koji oksidiraju i uklanjaju se. Čistiji kisik u odnosu na obični zrak ima prednosti što se u rastopljenu sirovinu ne unosi dušik. Dušik ima negativan uticaj na mehaničke karakteristike čelika. U hemijskim procesima kisik se koristi najviše za oksidaciju različitih osnovnih materijala, kao što se olefinska oksidacija [[eten]]a u [[etilen oksid]] te djelimična (parcijalna) oksidacija teškog lož-ulja (teškog mazuta) i uglja. Osim toga, kisik je neophodan i za dobijanje vodika i sintetskog gasa, kao i za proizvodnju sumporne i dušične kiseline. Oksidacijom sa kisikom dobijaju se vrlo važni proizvodi hemijske industrije poput [[acetilen]]a, acetaldehida, [[acetatna kiselina|sirćetne kiseline]], vinilacetata i [[hlor]]a.
Različiti gorivi gasovi ([[propan]], [[vodik]], [[etin]] i drugi) tek nakon miješanja sa kisikom dostižu dovoljno visoku temperaturu sagorijevanja dajući vreli plamen bez čađi, a koristi se za autogeno zavarivanje i tvrdo lemljenje ili topljenje i obrađivanje stakla. Nakon zagrijavanja i paljenja slijedi i siječenje betona sa samogorivim ''oksigenskim kopljem'' (termalnim kopljem) čime se može samo oštrim mlazom kisika rezati i željezo.
Kisik se može pretvoriti i u ozon, kao oksidacijsko sredstvo u gorivim ćelijama i u poluprovodničkoj tehnici. U raketnoj tehnologiji tečni kisik se koristi kao oksidacijsko sredstvo a označava se skraćenicom ''LOX'' (po engleskom nazivu: ''liquid oxygen'').
=== Postupak sa gasom ===
Upotreba kiseonika pod pritiskom i upotreba tečnog kiseonika podležu posebnim propisima i mjerama zaštite.
Linija 92 ⟶ 149:
Za gasoviti kiseonik je pod određenim uslovima dozvoljena primjena ugljeničnih lako legiranih čelika i legura bakra i aluminijuma.
=== Način dobijanja i distribucije ===
U industriji se dobija rektifikacijom tečnog [[vazduh]]a na temperaturi ispod -185 °C
Najčešće se isporučuje u čeličnim sudovima - bocama, pod pritiskom od 150 bara. Boce su pojedinačne ili u baterijama - paletama sa zajedničkim ventilom za punjenje i pražnjenje, u baterijama sudova - boca trajno ugrađenim na transportno vozilo ili u tečnom agregatnom stanju specijalnim transportnim vozilima do rezervoara korisnika kiseonika.
== E948 ==
'''E948''' je kod za [[Prehrambeni aditivi|aditiv]] kisik u hrani.
* Funkcija i karakteristike: koristi se u modifikovanoj atmosferi kod pakovanja kao sredstvo zaštite.
* Proizvodi: u gasu pakovano povrće<ref name="food" />
== Vidite još ==
* [[Oksidi]]
* [[Peroksidi]]
* [[Superoksidi]]
== Reference ==
{{reflist|2
<ref name="food">[http://www.food-info.net/uk/e/e948.htm E948: Oxygen]</ref>
<ref name="binder">Harry H. Binder: ''Lexikon der chemischen Elemente'', S. Hirzel Verlag, Stuttgart 1999, ISBN 3-7776-0736-3</ref>
<ref name="iupac">Michael E. Wieser, Tyler B. Coplen: ''Atomic weights of the elements 2009 (IUPAC Technical Report)'' u: Pure and Applied Chemistry. 2010, str. 1, {{doi|10.1351/PAC-REP-10-09-14}}</ref>
<ref name="gestis">[http://gestis.itrust.de/nxt/gateway.dll?f=id$t=default.htm$vid=gestisdeu:sdbdeu$id=007080 GESTIS] baza podataka</ref>
<ref name="zhang">Yiming Zhang, Julian R. G. Evans, Shoufeng Yang: ''Corrected Values for Boiling Points and Enthalpies of Vaporization of Elements in Handbooks.'' u: Journal of Chemical & Engineering Data. 56, 2011, str. 328–337, {{doi|10.1021/je1011086}}</ref>
<ref name="rompp">''Römpp Lexikon Chemie''. Georg Thieme Verlag, 1989., 9. izd., ISBN 3-13-734609-6</ref>
<ref name="geolog">[http://www.spektrum.de/lexikon/geowissenschaften/sauerstoff/14048? Sauerstoff], Lexikon der Geowissenschaften</ref>
<ref name="nubase">[http://www.nndc.bnl.gov/amdc/nubase/Nubase2003.pdf The Nubase evaluation of nuclear and decay properties] (PDF) {{Simboli jezika|en|engleski}}</ref>
<ref name="Webelements-NMR">[http://www.webelements.com/oxygen/nmr.html NMR-osobine kisika na www.webelements.com]</ref>
<ref name="Pilgrim">E. Pilgrim: ''Entdeckung der Elemente'', Mundus Verlag, Stuttgart 1950.</ref>
<ref name="further">Joseph Priestley: „An Account of Further Discoveries in Air. By the Rev. Joseph Priestley, LL.D. F. R. S. in Letters to Sir John Pringle, Bart. P. R. S. and the Rev. Dr. Price, F. R. S.“, u: ''Phil. Trans.'', 1. januar 1775, ''65'', str. 384–394; {{doi|10.1098/rstl.1775.0039}}</ref>
<ref name="Holleman-Wiberg">Holleman, Wiberg: ''Lehrbuch der Anorganischen Chemie'', 102. izd., de Gruyter, Berlin 2007, ISBN 978-3-11-017770-1, str. 497–540.</ref>
<ref name="Ullmann">M.J. Kirschner: ''Oxygen'' u ''Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry'', 2012 Wiley-VCH Verlag GmbH & Co. KGaA, Weinheim, {{doi|10.1002/14356007.a18_329}}</ref>
<ref name="kaye">National Physical Laboratory, Kaye and Laby: ''Tables of Physical and Chemical Constants,'' 16 izd., 1995; D. Ambrose, M.B. Ewing, M.L. McGlashan, [http://www.kayelaby.npl.co.uk/chemistry/3_5/3_5.html Critical constants and second virial coefficients of gases].</ref>
<ref name="adean">J. A. Dean: ''Lange's Handbook of Chemistry'', 15. izd., McGraw-Hill, 1999; sekcija 6; tabela 6.5 ''Critical Properties''.</ref>
<ref name="jirgen">Juergen Carstens: ''[http://ip.com/IPCOM/000019466 Berechnung der NOx-Rohemission eines Verbrennungsmotor im Schichtladebetrieb]'', The IP.com Journal, 2003.</ref>
<ref name="dtv">''dtv-Atlas Chemie'', Tom 1, dtv-Verlag, 10. izdanje (2006)., ISBN 978-3-423-03217-9</ref>
<ref name="Allegre">Claude Allègre, Gérard Manhès, Éric Lewin: ''Chemical composition of the Earth and the volatility control on planetary genetics''. u: ''Earth and Planetary Science Letters'', 2001, 185 (1–2), str. 49–69; {{doi|10.1016/S0012-821X(00)00359-9}}</ref>
<ref name="davies">A. M. Davies (ur.): ''Treatise on Geochemistry, Volume 1: Meteorites, Comets, and Planets'', Elsevier, 2003, ISBN 0-08-044720-1</ref>
<ref name="kippen">Kippenhahn, Weigert: ''Stellar Structure and Evolution'', 1. izd., Springer, Berlin 1991, ISBN 3-540-58013-1</ref>
<ref name="amgde">[http://www.bmg.bund.de/nn_603266/SharedDocs/Gesetzestexte/Arzneimittel/AMG,templateId=raw,property=publicationFile.pdf/AMG.pdf Arzneimittelgesetz – AMG, § 50.] (PDF), 10. juni 2007.</ref>
<ref name="anew">A. New: „[https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16439751?dopt=Abstract Oxygen: kill or cure? Prehospital hyperoxia in the COPD patient]“. u: ''Emerg Med J'', 2006, 23, str. 144–146</ref>
}}
== Literatura ==
Linija 107 ⟶ 197:
{{Commonscat|Oxygen}}
* [http://www.tehnogas.co.yu Proizvođač u Beogradu]
* [http://www.periodicvideos.com/videos/008.htm Kisik] na ''The Periodic Table of Videos'' (Univerzitet u Nottinghamu)
* [http://www.organic-chemistry.org/chemicals/oxidations/oxygen.shtm Oksidirajuća sredstva > kisik]
* [http://www.uigi.com/oxygen.html Kisik (O<sub>2</sub>) Karakteristike, koristi, primjene]
* [http://www.americanscientist.org/template/AssetDetail/assetid/29647/page/1 Roald Hoffmann članak "The Story of O"]
* [http://www.webelements.com/webelements/elements/text/O/index.html WebElements.com – kisik]
* [http://www.rsc.org/chemistryworld/podcast/element.asp Hemija u svojim elementima podcast] (MP3) iz ''Royal Society of Chemistry's Chemistry World'': [http://www.rsc.org/images/CIIE_oxygen_48k_tcm18-117681.mp3 Kisik]
* [http://scrippso2.ucsd.edu/ Scripps Institute: Atmospheric Oxygen has been dropping for 20 years]
* [http://www.halal.ba/site/index.php?option=com_content&view=article&id=514&Itemid=148&lang=ba http://www.halal.ba, podaci o E-brojevima (bos.)]
{{Periodni sistem elemenata 2}}
| |||