Franz Kafka – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 175:
===Kritička analiza===
Mnogi su kritičari hvalili Kafkina djela. Pjesnik [[Wystan Hugh Auden]] nazvao je Kafku "[[Dante Alighieri|Danteom]] dvadesetoga stoljeća",{{sfn|Bloom|2002|p=206}} dok ga je pisac [[Vladimir Nabokov]] svrstao među najbolje pisce XX. stoljeća.{{sfn|Durantaye|2007|pp=315-317}} [[Gabriel García Márquez]] je rekao kako mu je upravo čitanje Kafkina "Preobražaja" pokazalo "da je moguće pisati na drugačiji način".{{sfn|Kafka-Franz|2012}}{{sfn|Paris Review|2012}} [[Albert Camus]] je u svom djelu ''Nade i apsurd u djelu Franza Kafke'' rekao kako "cijela Kafkina umjetnost leži u tome što prisiljava čitatelje da nanovo čitaju njegova djela."{{sfn|Proces-Preobražaj|2003|pp=7}} Ključna tema Kafkina djela, etablirana u priči "Presuda",{{sfn|Gale Research Inc.|1979|pp=288–311}} je konflikt na razini otac-sin: krivnja inducirana u sinu je razrješena preko patnje i okajanja.{{sfn|Brod|1960|pp=15–16}}{{sfn|Gale Research Inc.|1979|pp=288–311}} Ostale česte teme i arhetipovi su alienacija, psihofizička brutalnost, likovi na zastrašujućim putovanjima i mistična preobrazba.{{sfn|Bossy|2001|p=100}}
Kafkin stil uspoređen je s onim von Kliesta još [[1916.]] godine, u analizi "Preobražaja" i "Žarača" koju je za ''Berliner Beiträge'' napravio Oscar Walzel.{{sfn|Furst|1992|p=83}} Priroda Kafkine proze omogućava različite interpretacije i kritičari su njegov opus svrstavali u različite književne pravce.{{sfn|Socialist Worker|2007}} [[Marksizam|Marksisti]] su, primjerice, bili strašno nesložni po pitanju interpretacije Kafkinih djela.{{sfn|Lib.com|2008}}{{sfn|Socialist Worker|2007}} Jedni su ga optužili kako uništava realnost dok su drugi tvrdili kako kritizira kapitalizam.{{sfn|Socialist Worker|2007}} Beznađe i apsurd, koji su česti u njegovim djelima, smatraju se znakovima [[egzistencijalizam|egzistencijalizma]].{{sfn|Sokel|2001|pp=102–109}} Neka su Kafkina djela nastala pod utjecajem [[ekspresionizam|ekspresionizma]], dok većinu opusa ipak karakterizira eksperimentalni [[modernizam|modernistički]] žanr. Kafka se također bavio temom ljudskog sukoba s birokracijom. William Burrows tvrdi kako su ta djela koncentrirana na koncepte borbe, boli, samoće i potrebe za vezama.{{sfn|Burrows|2011}} Drugi, među kojima i [[Thomas Mann]], smatraju Kafkina djela alegorijama: potragom, metafizičke prirode, za Bogom.{{sfn|Panichas|2004|pp=83–107}}{{sfn|Gray|1973|p=3}}
[[File:Franz Kafka Museum Prague.jpg|320px|thumb|Skulptura pred ulazom u Muzej Franza Kafke u [[Prag]]u.]]
Ipak, [[Gilles Deleuze]] i [[Félix Guattari]], tvrde kako su teme alienacije i progona, iako prisutne u Kafkinim djelima, prenaglašavane od strane kritičara. Tvrde kako su Kafkina djela znatno više namjerna i subverzivna - čak i vesela - nego što se čini na prvu ruku. Ističu kako čitanje njegovih djela fokusirajući se na beznađe borbi njegivih likova otkriva Kafkinu igru s humorom; on ne komentira nužno vlastite probleme, već naglašava kako su ljudi skloni izmišljati probleme. U svojim djelima, Kafka je često stvarao zlokobne, apsurdne svjetove.{{sfn|Kavanagh|1972|pp=242–253}}{{sfn|Rahn|2011}} Kafka je nacrte svojih djela čitao svojim prijateljima, uglavnom se koncentrirajući na svoju humorističnu prozu. Pisac [[Milan Kundera]] sugerira kako bi Kafkin [[nadrealni humor]] mogao biti inverzija [[Fjodor Dostojevski|Dostojevskog]], koji je pisao o likovima koji su kažnjeni zbog zločina. U Kafkinom djelu, lik će biti kažnjen iako zločin nije počinjen. Kundera vjeruje kako je Kafka inspiracije za svoje karakteristične situacije vukao iz odrastanja u partijarhalnom domu i u totalitarnoj državi.{{sfn|Kundera|1988|pp=82–99}}
[[Theodor Adorno]], u svom djelu ''Aufzeichungen zu Kafka'' ([[1953.]]), upravo naglašava realno-nadrealno kontrast u Kafkinim djelima. Naime, polazeći od toga da se Kafkina proza točno definira kao [[parabola]], on tvrdi kako ona predstavlja plodno tlo za interpretaciju (''Svaka nam rečenica govori: tumači me''), ali ju sam autor onemogućuje svojim stilom. Naglašava kako pokušaj interpretacije stvara začarani krug u kojem se čitatelj zapita odakle mu je situacija poznata, stvara se perpetualni ''déjà vu''. Adorno također navodi kako Kafka dokida bilo kakvu estetsku distanciju prilikom tumačenja. On stvara takve likove i atmosferu koji ukidaju odnos između čitatelja i čitanog, između čitatelja kao promatrača i likova kao žrtava sistema. Takva blizina nužno izaziva strah kod čitetalja, strah koji onemogućuje čitatelja da se poistovjeti s likovima romana, što zbog same atmosfere što zbog straha da čitatelj upravo jest jedan takav lik. Adorno upravo to navodi kao glavni element nadrealnog u Kafkinom djelu.{{sfn|Adorno (vidi: Žmegač - ''Književne zagonetke Franza Kafke'', 2003.)|1953|pp=442-443}}
[[Viktor Žmegač]] navodi, između ostalog, dvije odlike u Kafkinom opusu. Mada Kafku danas poznajemo i po romanima i po kratkoj prozi, on bi, čak i da nema tih romana, nesumnjivo bio svrstan među majstore kratke proze, zajedno s [[Edgar Allan Poe|Poeom]], [[Anton Pavlovič Čehov|Čehovim]] i [[Jorge Luis Borges|Borgesom]]. Ipak, s obzirom da njegova kratka proza ne prelazi pedesetak stranica, Žmegač ističe kako je upravo ta lakonska, koncentrirana kratkoća izraza jedna od temeljnih odrednica njegova stila. Drugu stvar što Žmegač naglašava je Kafkina nesklonost kritičkoj prozi. Navodi [[Thomas Mann|Thomasa Manna]], [[Robert Musil|Roberta Musila]], [[Hermann Broch|Hermanna Brocha]], [[André Gide|Andréa Gidea]], [[Virginia Woolf|Virginiju Woolf]], [[George Bernard Shaw|Georgea Bernarda Shawa]] i [[Luigi Pirandello|Luigija Pirandella]], kao i [[ekspresionizam|ekspresioniste]] i [[futurizam|futuriste]] kao kontraprimjere autora koji su, u istom razdoblju kao i Kafka, stvarali djela koja obiluju ''poetološkim programom ili esejističkim komentarom'', što je Kafka svesrdno izbjegavao. Upravo u tome leži još jedan element Kafkine zagonetnosti, s obzirom da on krši napisano pravilno ranomodernističke književnosti - odsutnost kritičkoumjetničkog tumačenja u njegovim djelima upravo zbunjuje čitatelja koji je navikao na te elemente u modernističkoj književnosti.{{sfn|Žmegač|1953|pp=429-431}}
Bilo je i pokušaja da se identificira utjecaj Kafkine pravničke pozadine i uloga prava u njegovom djelu.{{sfn|Glen|2007}}{{sfn|Banakar|2010}} Većina interpretacija smatra kako su pojmovi zakona i zakonitosti važni za njegova djela,{{sfn|Glen|2011|pp=47–94}} u kojima je pravosudni sustav uglavnom opresivan.{{sfn|Hawes|2008|pp=216–218}} Zakon se u Kafkinim djelima ne smatra utjelovljenjem nekog određenog političkog ili pravosudnog entiteta, već skupom anonimnih i neshvatljivih sila. Te su sile skrivene od individualca, ali kontroliraju život ljudi, koji su nedužne žrtve sustava izvan njihove kontrole.{{sfn|Glen|2011|pp=47–94}} Kritičari koji podržavaju ovakvu [[teorija apsurda|apsurdnu]] koncepciju citiraju situacije u kojima je sam Kafka opisivao svoj konflikt s apsurdnim svemirom, kao što je ova iz njegova dnevnika:
{{citat|''Zatvoren u vlastita četiri zida, osjećam se kao imigrant zatvoren u stranoj zemlji... Svoju sam obitelj vidio kao čudne vanzemaljce sa stranim mi običajima, posvetama i vrlo apsurdnom komunikacijom... iako to nisam htio, prisilili su me da sudjelujem u njihovim bizarnim obredima... nisam se mogao oduprijeti.''{{sfn|Preece|2001|pp=15–31}}}}
Ipak, James Hawes tvrdi kako je većina opisa sudskih postupaka u ''Procesu'' - koliko god oni bili metafizički, apsurdni, konfuzni i košmarni - utemeljena na točnim opisima njemačkih i austrijskih kaznenih postupaka tog doba, koji su više bili [[Inkvizitorni postupak|inkvizitorni]] nego [[Akuzatorni postupak|akuzatorni]].{{sfn|Hawes|2008|pp=212–214}} Iako je radio u osiguranju, kao školovani odvjetnik, Kafka je bio "jako svjestan pravnih debata svog doba".{{sfn|Banakar|2010}}{{sfn|Ziolkowski|2003|p=224}} U jednoj poblikaciji s početka XXI. stoljeća, koja polazi od Kafkinih uredskih spisa,{{sfn|Corngold et. al.|2009|pp=xi, 169, 188, 388}} Pothik Ghosh tvrdi kako je Kafki, zakon "nije imao nikakvo značenje izvan činjenice da on čista sila dominacije i determinacije."{{sfn|Ghosh|2009}}
==Ostavština==
| |||