Ustav Srbije od 1869. godine – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 21:
Narodna skupština je jednodomna; obična i velika. Poslanici su birani i virilni (postavljeni od strane kneza). Odnos je 3:1 za birane poslanike. Birani poslanici nisu mogli biti činovnici ni advokati. Oni su uglavnom ulazili u sastav kenževih poslanika. Vojnici nisu imali pravo glasa. Bira se jedan posalnik na 3000 poreskih glava. Aktivno biračko pravo ima svaki građanin koji plaća porez na imanje, rad ili prihod. Pasivno biračko pravo ima svaki građanin stariji od 30 godina koji plaća 6 talira poreza godišnje. Skupština deli zakonodavnu vlast sa knezom. Nijedan zakon ne može biti izdat, ukinut, promenjen ili protumačen bez pristanka Narodne skupštine. Knez ima pravo zakonske inicijative, dok Skupština može samo izražavati želje. Budžetsko pravo Narodne skupštine je bilo ograničeno. Utvrđena je krivična odgovornost ministara.
 
Velika narodna skupština je imala četiri puta više poslanika no obična. Čine je samo birani poslanici. Ona se saziva kada je potrebno: 1. da se uzabere knez, 2. da se izaberu namesnici, 3. da se rešava promena ustava, 4. da se rešava promena državne tritorijeteritorije, 5. kada knez nađe za shodno da sasluša njeno mišljenje.
 
Državni savet je vrhovni administrativni sud. Članove saveta (11-15) imenuje knez.
Red 27:
== Ishod Ustava ==
Konzervativci su tvrdili da je ustav donet na bespravan način i da je previše slobodouman. Liberali su bili nezadovoljni što Ustav nije proklamovao dovoljno prava i sloboda. Svetozar Marković je u članku „Srpske obmane“ žestoko kritikovao birokratski sitem u Srbiji. Iako je Srbija u tom periodu još uvek vazalna država, njen sizeren (Otomansko carstvo), nije ragovalareagovala na donošenje Ustava.
 
{{Ustavi Srbije}}