Raspad Jugoslavije – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 101:
Specijalni rat vođen od [[SAD]]a u kojeg su spadale i sankcije MMFa <ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/stratforov-memorandum-procurio-na-wikileaksu-mmf-je-dijelom-kriv-za-rat-u-jugoslaviji/602020.aspx Stratforov memorandum procurio na wikileaksu MMF je dijelom kriv za rat u Jugoslaviji]</ref> kao i greške jugoslavenskog vodstva krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina dovode do ekonomske krize tako da su realne plaće pale 25 % između 1979 i 1985 godine, a Jugoslavija počinje živjeti od novca što joj emigranti šalju tako da 1989. godine 19 % od svoga novca kojeg u svijetu emigranti šalju svojim kućama završava u SFRJ <ref>Beth J. Asch, Courtland Reichmann, Rand Corporation. Emigration and Its Effects on the Sending Country. Rand Corporation, 1994. (str. 26)</ref><ref>Douglas S. Massey, J. Edward Taylor. International Migration: Prospects and Policies in a Global Market. Oxford University Press, 2004. (str. 159)</ref>. U takvim uvjetima 1989. godine premijer Jugoslavije postaje [[Ante Marković]] kojeg [[BBC]] naziva najboljim američkim prijateljem u Jugoslaviji.<ref>Misha Glenny, "The Massacre of Yugoslavia," New York Review of Books, January 30, 1992</ref>
[[1991]]. godine [[Helmut Kohl]] i [[Hans-Dietrich Genscher]] se u okviru [[EU|Europske zajednice]] zalažu za prihvaćanje činjenice da se Jugoslavija nalazi u procesu raspada, dok predsjednik Komisije EZ-a [[Jacques Delors]] te premijer Luksemburga [[Jacques Santer]], tokom jedne posjete Beogradu u svibnju 1991. iznose sljedeći spektakularni prijedlog: Jugoslavija, prema njima, “odmah” i mimo uobičajenih pravila može postati pridruženom članicom EZ-a. Za tu bi svrhu bilo izdvojeno 5,5 milijardi dolara financijske pomoći. Naravno, preduvjet za to bilo bi mirno rješavanje krize".<ref>[http://www.seebiz.eu/kohlova-biografija-napad-na-dubrovnik-otvorio-oci-francuskoj-diplomaciji/ar-47863/]</ref>
=== Paraliza predsedništva ===
| |||