Patrijarh srpski Gavrilo (Dožić) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Datoteka/fajl Alexander—Coat_of_arms_of_the_Serbian_Patriarch—2011.png je uklonjen/a jer ga/ju je na Ostavi obrisao Jameslwoodward sa razlogom: License review: Non-free license, or license disallowing commercial use...
Red 49:
=== Drugi svetski rat ===
{{main|Srpska pravoslavna crkva u Drugom svetskom ratu}}
 
Početkom bombardovanja Beograda, [[6. april]]a [[1941]], Patrijarh se prvo sklonio u [[manastir Rakovica|manastir Rakovicu]], a iste noći između 6. i 7. aprila otputovao u [[manastir Žiča|manastir Žiču]] (jer je prevladalo mišljenje da treba da sledi Kraljevsku Vladu) a odatle u [[manastir Ostrog]] gde su ga nemačke vojne vlasti uhapsile [[25. april]]a 1941. godine. <ref>"Izveštaj Svetog Arhijerejskog Sinoda Svetom Arhijerejskom Saboru o radu od 1941. do 1947. godine", str. 34.</ref> Na Ostrogu je uhapšen kao „''glavni ratni zločinac, krivac i huškač za ulazak Jugoslavije u rat protivu sila Osovine''“.<ref name="Džomić">[http://www.mitropolija.co.me/istbibl/dzomic-patrijarh_dozic_l.html Velibor V. Džomić, Mučeništvo Srpskog Patrijarha Gavrila Dožića]</ref> Iz Ostroga su ga doveli u [[Beograd]], gde je jedno vreme bio zatvoren u zatvoru Okružnog suda. Potom su ga premestili u manastir Rakovicu, a zatim u manastir Vojlovicu, gde je zajedno sa [[Nikolaj Velimirović|episkopom žičkim Nikolajem]] bio zatočen. Za vreme svog zatočeništva u Vojlovici dvojica srpskih crkvenih velikodostojnika odolevala su pritiscima da sarađuju s Nemcima. Oni su uporno odbijali da potpišu javni proglas protiv [[Tito|Tita]] i [[partizani|partizana]], kao i da učestvuju u stvaranju pro-nacističke vlade nacionalnog spasa.<ref name="Byford"/>
 
[[Datoteka:Djujic i Dozic.jpg|thumb|[[Momčilo Đujić]] prima blagoslov od patrijaha Gavrila u Sloveniji, [[1945]].]]
Polovinom [[septembar|septembra]] [[1944]]. kada su nemačke trupe počele da se povlače iz Srbije pred naletima [[Crvena armija|Crvene armije]], Velimirović i Dožić su prebačeni prvo u Austriju, a potom u Nemačku, u koncentracioni logor [[Dahau (koncentracioni logor)|Dahau]], gde su držani kao posebni zatvorenici (''Ehrenhäftling'') u delu za visoke oficire i sveštenstvo.<ref>[http://www.fabrikaknjiga.co.rs/pdf/pescanik03.pdf Jovan Bajford, Peščanik FM (str. 50-56)]</ref> ’Počasni zarobljenici’ su imali poseban smeštaj i hranili se kao nemački oficiri, vrata ćelija u kojima su boravili zaključavana, a imali su i slobodan pristup zasebnom dvorištu u logoru.<ref name="Byford"/> Pored toga, bilo im dozvoljeno da nose svešteničke mantije i nije im brijana glava.<ref name="Byford"/> U crkvenoj literaturi se naglašava da su oni u logoru Dahau ‘doživeli sve strahote ovog pakla na zemlji’ i pretrpeli ‘stradanje i patnje’.