Gjakova – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Vraćena izmjena 1297635 korisnika 178.223.101.186 (razgovor)
Red 8:
 
== Ime ==
Ime grada dolazi od imenaalbanske Jakovriječi ''gjak'' ("[[krv]]").
 
== Istorija ==
Red 14:
[[Datoteka:Srpski i crnogorski oficiri u Djakovici.jpg|thumb|desno|Srpski i crnogorski oficiri u Đakovici [[1913]]. godine.]]
 
Đakovica se pominje među gradovima koji su stradali od srpske i crnogorske vojske tokom balkanskog rata. [[The New York Times]] prenosi da su ljudi na vešalima visili sa obe strane puta, i da je put za Đakovicu bio kao „aleja vešala“.<ref name="Njujork tajms">[http://query.nytimes.com/mem/archive-free/pdf?_r=2&res=9D0CEEDA1E3AE633A25752C3A9649D946396D6CF&oref=slogin Srpska vojska je ostavila krvavi trag (The New York Times, 31. decembar 1912.)]</ref> The New York Times kao svoj izvor navodi Austo-Ugarske tačnije mađarske diplomate koji su u to vrme bili neprijateljski nastrojeni prema Srbiji.Treba istaći da je upravo uticajem Austo-Ugarske diplomatije na Londonskom kongresu i fromirana Albanija kao država, a za kralja je postavljen Wilhelm von Wied nemac, opet pod uticajem Austro-Ugarske monarhije. U području Đakovice su delovale crnogorske policijsko-vojne formacije pod nazivom [[Kraljevski žandarmerijski kor]], u narodu poznatije kao krilaši, koje su počinile mnoge zloupotrebe položaja i nasilja, uglavnom nad nehrišćanskim stanovništvom.<ref>''Krilaši'', Istorijski leksikon Crne Gore, Daily Press, Podgorica 2006.</ref>
 
U Đakovici je sprovođeno i nasilno pokrštavanje [[katolici|katolika]] u [[Srpska pravoslavna crkva|srpsku pravoslavnu veru]]. Bečki ''[[Neue Freie Presse]]'' (od 20. marta 1913.) izveštava da je 7. marta pravoslavni sveštenik uz pomoć vojske nasilno pokrstio oko 300 đakovičkih katolika u pravoslavnu veru, a da je franjevac Pater Angelus, koji je odbio da se odrekne svoje vere, bio je mučen i potom ubijen bajonetom. Istorijski institut u Prištini navodi da je Crna Gora pokrstila preko 1.700 Albanaca u srpsku pravoslavnu veru u oblasti Đakovice marta 1913.<ref name="Institut II">[http://www.kosova.com/arkivi1997/expuls/chap2.htm Isterivanja Albanaca i kolonizacija Kosova II (Istorijski institut u Prištini)]</ref> Savremeni albanski istoričar Zef Mirdita govori o "sistematskom progonu katoličkog [[kler]]a" i ubistvima katoličkih prvaka.<ref name="Mirdita"/> On navodi podatak da je iz đakovačke oblasti tokom 1913. godine prevedeno u pravoslavlje oko 12.000 Albanaca katolika.<ref name="Mirdita">[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/mirdita.htm Zef Mirdita, Albanci u svjetlosti vanjske politike Srbije]</ref>