Pavle Karađorđević – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: pt:Paulo da Iugoslávia
Nema sažetka izmjene
Red 30:
'''Pavle Karađorđević''' ([[St. Petersburg]], [[15. travnja]] [[1893]]. – [[Pariz]], [[14. rujna]] [[1976]].), [[Srbija|srpski]] princ i jedini sin kneza [[Arsen Karađorđević|Arsena Karađorđevića]] ([[1859]]-[[1938]]), rođenog brata kralja [[Petar I. Karađorđević|Petra I.]] ([[1844]]-[[1921]]). Vrstan poznavatelj slikarstva i umjetnosti uopće.
 
Do atentata na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] godine [[1934]]. uopće se nije bavio politikom već je živio povučeno sa svojom obitelji. Iz braka s grčkom princezom Olgom imao je sinove Aleksandra (1924), Nikolu (1926-1954) i kćer Jelisavetu (1936). Poslije atentata u [[Marseille]]u prema oporuci kralja Aleksandra postaje jedan od trojice članova namjesništva u ime maloljetnog kralja [[Petar II. Karađorđević|Petra II]]. Ubrzo se nametnuo kao jedina stvarna vlast u Kraljevini Jugoslaviji, dok su ostali namjesnici ( [[Ivo Perović]] i [[Radenko Stanković]] ) samo figurirali na toj dužnosti. U vanjskoj politici provodio je politiku otklona od Francuske, pokušavajući održati neutralnost u sve složenijim europskim okolnostima. Svjestan unutarnjih slabosti države i njezine ranjivosti u slučaju rata, pokušao je riješiti nacionalne probleme u Jugoslaviji. Rezultat njegovih dogovora s [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]] bilo je stvaranje [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] 1939. godine, kao prvi korak u budućem preustroju centralizirane države. U svom djelovanju kao realni političar suočavao se s velikim otporom srpskih političara, posebno radikala.

Uvidjevši da Velika Britanija nema namjeru štititi Jugoslaviju, zagovarao je pristupanje [[Trojni pakt|Trojnom paktu]], što se i dogodilo 25. ožujka 1941. Samo dva dana kasnije, oboren je s vlasti u [[Vojni puč 27. marta 1941.|državnomvojnim udarupučem]], izakoji kojegje narod masovno podržao. Knez Pavle je vjerojatnonakon stajaladržavnog britanskaudara tajnauhićen i protjeran u službaGrčku. Uslijedio je njemački napad na Jugoslaviju 6. travnja 1941. i kapitulacija nakon samo 12 dana.
 
KnezPavla Pavlesu je nakon državnog udara uhićen i protjeran u Grčku, odakle suiz gaGrčke britanske snage odvele u Keniju i držale u zatočeništvu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon puštanja živio je u Francuskoj, gdje je i umro [[1976]]. godine.
 
== Vojni puč 27. marta ==
{{main|Vojni puč 27. marta 1941.}}
Vladu generala Simovića narod je masovno pozdravio, a mladi kralj [[Petar II Karađorđević]] je držao situaciju u svojim rukama. Narod je bio na ulicama. Vlada i kralj su naredili da se knez Pavle, koji je bio krenuo dvorskim vozom u Sloveniju, odmah uhapsi i privede u Generalštab. Voz je zaustavljen kod Zaprešića na Savi i na otvorenoj pruzi knez Namesnik je bio uhapšen i pod stražom sproveden u Beograd. Uveden je u zgradu Generalštaba i niko nije hteo od oficira ni ruku da mu pruži – ađutant mu je rekao da s njim neće ni u lift. Knez je išao peške. Zaverenici su – priseća se [[patrijarh Gavrilo]] – „tražili od generala Simovića da se knez Pavle odmah strelja ako ne bude dao ostavku“. Patrijarh je bio uporan i knez nije streljan već je sa lisicama na rukama proteran iz zemlje bez prava na povratak. Patrijarh ga je smatrao izdajnikom koji se „tajno sastajao sa Hitlerom“ ali da to nije za streljanje. Od streljanja se tako odustalo, neki su oficiri već držali ruku na futroli revolvera, patrijarh je tako knezu Pavlu spasao život i on je proteran iz zemlje i umro je u inostranstvu.<ref>[http://pescanik.net/2012/10/tuga-na-oplencu/ Tuga na Oplencu]</ref>
 
Knez Pavle je nakon državnog udara uhićen i protjeran u Grčku, odakle su ga britanske snage odvele u Keniju i držale u zatočeništvu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon puštanja živio je u Francuskoj, gdje je i umro [[1976]]. godine.
{{Commonscat|Prince Paul of Yugoslavia}}