August (rimski car) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
BRUTE (razgovor | doprinos)
m Vraćene izmjene 93.86.168.99 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika MerlIwBot
Red 27:
Bezpogovorno historijski ocijenjen kao jedan od najvećih rimskih careva. Premda su njegovim dolaskom na vlast očuvane dotadašnje forme [[Rimska Republika|Rimske Republike]], vladao je autokratski preko 40 godina kao jedini i nikom odgovorni gospodar moćnog Rima. U zasluge mu se, između ostalog, ubraja to što je priveo kraju gotovo stogodišnje razdoblje [[Građanski rat|građanskih ratova]] i donio Rimu mir (''Pax Romana''), razvoj i prosperitet, te udario temelje rimskoj imperijalnoj veličini. Imenom Oktavijan, u [[povijest]]i je ostao poznat pod imenom August, što je ustvari titula koju mu je dodijelio [[Rimski senat|Senat]] [[27. pne.]], a znači '''Uzvišeni''', pa se u historiji uvriježilo da se tim činom, ta godina računa i kao početak [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]].
 
== Nasljednik Cezara kurac==
==
{{glavni|Rimski građanski rat}}
[[Datoteka:Antony with Octavian aureus.jpg|thumb|thumb|330px|Rimski novac napravljen 41 god. pne. Na jednoj strani je slika [[Marko Antonije|Marka Antonija]], a na drugoj mladog '''Augusta''']]
Linija 56 ⟶ 55:
Senat će s druge strane tijekom ovog dogovora iz 27. i potom [[23. pne.]]<ref name="eck 57">Eck, 57.</ref> prepustiti položaje ''princepsa'', ''[[de facto]]'' [[tribun]]a i rimskog cenzora, vojnog zapovjednika grada Rima, vrhovnog vojnog zapovjednika i glavnog [[prokonzul]]a.<ref name="eck 57">Eck, 57.</ref><ref name="eck 56"/><ref name="ccaa 37">CCAA, Erich S. Gruen, ''Augustus and the Making of the Principate'', 37.</ref><ref name="eck 59">Eck, 59.</ref> Osim potpuno jasne kontrole nad rimskom vojskom ostale titule su davale Augustu mogućnost veta u Senatu, dopuštenje da sjedi između dva konzula i nosi ''[[fasces]]''<ref name="ccaa 43">CCAA, Erich S. Gruen, ''Augustus and the Making of the Principate'', 43.</ref>, saziva Senat, kontrolira izbore i mogućnost da govori prvi na sjednicama.<ref name="ccaa 26">CCAA, Walter Eder, ''Augustus and the Power of Tradition'', 26.</ref><ref name="eck 57 58">Eck, 57&ndash;58.</ref> Nakon nekoliko godina mira Senat je sa zadovoljstvom dao te sve titule Oktavijanu iz čistog straha od mogućeg budućeg građanskog rata ako bi ga se oborilo. Augustova moć će doći do svog vrhunca kada on 23. pne. leži teško bolestan u očekivanju smrti. Na opće iznenađenje svih koji su mislili da je njegov osobni cilj uspostava monarhije on na svojoj samrtnoj postelji državne dokumente dava svom konzulskom kolegi, dok prsten daruje generalu Agripi.<ref name="eck 56">Eck, 56.</ref><ref name="ccaa 25">CCAA, Walter Eder, ''Augustus and the Power of Tradition'', 25.</ref> Tim potezom on se bio odrekao svoga [[zet]]a zbog čega dobiva gotovo mitske karakteristike u tadašnjoj državnoj propagandi. Kada nakon ozdravljenja on odbija ponovno biti [[konzul]] za sljedeću godinu u Rimu dolazi do građanskih nemira kojima je tamošnje stanovništvo spriječilo bilo koga drugog da postane konzul na Augustovom mjestu. Ako ne ranije, tada su i najvatreniji republikanci u Senatu shvatili narodnu ljubav prema ''princepsu'' i činjenicu da se nalaze u njegovoj potpunoj moći. Kao znak poštovanja, August je [[5. veljače]] [[2. pne.]] proglašen za ''[[pater patriae|patris patriae]]'' (''oca domovine'').<ref>Mackay, 186.</ref><ref name="eck 129">Eck, 129.</ref>
 
==Narod==
--[[Posebno:Doprinosi/93.86.168.99|93.86.168.99]] 15:58, 9 oktobar-листопад 2012 (CEST)picka==Narod==
[[Datoteka:CaesarAugustusPontiusMaximus.jpg|thumb|thumb|200px|Kip '''Augusta''' u svojstvu vrhovnog svećenika ([[Pontifex Maximus]])]]
Rimski narod je istinski volio svoga Augusta. Za tu ljubav možemo naći više nego dovoljno razloga koje je ovaj politički spretan [[vladar]] stvarao. Te manipulacije možemo vidjeti još tijekom građanskog rata kada 32 godine pr. n. e. August protuzakonita dolazi do [[testament]]a Marka Antonija kako bi dobio narodno podršku za svoj rat. Kako je u testamentu pisalo da rimski heroj i general [[Marko Antonije]] želi biti pokopan uz egipatsku kraljicu Kleopatru narod ga je u afektu proglasio izdajnikom i zakunuo se na vjernost Augustu (a ne rimskoj državi !!) Nakon pobjede u ratu i dolaska mira malo iz straha zbog njegovih okrutnosti tijekom rata, malo iz zahvalnosti za ponovni dolazak mira prvi put nakon 20 godina [[Rimski senat|Senat]] i narod mu je dodjeljivao bezbroj titula. Neke od njih je prihvaćao nakon prvobitno žestokog odbijanja, dok je druge definitivno odbio čime uspijeva stvoriti sliku sebe kao skromne osobe koja se žrtvuje za državu.
Linija 87 ⟶ 86:
Osim književnosti veliki procvat u Augustovo doba doživljavaju arhitektura i likovne umjetnosti. Prema rečima starih pisaca, Rim je iz grada od opeke prerastao u grad od mramora. Podižu se pozorišta, vodovodi, terme, hramovi. Mnoge građevine financirao je Augustov vojskovođa i zet [[Marko Vipsanije Agripa]], koji je dao sagraditi i velelepni hram svih bogova ― [[Panteon (Rim)|Panteon]]. I Forum je obnovljen i ukrašen novim zgradama. Posebno je mjesto zauzeo »Žrtvenik mira« (''Ara Pacis''), bogato ukrašen ornamentima i bareljefima. Na njemu je blagostanje i plodnost italskog tla prikazivala je personifikacija Italije kao žene-hraniteljke. Drugi sačuvani reljef prikazuje Augustovu obitelj u verskoj povorci. Sva ova djela trebalo je da odražavaju snagu Rima i uzvise julijevsku obitelj i samog Augusta.
 
ىعص{{Nedostaju_izvori}}<ref>i kurac hahahahah </ref>==Vojska i vanjska politika==
Velika većina tadašnjih političara nije shvaćala pouku rimskih građanskih ratova iz 1. vijeka p. n. e - moć iz [[Rimski senat|Senat]]a je nakon Marijanskih reformi prešla u ruke vojske. Za razliku od njih August je toga bio potpuno svjestan pa je počeo uvoditi reforme kako bi lojalnost rimskih legija vezao uz svoju ličnost. Osnovni problem ovog razdoblja je što učiniti s vojnicima nakon što postanu prestari za vojsku. Tijekom građanskih ratova pobjednik bi najčešće oduzeo zemlju poraženima i potom je dodijelio svojim [[veteran]]ima.