Kapitulacija Italije – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
|||
Red 1:
'''Kapitulacija Italije''' ili '''Primirje s Italijom''' ([[italijanski]]: ''Armistizio di Cassibile'') označava sporazum temeljem koga je 1943. [[Kraljevina Italija]] okončala sudjelovanje u [[drugi svjetski rat|drugom svjetskom ratu]] na strani [[Sile Osovine|Sila Osovine]], odnosno neprijateljstva sa [[Saveznici u drugom svjetskom ratu|savezničkim državama]]. Potpisan je [[3. rujna]] [[1943.]], a službena objava kapitulacije dogodila se [[8. rujna]] [[1943.]] Predstavljao je izuzetno važan događaj, s obzirom da su njime Osovina ostale bez ključnog člana svoje koalicije, a zapadni saveznici dobili uporište u kontinentalnoj Evropi odakle su mogli ugroziti [[Treći Reich|Njemačku]]. Iako je istim sporazumom Italija prešla na stranu Saveznike, nade da će taj događaj dovesti do brzog okončanja rata nisu se ispunile, s obzirom da su njemačke trupe uspjele [[Operacija Achse|okupirati]] najveći dio italijanskog teritorija i instalirati kvislinški režim [[Italijanska Socijalna Republika|Italijanske Socijalne Republike]]. Na prostoru bivše Jugoslavije je ovaj događaj imao značajne posljedice s obzirom da su [[NOVJ|partizanske]] snage najbolje iskoristile kapitulaciju italijanskih snaga kako bi stekle dragocjeno oružje i opremu.
==Pozadina==
Nakon poraza njemačko-talijanskih snaga u [[Sjevernoafrička kampanja|Sjevernoj Africi]], Saveznici su bombardirali [[Rim]] [[16. svibnja]] 1943. Nedugo zatim, točnije [[10. srpnja]] iste godine Saveznici se iskrcavaju na [[Sicilija|Siciliju]], a nepuna dva mjeseca kasnije izvršena je i invazija na sami [[Apeninski poluotok]] [[3. rujna]] [[1943.]]
U proljeće 1943. talijanska vojska je bila u rasulu, a o svemu tome se morao brinuti ''duce'' [[Benito Mussolini]], koji je gubio potporu ministara i [[Talijani|talijanskoga naroda]]. Uskoro je maknuo s položaja sve ministre koji su bili više vjerni kralju [[Viktor Emanuel III.|Viktoru Emanuelu]] nego fašističkome režimu. Takav Mussolinijev potez opisan je kao napad prema kralju, koji je sve više kritizirao slabo stanje u talijanskoj vojsci. Nakon nekoliko odluka, kralj Viktor Emanuel je, vjerojatno, počeo razmišljati o približavanju Saveznicima i rušenju Mussolinijeva režima.
| |||