Jean Sibelius – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m razne ispravke
Nema sažetka izmjene
Red 19:
Još u detinjstvu, ispoljio je veliku ljubav prema muzici. Često je u nastupu ogorčenja što mu majka Marija nije dozvoljavala da se posveti muzici, sa [[violina|violinom]] u ruci odlazio u prirodu i tamo svirao.
 
Jedno vreme je studirao pravo, a sa 14 godina počeo je učiti pevanje, a studirao je [[Teorija muzike|teoriju]], kompoziciju i violinu. U početku su najjače poticaje njegovom stvaranju dale legende iz narodnog epa "[[Kalevala]]", no nikada nije unosio u svoja dela narodnu melodiju i ritmiku, već je komponovao u njihovom duhu. 1891. Godine, oženio se šest godina mlađom Aino Jarnefelt, iz porodice kompozitora [[Armas Jarnefelt|Armasa Jarnefelta]] i sa njom u srećnom braku poživeo do kraja života. Godine 1897, dobio je državnu stipendiju, koja mu je omogućila da se u celini posveti komponovanju. Nakon mnogih putovanja po Evropi, stvorio je muzička dela, koja su mu bila više internacionalna, a po stilu klasicistička, sa snažnim uplivom [[Klod Debisi|Debisijevog]] muzičkog [[impresionizam|impresionizma]] i tonske rafinisanosti, a isto tako i pod uticajem Evropske pozne romantike, sintetizujući ove tekovine svog vremena i gradeći na njima svoj lični stil. Nakon velikog broja kompozicija, komponovanih u prvom periodu, između 1888. i 1905. godine (vremenski razmak od 17 godina i čak oko 50 numerisanih ''opusa''), Sibelijus donekle smanjuje broj dela koja stvara, a u formalnoj i melodijsko - ritmičkoj strukturi teži sve većoj koncentraciji muzičkog materijala i pročišćavanju ličnog stila. Tako u drugom svom stvaralačkom periodu, između 1905 i 1924 godine, stvara niz dela (to je još oko 55 ''opusa'', ali raspoređenih na period od 19 godina), koja su po preglednosti tema i po formalnoj i melodijsko - ritmičkoj strukturi, značajno skoncentrisana u manjem broju zasebnih celina, stavova.
 
Poslednji javni nastup imao je [[1924]]. godine, a na njemu je dirigirao svoje remek-delo "[[Sedma simfonija|Sedmu simfoniju]]", koja je bila i zadnja simfonija koju je napisao i koja je u svoj svojoj preglednosti, ostvarila koncentraciju muzičkih misli i strukture. Valja ovde primetiti da je Sibelijus poslednje delo (''opus 116'') komponovao 1929. godine - znači, još 11 ''opusa'' u narednih pet godina - i da je otada živeo u povučenosti imanja ''Javerpaa'' nedaleko od [[Helsinki]]ja, poslednjih 28 godina svog dugog života. Pred kraj života, uništio je [[manuskript]] svoje nesuđene Osme Simfonije, koji je u međuvremenu načinio.