Razgovor:Srpskohrvatski jezik/Arhiva 3 – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 10:
 
Tamnica naroda je tamnica u kojoj se taj narod zatire, a ako se možda ne varam Hrvati u broj više padaju u samostalnoj državi nego u "premrskoj" bivšoj. Također ako se ne varam svi ti Hrvati koji se tuku tko će biti veći domoljub su opljačkali narod i unazadili državu gore nego svojedobno Turski napadi. Kakav to domoljub bježi od suda svoje domovine? Kakav je to domoljub onaj koji ne priznaje mudrost izbora naroda te države? Slažem se da period 1990. pa do početka 21. stoljeća ne možemo objektivno sagledati, ali jednu stvar možemo sagledati; ekonomske činjenice. Činjenica je da Hrvatska uz svu buku oko turizma nije još dostigla prijeratne prosjeke, Hrvatska je ovisna o hirovima zapada i pleše kako Eu svira, a Srbija je postala Ruska pokrajina i vjerojatno će izgubiti važan dio svojeg teritorija, Bosna je postala tako nazadna da se može uspoređivati sa zemljama trećeg svijeta, a prije 30 godina bila je srednje razvijena pokrajina zemlje u zamahu razvoja. U svakom slučaju, nitko ne smatra Hrvatski nepostojećim, ali je on u odnosu na ovaj jezik (kojemu ime ipak je neprimjereno zbog ratnih zbivanja) različit koliko austijski njemački od njemačkog, ili koliko i američki ili australski engleski od britanskog engleskog. Nitko ne kaže da se hrvatski ne bi govorio ili koristio, stvar je da ako su ti jezici toliko različiti kako je dotična autorica uopće razumijela što piše na ovoj wikipediji, ili čisto govoreći s jezičkog aspekta na hrvatskom se imena jezika pišu malim slovom a dotična bi to trebala naučiti prije nego se pača u lingvistiku, da ne smopinjemo bisere poput: "doćiće", "naleteh" ili "preći", te naravno "učestvovaće" koji ukazuju da dotična uopće ne poznaje osnove hrvatskog jezika i razilku između oblika u ijekavici i ekavici. Nadalje Hrvatski pravopis je nedorečen i koristi najvećim dijelom pravila donešena u "premrskom" i "nametnutom", te "nehrvatskom" novosadskom pravopisu. Svaki čovjek koji se razumije u povijest i ideju Jugoslavenstva poteklu od Ljudevita Gaja, Stanka Vraza, Janka Draškovića i drugih znati će da oni su se zalagali za jednakost poput one u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj ili Ujedinjenom Kraljevstvu, jer nemojmo se zavaravati Karađorđevići nisu bili za Jugoslavenstvo nego za sebe, komunisti su bili opet dijelom za sebe, ali i dijelom za Jugoslaviju. Jedini način da naših šest zemalja i Albanija (jer Albanija je trebala biti u Jugoslaviji, ne zbog toga što su slaveni nego jer jednostavno bi to i njima i nama koristilo) opet zauzmu ravnopravan položaj sa silama poput SAD-a, Rusije ili EU-a, te da vratimo oduzete nam krajeve (poimence Korušku, Goricu i Trst). Jer par malih država ne znači ništa, jedna država sa jednim jezikom (pa imala i stotine naroda koji čuvaju sve svoje običaje poput Amerike, dok god su ujedinjeni u jednu naciju koja radi za svoj boljitak) je značajan faktor na svjeskoj sceni, jer ne zaboravimo dok je Tito bio živ predsjednici SAD-a i SSSR-a su dolazili na Brijune da čuju mišljenje i stav Jugoslavije, danas predsjednici svih šest zemalja idu u Washington, Bruxelles ili NMoskvu da im kažu njihovo mišljenje. A to je istina koju bio čovjek Hrvat, Srbin ili pripadnik bilo kojeg od sedam naroda mora vidjeti ili je sve ovo uzalud.[[User:Lavoslav|Lavoslav]] 16:32, 13 rujan-септембар 2007 (CEST)
* Tamničenja naroda postoje, ali ne mislim da imaju mnogo veze sa fizičkim istrebljenjem. Posle Jalte, velike pobedničke sile su podelile svet, a mnoge države koje su podržavale, ili simpatisale fašizam utamničene su na pola veka. Period ropstva je prošao, gresi su okajani i sve te države sada imaju pravo na slobodu. Ovo njihovo oslobađanje i privikavanje na samostalnost nazivamo novim svetskim poretkom. Čini mi se da je neko pomislio da je Hrvatska jedna od tako utamničenih država koja je sa padom [[Berlinski zid|Berlinskog zida]] dobila pravo na samostalnost. Ja tako ne mislim. Ipak, ne bih išao toliko daleko kao ti i tražio neke idealne granice, idealne Jugoslavije. Takve granice ne postoje nigde na svetu, a ne bih mešao ni Albaniju u ovu priču, jer nije pokazivala nikakvu sklonost ka priključenju, iako je Staljin Titu nudio Albaniju kao koloniju, što je ovaj mudro odbio. Ovakve aspiracije vode u imperijalizam koji nas samo može zaslepeti i skrenuti sa puta istine u ovoj raspravi. Treba reći još nešto za ljubav istine, a to je da narod nikako ne može biti mudar, jer da je tako onda ni Sokrat ne bi bio otrovan. Međutim, Sokrat je bio dovoljno mudar da se povinuje toj volji naroda i da, umesto da pobegne što je lako i mogao, popije otrov kako mu je narod i dosudio. To ga je kasnije proslavilo kroz večnost, a Hrista i mnoge svece neću ni da pominjem, jer nisam dostojan za to. Mudraca je vrlo malo, a narod ih vrlo retko sluša. To je zato što je, u proseku, narod neobrazovan, ili povodljiv; zato će pre slušati osećanja nego argumente i logiku, osećanja razumeju svi, a mudrost samo retki. Oni koji su impulsivni i puteni, uvek će pre biti slušani od onih koji su mudri, zato mudraci treba da koriste emotivce kako bi preko njih plasirali svoju mudrost i tako pomogli narodu, koji se uvek zaslepljuje osećanjima, a takva osećanja vode zlu i propasti. Nažalost emotivce koriste i oni koji narodu ne žele dobro, a nekontrolisani emotivci su zlo sami po sebi. Za potrebe ovog teksta emotivcima sam nazvao sve one koji osećanja koriste kao glavni argument i povod za akciju, poput navijača, ili siledžija. To su ljudi hiroviti, ali takođe poslušni i odani. Ukoliko prihvate neku ideju spremni su i život dati iako svi argumenti govore da je to suludo i pogrešno.
 
== To sto si napisala su GLUPOSTI! ==
Nazad na stranicu "Srpskohrvatski jezik/Arhiva 3".