Ustanak u Crnoj Gori 1941. – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 67:
=== Gubici ===
U borbama od [[13. jul]]a do [[14. avgust]]a [[1941]]. godine poginulo je 735 italijanskih vojnika, oko 1.120 je ranjeno i oko 2.070 zarobljeno. Ustanici su imali, prema nepotpunim podacima, 72 mrtvih i 53 ranjenih.
 
== Nastavak borbi ==
{{main|Narodnooslobodilačka borba}}
20. septembra 1941. britanski oficir [[Bil Hadson]] je iskrcan iz podmornice kod [[Petrovac|Petrovca]].<ref>http://www.znaci.net/00001/5_3.htm</ref> Po iskrcavanju, njegovu misiju su prihvatile [[NOVJ|partizanske jedinice]] i dopratile do Glavnog štaba Crne Gore, Bake i Sandžaka u selu [[Radovče]]<ref>Zbornik NOR-a, tom II, knj. 2, dok. br. 103, nap. 10</ref> u planinskom području [[Piperi]], petnaestak kilometara severno od italijanske komande u [[Podgorica|Podgorici]]. Hadson je izvestio britansku komandu da svuda u okolini postoje male naoružane grupe, koje su ukupno brojale oko pet hiljada ljudi. Hadson u telegramu upućenom [[SOE]] u Kairu, [[10. oktobra]] javlja o „slobodnim narodnim trupama Crne Gore", čiji je štab na Radovču:
{{citat|„13. jula otpočeo je gerilski rat i uzeo karakter revolucije gotovo u celoj Crnoj Gori... Ovaj rat nosi izgled narodnog oslobođenja i u vezi je sa ostalim gerilskim ratovanjem u Jugoslaviji. Ovaj pokret potiče jedino od organizovanih anti-okupacionih trupa čiji broj iznosi 5.000 ljudi i na slučaj revolucije uvećaće se na 80.000. Organizacija crnogorske vojske je dobra. Vrše se pripreme za novu akciju na široj osnovici".<ref name="Petranović"/>}}
 
On je tražio hitnu pomoć, tim pre što Crna Gora služi istovremeno kao osnovica za snabdevanje za slične akcije u Hercegovini i Sandžaku, gde ne raspolažu oružjem. "Crnogorske oslobodilačke snage", o kojima je Hadson javljao, predstavljale su ostatke partizanskih grupa koje su se povukle u brda posle ugušenja julskog ustanka. Na čelu pokreta nalazio se „univerzitetski profesor [[Milovan Đilas]]" i kapetan [[Arso Jovanović]].<ref name="Petranović"/>
 
Zajedno s ponovnim uspostavljanjem italijanske kontrole, dolazilo je do sukoba između komunističkih i nacionalističkih grupa. Prvi Hadsonovi utisci bili su da su komunističke jedinice jače i borbenije, pa je tako i izvestio komandu, predlažući da se pomoć šalje njima.<ref>http://www.znaci.net/00001/5_3.htm</ref>
 
16. oktobra Hadson je preko radio-stanice javio da komunisti pozivaju u borbu dok nacionalisti čekaju:
{{citat|"Komunisti, koji su dobro organizovani, preduzeli su sada akciju u Crnoj Gori. Oni žele da se svi ujedine u borbi protiv okupatorskih vlasti. Mnogi nacionalni elementi stoje na drugoj strani i čekaju. Mora se zahtevati od nacionalista da se organizuju za borbu."}}
 
Sredinom oktobra Hadson je sa partizanskom pratnjom krenuo za Srbiju. Putovali su kroz oslobođenu teritoriju koju su kontrolisali isključivo [[partizani]] i koja se prostirala od Crne Gore, preko Sandžaka, do doline Zapadne Morave. S njim su putovali partizanski rukovodioci [[Arso Jovanović]], [[Milovan Đilas]] i [[Mitar Bakić]].<ref>http://www.znaci.net/00001/5_3.htm</ref> Hadsonovi prvi utisci o nadmoćnijoj snazi partizanske organizacije potvrdili su se tokom putovanja. To je bila jedina snaga u oblastima kroz koje je prošao:
{{citat|Jedino ovo ljudstvo izgledalo je organizovano u tom delu sveta. Prošao sam skroz ovuda i stvorio visoko mišljenje o njima. U svakom mestu gde smo se noću zaustavljali nalazila se uobičajena grupa ljudi s puškama, žene sa pisaćim mašinama, organizacija, koja vrši propagandu, i prepade... Ne verujem da je Mihailović imao svoje veze i organizaciju koja je tada radila u tim krajevima.<ref>http://www.znaci.net/00001/5_3.htm</ref>}}
 
== Raskol ustaničkih snaga ==