Pokreti otpora u Drugom svjetskom ratu – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 38:
Kao odgovor na pogibije nemačkih vojnika i oficira, šari de Gol je u Francuskoj obustavio aktivne operacije protiv nemačke vojne sile u severnoj Francuskoj u ime egzistencijalnih razloga. Ovakva reakcija bila je izazvana zapadnoevropskim shvatanjem pokreta otpora, na čiju je koncepciju i fizionomiju uticala i Velika Britanija: da se pokret organizaciono razvije, prekrije Francusku, zadrži u „podzemlju" do određenog časa, stavi u funkciju prikupljanja obaveštajnih izvora, informacija i drugih podataka, a na drugoj strani Nemci psihološki osete da su u osvojenoj i neprijateljskoj zemlji u kojoj otpor u vidu pasivne rezistencije nije prestajao.<ref name="Petranović"/>
De Gol je gradio svoj autoritet vođe stvaranjem pokreta i njegovim objedinjavanjem. Karakterisala ga je početna usitnjenost; bio je podeljen na građanski i komunistički deo, isparcelisan mnoštvom autonomnih organizacija, a pre svega razdvojen demarkacionom linijom između onog na jugu i onog na severu. [[Francuski pokret otpora]] imao je svoju spoljnu antifašističku snagu, oličenu u De Golovoj „Slobodnoj Francuskoj". General je najveću rezervu pokazivao prema komunistima kao „armiji revolucije".
== Izvori ==
|