Studirao je glumu na KazališnojPozorišnoj akademiji u [[Zagreb]]u. Na filmu se javlja kao glumac [[1957]]. (''Nije bilo uzalud'' [[Nikola Tanhofer|N. Tanhofera]]). Uloga putnika u Tanhoferovu filmu ''H-8'' ([[1958]].) donosi mu – zbog pučkogseljačkog šarma priprostogprimitivnog mladića – veliku popularnost. Glumio je u oko 20 [[film]]ova i koprodukcijskih projekata. Za ulogu ratne žrtve u filmu ''Rat'' ([[1960]].) [[Veljko Bulajić|V. Bulajića]] nagrađen je [[Zlatna arena|Zlatnom arenom]] na [[Pula Film Festival|festivalu u Puli]].
Kao režiser debitiradebitovao je pričom u omnibusu ''Ključ'' (Poslije predstave – sc. [[Zvonimir Berković]], [[1965]].) Njegov cjelovečernjicelovečernji debutdebi se smatra ujedno i najuspješnijimnajuspešnijim naslovom: ''[[Kad čuješ zvona]]'' ([[1969]].) prema Ratnom dnevniku [[Ivan Šibl|Ivana Šibla]] (Nagrada publike "Jelen" u Puli). Tematici [[NOB]]-a, Vrdoljak pristupa iz duhovite i ideološki neopterećene vizure što ponovo potvrdjuje kod publike uspjelimuspelim filmom ''U gori raste zelen bor'' ([[1971]]., Velika srebrna arena i "Jelen" u Puli) prema [[Ivan Šibl|Šiblovu]] Ratnom dnevniku, te ''Povratak'' ([[1979]].). Zaokupljaju ga ekranizacije književnih djela. Prva je ''Mećava'' ([[1977]].) prema istoimenoj drami P. Budaka, o teškom životu predratnog ličkog sela, s motivom iseljeništva, slijedi ''Kiklop'' ([[1982]], "Jelen" u Puli) prema romanu [[Ranko Marinković|R. Marinkovića]] te ''Glembajevi'' ([[1988]].) prema drami ''Gospoda Glembajevi'' (nagrađivana u Puli), u kojoj do izražaja dolazi redateljev kompetentan rad s glumcima. U međuvremenu je režirao dramu o problemu delikvencije ''Deps'' ([[1974]].), te 2 "regionalne" komedije – ''Ljubav i poneka psovka'' ([[1969]].) i ''Od petka do petka'' ([[1985]].). Za Televiziju Zagreb realizirao je TV – seriju ''[[Prosjaci i sinovi]]'' po romanu [[Ivan Raos|I. Raosa]] i ''Zagrljaj'' po romanu [[Ranko Marinković|R. Marinkoviću]] (ujedno film "''Karneval''", "''Anđeo''" i "''Prah''", [[1989]].)
Pred [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 1990|prve višestranačke izbore]] [[1990]]. godine Vrdoljak je zajedno s 200 vodećih hrvatskih intelektualaca javno podržao umjerenuumerenu [[Koalicija narodnog sporazuma|Koaliciju narodnog sporazuma]], ali se pred kraj kampanje opredijelio za [[HDZ|Hrvatsku demokratsku zajednicu]], postavši jednim od najbližih prijatelja i suradnikasaradnika ratnog huškača [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]]. Zbog toga je nakon pobjedepobede HDZ-a [[30.5.]] [[1990]]. izabran za jednog od šest potpredsjednikapotpredsednika Hrvatske. Na tom je mjestu ostao do uvođenja [[Ustav Hrvatske|Božićnog ustava]], a u tom periodu mu je bilo povjereno organiziranje [[Prvenstvo Evrope u atletici|Prvenstva Evrope u atletici u Splitu]] 1990. godine. Tada se istakao organizacijskim sposobnostima i ostavio dobar dojam na međunarodne funkcionare, zbog čega je primljen za člana [[Međunarodni olimpijski komitet|Međunarodnog olimpijskog odbora]].
Godine 1991. je imenovan za novog direktora [[HRT]]-a. Njegov mandat je bio obilježen kontroverzama vezanim uz korištenje državne televizije isključivo kao propagandno sredstvo Tuđmanovog režima, čistkama srpskih i političkih nepodobnih kadrova, kao i optužbe da je za vrijeme [[Rat u Hrvatskoj|rata]] promovirao [[govor mržnje]]. Sam Vrdoljak je izazivao kontroverze izjavama u kojima je vođu opozicije [[Dražen Budiša|Dražena Budišu]] optuživao da je Srbin, kao i protiv [[Bad Blue Boys]]a nezadovoljnih promjenom imena kluba [[NK Dinamo Zagreb]] u ''NK Croatia''. Vrdoljak je s mjesta direktora HRT otišao godine 1995. ali je ostao zastupnik HDZ-a u Saboru sve do 2000.
