Drago Ibler – razlika između verzija

{{LikovniInfokutija umjetnik

|periodpokret = [[funkcionalizam]]

|veličinaširina_slike =

|rođenjedatum_rođenja = [[Zagreb]], [[14. august]] [[1894]]. {{flag|Austro-Ugarska}}

|smrtdatum_smrti = [[Novo Mesto]], [[12. septembar]] [[1964]]. {{flag|SFR Jugoslavija}}

|vrstapolje = [[arhitektura]]

|utjecaouticaj_na = moderna arhitektura

|utjecaliuticaj_od=

Ibler je studirao arhitekturu na ''Technische Hochschule'' u [[Dresden|Dresdenu]]u. <ref name=lek/> Nakon tog je otišao u [[Pariz]] [[1921]], i družio se sa arhitektima iz kruga oko [[Le Corbusier|Le Corbusiera]]a i ''L'Esprit Nouveau'', zatim je nastavio studije na ''Državnoj Umjetničkoj Akademiji'' (Staatliche Kunstakademie) u [[Berlin|Berlinu]]u ([[1922]]. - [[1924]]), praksu je nastavio u birou njemačkog arhitekta ''Hansa Poelziga''.<ref name=lek/>

[[datotekaDatoteka:Drveni neboder, Marticeva.jpg|thumb|left|240px|Drveni neboder u Martićevoj Drage Iblera]]

Nakon razdoblja studija i usavršavanja ''Ibler'' se vraća u Zagreb i projektira zgradu ''Zavoda za osiguranje radnika'' ([[1923]].), prvi projekt moderne funkcionalističke arhitekture u tadašnjem [[Zagreb|Zagrebu]]u i [[Kraljevina SHS|Jugoslaviji]]. <ref name=lek/> Zatim sa zagrebačkim kolegama istomišljenicima ( Dragom Galićem, Mladenom Kauzlarićem, [[Stjepan Planić|Stjepanom Planićem]] i drugima), između [[1925]]. - [[1935]]. radi na osnivanju takozvane ''Zagrebačke škole'', neformalne grupe arhitekata, zastupnika modernističkog pravca u arhitekturi, koji su željeli radikalno prekinuti sa svim nepotrebnim tradicionalističkim ostavštinama (ukrasi, dekorativne fasade ).

Njegov socijalni i društveni angažman, doveo ga je na čelo [[Grupa Zemlja|Grupe Zemlja]]<ref name=lek>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=94 IBLER, Drago, Hrvatski biografski leksikon (pristupljeno 5. 03. 2011.)]</ref>, koju je uz umjetnike istomišljenike osnovao [[1929]]. u Zagrebu. Ibler je bio i član međunarodnog arhitektonskog udruženja [[CIAM]]. U to vrijeme ''Ibler'' radi kao arhitekt na brojnim natječajima, ali slabo prolazi, radovi su mu u većini slučajeva odbijeni. Jedan dio odbijenica svakako se desio zbog konzervativne sredine, koja nije mogla prihvatiti nova modernistička (i puristička) shvaćanja arhitektonske ljepote, a dio toga išao je i zbog ''Iblerovog'' očiglednog lijevog političkog angažmana, koji se osobito vidio kroz javne istupe Grupe Zemlja. No ''Ibler'' nije bio bez prihoda, realizirao je projekte za brojne manje privatne vile u Zagrebu, [[Korčula|Korčuli]], nekoliko industrijskih objekata i ''Zgradu radničkog osiguranja u [[Skopje|Skopju]]'' ([[1932]].), u kojoj je prvi put primjenio neke nove ideje [[Le Corbusier|Le Corbusiera]]a, između ostalog i njegove prozore u nizu.

Od [[1926]]. ''Ibler'' radi kao profesor na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti]], na tek osnovanom ''Odjelu Ahitekture''<ref name=lek/>, koji djeluje do ratne [[1941]]. Nakon toga ''Ibler'' radi na ''[[Ženeva|Ženevskom]] univerzitetu'' kao predavač arhitekture. Nakon svršetka rata vraća se u [[Zagreb]], i ponovno predaje na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji]] (''Odjel Arhitekture''). Iza rata ublažio je svoja radikalna i puristička shvaćanja o čistoći moderne arhitekture, tako da njegovi poratni projekti imaju i čisto dekorativne ili skulpturalne dodatke, bez obzira na funkciju. Puno radi, ali mnogo toga ostaje samo na papiru poput ''Projekta za [[Beograd|beogradskubeograd]]sku Operu'' ([[1948]].), ''Zgradu jugoslavenske ambasade u [[Moskva|Moskvi]]'' ([[1959]].), ''[[Tito|Titove]]ve zagrebačke rezidencije'' ( [[1961]]. - 4.). No pored tih nerealiziranih, ostaje dosta ostvarenih ''Iblerovih'' projekata stambenih zgrada po Zagrebu; u ''Martićevoj'', ''Smičiklasovoj'' i ''Vlaškoj'' ulici. Od svih tih objekata njegov ''Drveni neboder'' ([[1958]].) iz Martićeve, ostat će valjda Iblerov trajni zaštitni znak u njegovu rodnom gradu.