Razlike između izmjena na stranici "Rembrandt van Rijn"

Obrisano 8 bajtova ,  prije 7 godina
m/м
promjena šablona using AWB
m/м (r2.7.2) (robot Dodaje: ckb:ڕامبرانت)
m/м (promjena šablona using AWB)
{{LikovniInfokutija umjetnik
|ime = Rembrandt
|periodpokret = [[Barok]]
|slika =Rembrandt van rijn-self portrait.jpg
|veličinaširina_slike = 250px
|opis =
|rođenje datum_rođenja = [[15. srpnja]] [[1606]].<br />{{flagicon|Nizozemska}} [[Leiden]], [[Nizozemska]]
|smrt mjesto_rođenja = [[4. listopada]] [[1669]].<br />{{flagicon|Nizozemska}} [[AmsterdamLeiden]], [[Nizozemska]]
|vrsta datum_smrti = [[slikarstvo]]4. - [[grafikalistopada]] - [[crtež1669]] .
|mjesto_smrti {{flagicon|Nizozemska}} [[Amsterdam]], [[Nizozemska]]
|polje = [[slikarstvo]] - [[grafika]] - [[crtež]]
|praksa =
|utjecaouticaj_na = [[Francisco Goya]], [[Vincent van Gogh]], etc.
|utjecaliuticaj_od= [[Caravaggio]], [[Tizian]], [[Rubens]]
|djela = ''Anatomija dr. Tulpa''<br />''[[Noćna straža]]''<br />''[[Povratak razmetnoga sina]]''
}}
== Biografija ==
[[Datoteka:Rembrandt aux yeux hagards.jpg|thumb|left|200px|''Autoportret u kapi sa širom otvorenim očima'', bakropis, 1630.]]
Rembrandt Harmenszoon van Rijn je rođen u [[Leiden]]u u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] kao deveto dijete roditelja Harmena Gerritsza van Rijna i Neeltgene Willemsdr van Zuytbrouck. <ref>Bull, et al, str. 28.</ref> Njegova obitelj je imala mnogo prihoda, ali i posla; otac mu je bio mlinar a majka pekareva kći. Najprije je pohađao [[Latinski|latinsku]] školu, a potom i [[sveučilište]] u Leidenu da bi završio kao šegrt kod slikara povijesnih tema [[Jacob van Swanenburgh|Jacoba van Swanenburgha]] kod kojeg je proveo tri godine. Nakon kratkog, ali važnog naukovanja kod slavnog slikara [[Pieter Lastman|Pietera Lastmana]] u [[Amsterdam]]u, Rembrandt je otvorio svoj studio u Leidenun 1624. ili 1625., koji je dijelio s kolegom [[Jan Lievens|Janom Lievensom]]. Godine 1627. Rembrandt započinje primati učenike, između ostalih i [[Gerrit Dou|Gerrita Doua]]. <ref>Slive posjeduje detaljnu biografiju, str.55 ff.</ref>
 
Od 1629. Rembrandt intenzivno radi za dvor u [[Den Haag]]u, te naposljetku i za princa [[Frederik Hendrik|Frederika Hendrika]] sve do 1646.<ref>Slive, str. 60, 65</ref>
Krajem 1640tih Rembrandt je započeo vezu s mnogo mlađom Hendrickje Stoffels, koja je najprije bila njegova kućopaziteljica. Godine 1654. rodila im se kći Cornelia, te je Hendrickje morala odgovarati pred Nizozemskim reformističkim sudom optužena da je “učinila prostitutski čin sa slikarom Rembrandtom”. Ona je priznala i nije joj bilo dozvoljeno da krsti kći. Ona i Rembrandt su bili u priznatoj pravnoj obiteljskoj zajednici, ali nikada u građanskom braku, jer je Rembrandt želio očuvati zakladu sinu Titusu koju mu je ostavila pokojna majka.<ref name=Slive-71/>
[[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 103.jpg|thumb|desno|''Rembrandtov sin Titus'' kao redovnik, 1660., ulje na platnu, 79,5 × 68 cm, [[Rijksmuseum]], [[Amsterdam]].]]
Rembrandt je živio iznad svojih primanja, kupujući umjetnine (pa čak i licitirajući za svoje slike), grafike i rijetkosti do te mjere da je sud, kako bi Rembrandt izbjegao [[bankrot]] 1656., odredio da mora prodati slike i veliki dio svoje kolekcije antikviteta. Iz prodajne liste 1657. i 1658. (s razočaravajućim cijenama) saznajemo kako je u posjedu pored brojnih slika starih majstora imao i biste rimskih careva, samurajske oklope, kolekciju prirodoslovnih izložaka i minerale. <ref>Slive, str. 84</ref> Također je morao prodati svoju kuću i tiskarsku prešu, te se preseliti u skromniju kuću u [[Rozengracht]]u in 1660.<ref>Schwarz, str. 12. </ref>
Amsterdamski slikarski ceh mu je okrenuo leđa, a njegove naruđbe su često mijenjane još za vrijeme slikanja<ref>Clark 1974, str. 60-61</ref>
Rembrandt je još slikao brojne portrete kada ga je 1667. god. posjetio obožavatelj, toskanski knez [[Cosimo III. de' Medici]], na svom putu u Amsterdam.<ref>Clark 1978, str. 34</ref>
 
== Djela ==
[[Datoteka:Rembrandt_Christ_in_the_Storm_on_the_Lake_of_GalileeRembrandt Christ in the Storm on the Lake of Galilee.jpg|thumb|left|200px|<center>''Krist u oluji na Galilejskom jezeru'', 1633. ulje na platnu.<center>]]
U svom pismu prijatelju Huyghensa, Rembrandt je napisao jedinu očuvanu izjavu o svojoj umjetnosti: ''die meeste ende di naetuereelste beweechgelickheijt'' (najveće i najprirodnije emocije). Bilo da govori o motivima ili formi, Rembrandt je bez premca u isto vrijeme i prizeman i nebesko duhovan kao niti jedan zapadnjački slikar prije njega, a možda i poslije.<ref>Hughes, str. 6</ref>
 
Jednom je utvrđeno devedeset njegovih autoportreta, ali se isto tako zna da je svojim učenicima kao zadatak često davao da kopiraju neki njegov autoportret. Moderni znanstvenici smanjuju tu brojku na četrdesetak slika, kao i nekoliko crteža i 31 bakropis.<ref>White i Buvelot 1999, str. 10.</ref> Na mnogima je prikazivao sebe u kvazi-povijesnim pozama i iskreveljenim licem. Njegove slike uljenim bojama otkrivaju napredak od nesigurna mladića, preko sigurna i uspješna slikara portreta 1630tih, do nemirnih ali snažnih portreta koje je radio u starosti. One skupa daju neobično jasnu sliku čovjeka, njegova izvanjskog izgleda, ali i psihološki karakter koji je vidljiv na njegovom bogato oslikanom licu.
 
[[Datoteka:The_Nightwatch_by_RembrandtThe Nightwatch by Rembrandt.jpg|thumb|320px|<center>''[[Noćna straža]]'' ili ''[[Vojna družba kapetana Fransa Banninga Cocqa]]'', 1642., ulje na platnu, 363 × 437 cm, Rijksmuseum, Amsterdam.<center>]]
Među prepoznatljivijim odrednicama njegova rada je bogata uporaba [[kjaroskuro|kjaroskura]], teatralna uporaba svjetla i sjene koju je preuzeo od [[Caravaggio]]a, ili vjerojatnije od nizozemskih Caravaggista, ali koje je prilagodio svojim osobnim potrebama<ref>Bull, et al, str. 11.-13.</ref> Također su važne njegove dramatične i neobično životne prezentacije likova na kojima je izbjegavao stroge forme (koje su česte u njegovih suvremenika), te njegove slike imaju jedno općeljudsko suosjećanje, neovisno o bogatstvu ili godinama subjekta. Članovi njegove najbliže obitelji (žena Saskia, sin Titus i nevjenčana supruga Hendrickje) se često nalaze na njegovim slikama u [[mitologija|mitološkim]], [[Biblija|biblijskim]] ili povijesnim temama.
 
Tijekom karijere Rembrandt najčešće je slikao portrete, pejzaže i narativne slike. Za ove posljednje najviše je bio cijenjen od svojih suvremenika koji su mu odavali počast za vještinu prikazivanja biblijskih prizora s bogatstvom emocija i neprikosnovenom pozornosti za detalje. Stilski se njegove slike razvijaju od ranog 'glatkog' načina sikanja, karakterističnog po iluzionističkim težnjama, do kasnog 'grubog' tretmana bogato raznolikih tekstura koje su dozvoljavale i iluziju forme pretpostavljajući i taktilne osobine same slike. <ref>van de Wetering, str. 160., 190.</ref>
 
[[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 130.jpg|thumb|left|190px|<center>''Autoportret'', 1658., remek-djelo posljednjeg stila, "najmirniji i ponajbolji od svih njegovih portreta".<ref>Clark 1978, str. 28</ref><center>]]
Od kasnih 1640tih sloboda i dubina njegovih crteža i slika ponavlja se i u njegovim grafikama. Djela su širokog raspona tema i tehnika; ponekad ostavlja velike površine praznog papira, a ponekad opet koristi kompleksnu mrežu linija kako bi stvorio bogate tamne tonove. <ref>Ackley, str. 14.</ref>
Za djelovanja u Amsterdamu (1632.-1636.), Rembrandt je započeo slikati velike dramatične biblijske i mitološke scene s izrazitim kontrastom (''Osljepljavanje Samsona'', 1636., ''[[Belshazzar]]ova gozba'', oko 1635.) u želji da dosegne barokni stil Rubensa.<ref>van de Wetering, str. 287.</ref>
Do 1630tih, Rembrandt je naslikao i nacrtao nekoliko [[pejzaž]]a s pojačanom dramom prirode, drvećem visokih korijena i slikovitim nebom (''Barake ispod olujnog neba'', oko 1641., ''Tri drveta'', 1643.). Od 1640tih njegova djela postaju manje dotjerana i teža u tonu, vjerojatno oslikavajući njegovu osobnu tragediju. Biblijske scene su češće iz [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] nego iz [[Stari zavjet|Starog zavjeta]]. Godine 1642. naslikao je i svoju najveću sliku - ''[[Noćna straža]]'', najpoznatiju zbog mnoštva naručenih portreta koje je pokušao uklopiti u svoj stil koji je razvijao proteklih godina.<ref>van de Wetering, str. 288.</ref>
 
1650tih, Rembrandtov stil se mijenja, slike postaju veće, boje bogatije a potezi kistom izraženiji čime se udaljio od mode vremena koja je težila glatkijim i detaljnijim radovima. Ovo se može opravdati njegovim upoznavanjem s kasnim radovima [[Tizian]]a, i željom da se djela doimlju “nedovršenima” s bogatom teksturom i brojem slojeva čineći tako prostor ne samo iluzionistički, nego i doista dubokim. <ref>van de Wetering, str. 157.-8., 190.</ref>
 
Kasnijih godina se posvetio portretnim figurama iz biblije ('' Apostol Jakov'', 1661.), i duboko reflektivnim autoportretima (od 1652. to 1669. naslikao ih je petnaest), te nekoliko potresnih slika žena i muškaraca (''Židovska nevjesta'', oko 1666.).<ref>"Slika ''Židovska nevjesta'' prikazuje zrelu ljubav, čudesnu mješavinu bogatstva, nježnosti i povjerenja... glave kao da imaju duhovni sjaj koji slikari inspirirani klasikom nikada nisu mogli prikazati." Clark, str. 206.</ref>
Na ovim njegovim kasnim velikim portretima možemo prepoznati stvarne ljude, osjetiti njihovu toplotu, njihovu žudnju za suosjećanjem, ali i njihovu usamnjenost i patnju. Njegove prodorne oči s posljednjih autoportreta kao da prodiru duboko do našeg srca. <ref>Gombrich, str. 423.</ref>
 
=== Grafike ===
[[Datoteka:Rembrandt The Hundred Guilder Print.jpg|right|thumb|300px|<center>''Grafika od stotinu Goldena'', oko1647.-1649., [[bakropis]].<center>]]
Rembrandt je stvarao grafike tijekom cijele svoje karijere od 1626. to 1660., jedina godina iz koje ne postoji datirana grafika je problematična 1649.<ref> Schwartz, 1994, str. 8-12</ref> Sloboda [[gravira]]nja je bila iznimno važna u njegovom djelu. Najprije je koristio stil sličan svojem crtežu, ali se kasnije približio slikarskim efektima koristeći mnoštvo jetkanja kiselinom kako bi postigao različite jačine linija. Tijekom 1640tih radio je u više faza na grafici ''Grafika od stotinu Goldena'' i bilo je to "krunsko djelo sredine njegove karijere" iz čega je iznikao njegov finalni stil.<ref>White 1969, str. 6</ref>
Iako je otisak preživio samo u dvije faze, mnoštvo prerada se može vidjeti ispod finalnog otiska i u mnoštvu crteža. <ref>White 1969, str. 6, 9-10</ref>
[[Datoteka:Rembrandt The Three Crosses 1653.jpg|thumb|left|270px|<center>Tri križa, [[bakropis]], 1653., III. Otisak od IV.<center>]]
U svojim zrelim djelima iz1650tih, Rembrandt je više improvizirao na pločama i preživjeli su brojni veliki otisci u mnogo faza (do jedanaest u nekom slučaju), često promijenjeni do temelja. Sada je često koristio ukriživanje linija kako bi stvorio tamne dijelove koji su prekrivali većinu ploče. Također je eksperimentirao i s papirima koristeći čak i japanski papir, a znao je i ostaviti malo boje (ne očisti je do kraja) kako bi dobio tamnije tonove. Također je često koristio i [[suha igla|suhu iglu]], osobito u maglovitim dijelovima u pejzažima.<ref>White, 1969 str. 6-7</ref>
* Ackley, Clifford, et al, ''Rembrandtov put'', Museum of Fine Arts, Boston, 2004. ISBN 0-87846-677-0
* {{cite book|author=Adams, Laurie Schneider|year=1999|title=Art Across Time. Volume II|publisher=McGraw-Hill College, New York, NY|id=}}
* Bull, Duncan, et al, ''Rembrandt-Caravaggio'', Rijksmuseum, 2006.
* Clark, Kenneth, ''Civilizacija'', Harper & Row, 1969.
* [[Kenneth Clark|Clark, Kenneth]], ''Uvod za Rembrandta'', 1978, London, John Murray/Readers Union, 1978
{{Link FA|el}}
{{Link FA|nl}}
 
[[ab:Рембрандт]]
[[af:Rembrandt van Rijn]]