Saveznici i Jugoslavija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Uklanjanje svog sadržaja stranice
Rxy (razgovor | doprinos)
m Vraćene izmjene 91.185.104.86 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Mladifilozof
Red 1:
[[Jugoslavija]] je tokom drugog svetskog rata bila priznata od strane [[Savezničke sile|Saveznika]], iako je bila okupirana i podeljena od [[sile Osovine|sila Osovine]]. U [[London]]u je sve vreme rata boravila [[jugoslovenska vlada u izbeglištvu]].
 
Saveznici su u početku podržali [[četnik]]e kao glavnu silu otpora u okupiranoj Jugoslaviji, ali nakon što su uvideli da se oni nedovoljno bore i da [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|sarađuju sa silama Osovine]], svoju su podršku preusmerili [[partizani]]ma.
 
== Ustanak u Srbiji i savezničko priznanje četnika ==
{{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Operacija Mihailović}}
[[Image:Mihailovic-TIME.jpg|thumb|Draža Mihailović, naslovnica [[Time]] magazina od [[25. maj]]a [[1942]].]]
Zapadni saveznici pridavali su veliki značaj protivosovinskim aktivnostima u okupiranoj [[Evropa|Evropi]]. Kada je izbio partizanski [[ustanak u Srbiji 1941.]] godine, za borbe se ubrzo čulo u savezničkom svetu. [[Velika Britanija]] je zbog ideološke bliskosti i lojalnosti jugoslovenskom kralju u novembru [[1941]]. obećala punu podršku [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]], pod uslovom da postigne sporazum sa "drugim elementima otpora". U Srbiju je stigla saveznička misija, a inostrana štampa je počela da gradi mit o herojskom borcu, pukovniku [[Draža Mihailović|Mihailoviću]]. [[Saveznici]] su formirali zajednički stav, koji mu je prenet: biće priznat za lidera pokreta u celoj zemlji, pod uslovom da održi jedinstvo sa [[partizani]]ma. Ali, Mihailović je shvatio da je praktično već postao heroj i da bi bilo povoljnije po njega da umesto koalicije sa partizanima u kojoj su oni jači, njih jednostavno nestane. Nije prošlo ni nedelju dana od prvog susreta sa savezničkom misijom, a Mihailović je poveo koncentričan napad na [[Užička republika|Užičku republiku]], i zatražio [[Sastanak u Divcima|sastanak sa nemačkom komandom]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>
 
Britanski oficir za vezu [[Bil Hadson]] je u novembru 1941. javljao: "''Partizani bi bili za kompromis, no Mihailović veruje da drži sve adute''."
 
Uprkos svemu, novi predsednik Jugoslovenske vlade u [[London]]u, [[Slobodan Jovanović]], imenovao je Mihailovića za ministra vojske, vazduhoplovstva i mornarice, [[11. januara]] [[1942.]], zbog zasluga koje je postigao sa svojim gerilskim pokretom otpora i dizanjem ustanka protiv Nemaca.<ref name="RE"/> Jugoslovenska vlada u Londonu je naložila da sve grupe otpora, uključujući i komunističke, treba da se uključe u opštenarodni pokret otpora kojim bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] prema uputstvima svoje vlade i direktivama savezničkih štabova. Ovim su Četnički odredi Jugoslovenske vojske postali legitimna i međunarodno priznata oružana snaga [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od strane Saveznika, jer su sve članice antihitlerove koalicije imale uspostavljene diplomatske odnose i akreditovane ambasadore ([[Velika Britanija|V. Britanija]], [[SSSR]], [[Poljska]], [[Francuska]], [[Grčka]], [[Čehoslovačka]] i [[SAD]]) kod Jugoslovenske vlade čiji je ministar vojni bio Draža Mihailović.<ref name="RE"/> Kralj Petar II ga je na osnovu Ukaza, [[19. januar|19. januara]] unapredio u čin divizijskog generala.<ref name="RE">Sloboda ili smrt, Radoje i Živan L. Knežević, Sijetl, Vašington, SAD, 1981.</ref>
 
Putem svojih sredstava informisanja u cilju stimulisanja otpora stvorili su legendu o komandantu Mihailoviću i njegovim gerilcima.
 
== Upoznavanje situacije na terenu ==
[[Datoteka:Četničko ostrvo slobode.jpg|thumb|Kolaboracija u Crnoj Gori predstavljena kao "'''Mihailovićevo ostrvo slobode'''" u magazinu "[[Time]]" 25 maja 1942. "''U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom''."<ref name="Deakin2">[http://www.znaci.net/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> ([[Bil Hadson]])]]
 
Iako su Britanci podržavali Mihailovića, stvarna situacija na terenu bila je dosta dobro poznata. Već u srpnju 1942. je Glenconner pisao Južnom odjelu Foreign Officea:
{{citat|»Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi (tog podatka), ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću.«<ref>[http://www.znaci.net/00001/171.htm BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ], - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u ''{{jez-en|School of Slavonic and East European Studies (University of London)}}'' - {{jez-en|Phyllis Auty}} i Richard Clogg, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 12. Diskusija o izlaganjima {{jez-en|E. Baker}}, {{jez-en|Bailey}}-a, {{jez-en|Maclean}}-a i {{jez-en|Taylor}}-a str. 458-459</ref>}}
 
U Mihailovićev štab uputili su misiju za vezu na čelu sa kapetanom [[Bil Hadson|Hadsonom]]. Misija je dignuta na viši nivo imenovanjem pukovnika Bejlija (u decembru 1942.) i kasnije generala Armstronga (u septembru 1943.) za šefa misije. Tokom proleća i leta 1943. saveznici su poslali u Srbiju devet svojih misija u štabove JVUO u cilju održavanja veze i organizovanja diverzija i otpora.
 
Saveznički eksperti uspeli su da dekodiraju nemačke šifre, tako da su svakog dana imali izveštaje o nemačkom radio-saobraćaju. Bejzil Dejvidson iz [[SOE]] izjavio je da su početkom [[1943]] ti izveštaji počeli stizati i do njega:
{{citat|Mislim da smo intercepte počeli dobivati početkom siječnja 1943. godine i da su oni vjerojatno počeli stizati na moj stol već početkom siječnja. Bilo je veoma jasno da su to intercepti brzojavki [[Sicherheitsdienst]]a u Jugoslaviji, dakle da su krajnje vrijedna obavještenja... Bile su to brzojavke na primjer ovakva sadržaja: »Partizani koji su dosad bili u X ili Y nalaze se u pokretu prema Z. Šaljemo protiv njih četnike.« Drugi faktor od historijskog značenja jest u tome da su ta obavještenja odigrala veoma krupnu ulogu u odluci premijera (Churchilla), do koje je došlo kad je on u veljači 1943. stigao u Kairo da se iniciraju promjene u našoj politici. <ref>[http://www.znaci.net/00001/171.htm BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ], - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u ''{{jez-en|School of Slavonic and East European Studies (University of London)}}'' - {{jez-en|Phyllis Auty}} i {{jez-en|Richard Clogg}}, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 9. Diskusija o referatu {{jez-en|Sweet-Escott}}-a, str. 438</ref>}}
 
Tokom 1942. i prve polovine 1943. godine saveznici su preko izveštaja svojih misija, praćenjem osovinske, naročito italijanske, štampe, i putem dešifrovanja neprijateljskog radio-saobraćaja, došli do dva zaključka:
 
# Mihailovićeve trupe ne pokazuju značajnu protivosovinsku aktivnost
# Jedan broj Mihailovićevih komandanata sarađuje sa osovinskim snagama.
 
Usled znatno većeg broja izvora, komandant Sredozemlja, general [[Henry Maitland Wilson]], koji se tada nalazio u [[Kairo|Kairu]], imao je jasniju ukupnu sliku o situaciju i činiocima u Jugoslaviji nego pukovnik Bejli koji se nalazio u [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevom]] štabu u Lipovu kod [[Kolašin]]a.
 
==="Ibarski telegram"===
{{main|Henry Maitland Wilson}}
Nakon [[bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], u kojoj su [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeve]] snage sarađivale sa Italijanima dok se britanska armija borila protiv Italijana u [[Afrika|Africi]], sa aspekta Komande Sredozemlja, situacija u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] je izgledala ovako: partizanske snage vode borbe i pružaju efikasan otpor [[Sile Osovine|Osovini]]. Međutim, kako izgleda, [[Partizani|partizani]] su nakon sloma ustanka izgubili oslonac u [[Srbija|Srbiji]]. Tamo još uvek postoje izvesne [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeve]] snage koje bi se možda mogle navesti da preduzmu nešto korisno za savezničku stvar.
 
[[Datoteka:Hmwilson1944.jpg|thumb|"''Apsolutno je potrebno da general Mihailović sada počne da izvršava obaveze koje je ranije prihvatio... Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.''" ([[Henry Maitland Wilson]])]]
Na osnovu ovakvog uvida u situaciju, saveznički Komandant Sredozemlja je u maju [[1943]], pre nego što je misija [[SOE]] uopšte stigla do [[Tito]]vog [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], naložio oficiru za vezu, pukovniku Bejliju, da Mihailoviću dostavi čuveni "ibarski telegram", što je ovaj učinio [[29. maj]]a [[1943]]:
{{citat|Apsolutno je potrebno da general Mihailović sada počne da izvršava obaveze koje je ranije prihvatio i da u ovom trenutku sarađuje u potpunosti... Mihailović ne predstavlja borbenu snagu od nekog značaja zapadno od Kopaonika. Njegove jedinice u Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni već su uništene ili tesno sarađuju sa Osovinom. Isto tako je teško reći da njegove jedinice postoje u Hrvatskoj, Sloveniji i Slavoniji... Partizani predstavljaju dobru i efikasnu borbenu snagu u svim krajevima, gde jedino kvislinzi predstavljaju generala Mihailovića.
 
Zato je odlučeno: obavestićete Mihailovića da britanska Glavna komanda Srednjeg istoka zahteva da on, kao saveznik, prekine svaku saradnju sa Osovinom i da krene na istok, u Srbiju... da odmah ide na Kopaonik sa svim svojim odanim oficirima i ljudima; ako je potrebno, neka se probija silom, oružanim snagama.
 
Britanska Glavna komanda smatraće ubuduće oblast pod njegovom komandom i uticajem ograničenu na zapadu borbenim elementima koji već postoje na desnoj obali reke Ibar i prema jugu do Skoplja. Na ovu teritoriju britanska Glavna komanda poslaće veliku pomoć vazdušnim putem.
 
Molimo da sve ovo objasnite Mihailoviću, da mu prenesete ove odluke na što je moguće više kategoričan način i da nastojite da dobijete njegov brzi i nedvosmislen pristanak za njihovo ostvarenje. Vi i cela Britanska misija pratićete Mihailovića na Kopaonik i nastojati da njegova saradnja bude iskrena i uspešna... <ref>[http://www.znaci.net/00001/5_2.htm Vilijam Dikin, BOJOVNA PLANINA], Beograd 1973</ref>}}
 
Ovaj zahtev Mihailoviću, potekao od nadležne vojne komande, inspirisan ratnim operativnim interesima, ubrzo je povučen na zahtev britanske vlade. Nastupio je period prilagođavanja, odmeravanja i pregovaranja.
 
===Decembarski telegram===
{{main|Henry Maitland Wilson}}
Iako je u međuvremenu [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] poveo akciju protiv nemačkih snaga i snaga NDH koja je "potrajala šest nedelja"<ref>[http://www.znaci.net/00001/171.htm BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ], - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u ''{{jez-en|School of Slavonic and East European Studies (University of London)}}'' - {{jez-en|Phyllis Auty}} i {{jez-en|Richard Clogg}}, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 4. Britanska politika prema Draži Mihailoviću, referat {{jez-en|S. W. Bailey}}, str. 341</ref> (vidi [[napad na Višegrad 1943.]]), saveznički Komandant Sredozemlja [[Henry Maitland Wilson]] ocenio je da se radi o sporednim i kratkotrajnim aktivnostima, uz izbegavanje da se preduzme nešto na komunikacijama značajnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikaciji, a koja počinje rečima:
{{citat|'''Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.'''<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}}
Ovaj telegram smatra se nekom vrstom ultimatuma [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]]. Navedeni napadi na komunikacije nikad nisu izvedeni, i general Vilson je sredinom decembra svim savezničkim oficirima pri [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama dao instrukciju da su slobodni da napuste četnike i da se povežu sa najbližim partizanskim snagama. Međutim, ova akcija evakuacije savezničkih oficira iz razloga bezbednosti odvijala se u etapama sve do kraja maja [[1944]].
 
== Uspostavljanje kontakta sa partizanima ==
{{main|Misija Hidra|William Deakin|Fitzroy MacLean}}
Još početkom 1942. godine Saveznici uspostavljaju neformalne kontakte sa partizanima (vidi [[Misija Hidra]]).
 
U aprilu 1943. saveznici su uspostavili zvaničan kontakt sa [[partizani|partizanima]] i postepeno počeli da im pružaju materijalnu i propagandnu podršku. Mihailoviću je postavljen ultimatum i zadat rok da otpočne sa protivosovinskim aktivnostima prema instrukcijama savezničke Komande Sredozemlja. Budući da do tih protivosovinskih aktivnosti [[JVUO]] nije došlo, u decembru 1943. saveznici su doneli odluku da uskrate svaku pomoć Mihailoviću i da svu pomoć i podršku prenesu na partizane.
 
== Savezničko priznanje partizana ==
{{main|Teheranska konferencija}}
Početkom septembra 1943. Italija je kapitulirala. Pad Italije imao je za posledicu naglo jačanje [[NOVJ]], kako brojčano, tako i po naoružanju, koje je preuzeto od razoružanih Italijana. Ovo je omelo nemačke planove o posedanju italijanskih položaja. S obzirom da su u južnoj Italiji napredovale savezničke snage, izbivši na obalu [[Jadran]]a, velike neposednute oblasti na obali i u unutrašnjosti Jugoslavije predstavljale su kritičan problem za nemačku odbranu.
 
Partizanski pokret se konsolidirao kako u tehničkom, tako i u političkom smislu. U [[Jajce|Jajcu]] održano [[drugo zasjedanje AVNOJ-a]] je koincidiralo s [[Teheranska konferencija|Teheranskom konferencijom]] kojom su Saveznici odlučili da partizanima, a ne četnicima pružaju pomoć. Saveznički vojni i politički lideri izneli su slične zaključke na međusavezničkim konferencijama u Kairu i [[Teheranska konferencija|Teheranu]] od [[22. novembra]] do [[7. decembra]] [[1943]]:
* "'''Premijer [[Vinston Čerčil|Čerčil]]''': Žalosna je činjenica da gotovo nikakve zalihe nisu dostavljene 222.000 ljudi brojnim pristalicama Tita morskim putem. Ti odlučni (borci) drže u Jugoslaviji onoliko Nemaca koliko mi držimo južno od Rima. Nemci su bačeni u zabunu nakon kolapsa Italije i patriote su osvojile kontrolu nad velikim delovima obale."<ref>It was a lamentable fact that virtually no supplies had been conveyed by sea to the 222,000 followers of Tito. These stalwarts were holding as many Germans in Yugoslavia as the combined Anglo-American forces were holding in Italy south of Rome. The Germans had been thrown into some confusion after the collapse of Italy and the Patriots had gained control of large stretches of the coast. [http://znaci.net/00002/334.htm SEXTANT/EUREKA CONFERENCES (Cairo and Tehran. 22 November-7 December 1943)], strana 385</ref>
* "'''General [[Dvajt Ajzenhauer|Ajzenhauer]]''' naglasio je vitalni značaj nastavljanja maksimalnih mogućih operacija na uspostavljenom poprištu... On veruje da svu mouću opremu treba slati Titu, jer su Mihailovićeve snage od male vrednosti."<ref>GENERAL EISENHOWER stressed the vital importance of continuing the maximum possible operations in an established theater... He believed that all possible equipment should be sent to Tito since Mikhailovitch’s forces were of relatively little value. [http://znaci.net/00002/334.htm SEXTANT/EUREKA CONFERENCES (Cairo and Tehran. 22 November-7 December 1943)], strana 445</ref>
* '''General [[Alan Francis Brooke|Bruk]]''' je, prelazeći na Jugoslaviju, rekao da su u toj zemlji Nemci imaju teškoća da održavaju svoje komunikacije. Otuda, sva dobit mora biti izvučena iz svih prilika da se uvećaju nemačke nevolje putem pomaganja partizana. Želimo da se organizuje sistem dopremanja oružja i vazdušne podrške. General Bruk rekao je da je sada 21 nemačka divizija raspoređena u Jugoslaviji do grčke granice."<ref>Turning to Yugoslavia, GENERAL BROOKE said that since the withdrawal of Italian forces there, the Germans have found it difficult to maintain their communications in that country. Therefore, full advantage must be taken of all opportunities to increase the German difficulties in Yugoslavia by assisting the Partisans. It is desired to organize a system by which arms can be supplied to them and air assistance rendered as well. GENERAL BROOKE said that there were now some 21 German divisions deployed in Yugoslavia as far down as the Grecian border. [http://znaci.net/00002/334.htm SEXTANT/EUREKA CONFERENCES (Cairo and Tehran. 22 November-7 December 1943)], strane 528-529</ref>
* "'''Premijer [[Vinston Čerčil|Čerčil]]''': Izvanredne stvari postižu se u Jugoslaviji od strane Tita, koji radi mnogo više nego što je Mihailović postigao. Nema planova da se u Jugoslaviju pošalje velika armija, ali se Nemcima može zadati udarac kroz pomaganje Titovih snaga putem povećanog snabdevanja."<ref>Splendid things had been accomplished in Yugoslavia by Tito, who is doing much more than Mihailovich had accomplished. There were no plans to put a large army into Yugoslavia, but a blow could be struck at the Germans by means of assisting the Tito forces through increased supplies. [http://znaci.net/00002/334.htm SEXTANT/EUREKA CONFERENCES (Cairo and Tehran. 22 November-7 December 1943)], strana 519</ref>
 
Zahvaljujući probijanju nemačkog sistema šifrovanja radio-saobraćaja, saveznički rukovodioci raspolagali su veoma dobrim informacijama o zbivanjima u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]], i doneli su odluku o pružanju što veće moguće pomoći [[NOVJ]] u materijalu i putem taktičkog sadejstva.
 
== Okretanje četnika Nemcima ==
{{main|Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu}}
[[Image:T78-r311-6287984.jpg|mini|desno|Radio-depeša nemačke komande jugoistoka komandi [[Vermaht]]a o stanju na terenu 14. decembra 1943. U odeljku o [[operacija Kugelblic|operaciji Kugelblic]], u sastavu fronta 1. brdske divizije pominje se, pored ostalih, i borbena grupa [[Vojislav Lukačević|Lukačević]], a u sastavu fronta Vojnoupravnog zapovednika Srbije 24. i borbena grupa [[Filip Ajdačić|Ajdačić]].<ref>[http://znaci.net/00002/T78_331/356_80.htm Nacionalna arhiva Vašington, mikrofilm T78, rolna 331, frejm 6287984]</ref>]]
 
Izbačen iz savezničkog tabora, [[Dragoljub Mihailović]] se okrenuo sa pomoć Nemcima, o čemu izveštava nemački komandant Jugoistoka [[Maksimilijan fon Vajhs]]:
{{citiranje|Situacija u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva, u neposrednoj vezi sa zamišljenim, odnosno stvarnim tokom događaja na području Sredozemnog mora, znatno se zaoštrila... Komunizam u Srbiji ima sve veći uticaj. Veliki deo sabotaža pada na njihov teret... Krvava obračunavanja između grupa D.M. i komunističkih bandi sve su češća i žešća, naročito u istočnoj i centralnoj Srbiji... Crvene snage nameravaju da prodru u Srbiju preko Drine. Mihailović vrši pripreme da ih odbije...
<br/>
Zbog toga Mihailović već traži vezu sa nemačkim komandama, da ne bi potpao pod komunističku vlast.<ref>[https://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE_%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%9A%D1%83_%D0%BD%D0%B0_%D0%91%D0%B0%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD%D1%83_1.11.1943. Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka o stanju na Balkanu 1.11.1943.]</ref>|Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka fon Vajhsa o stanju na Balkanu od 1.11.1943.}}
 
O Mihailovićevom nastojanju da se približi [[Wehrmacht]]u izveštava i generalštabni major Warnstorff 9. decembra 1943. godine:
{{citiranje|„Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora-komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.- komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojim se D.M.-jedinice obaezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.“ <ref>NAW, T-311, Roll 175, 000895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Warnstorff-a (dodatak zabilješki sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.).</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju generalštabnog majora Warnstorff-a od 9. decembra 1943.}}
 
Velika većina četničkih snaga van Srbije već se čvrsto vezala za Nemce, a tokom novembra i decembra [[1943]]. i veliki broj vođa u Srbiji ([[Vojislav Lukačević]], [[Nikola Kalabić]], [[Jevrem Simić]], [[Ljuba Jovanović]]) potpisali su sporazume sa Nemcima. Obaveštenje nemačkog komandanta jugoistoka o sklopljenom sporazumu sa Lukačevićem vrlo brzo je došlo do Čerčila, i imalo je presudan značaj u odluci o napuštanju Mihailovića.<ref>[http://znaci.net/00001/293.htm Cripps, John (2001). "Mihailovic or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose] (Chapter 13 pp237-263)". In Smith, Michael; Erskine, Ralph. Action This Day. London: Bantam. ISBN 0593 049101.</ref>
 
Odbačen od Saveznika, Mihailović se ubrzo upustio u pregovore sa novim nemačkim izaslanikom za Balkan [[Herman Nojbaher|Hermanom Nojbaherom]], koji je u izveštaju svojoj komandi ocenio da je Draža Mihajlović "toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom."<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>
 
== Raskid saveznika sa četnicima ==
 
[[Datoteka:Sir Winston S Churchill.jpg|thumb|"''Razlog zašto smo obustavili snabdevanje Mihailovića oružjem i nismo mu dali podršku bio je jednostavan. On se nije borio protiv neprijatelja i, štaviše, neki njegovi potčinjeni pravili su sporazume sa neprijateljem''."<ref name="Meklejn11"/> ([[Winston Churchill]])]]
 
Premijer [[Velika Britanija|Velike Britanije]] [[Vinston Čerčil]] doneo je [[17. februar]]a [[1944]]. formalnu odluku o povlačenju podrške Mihailoviću. U Donjem domu g. Čerčil je postupak vlade objasnio na sledeći način:
{{citat|"Razlog zašto smo obustavili snabdevanje Mihailovića oružjem i nismo mu dali podršku bio je jednostavan. On se nije borio protiv neprijatelja i, štaviše, neki njegovi potčinjeni pravili su sporazume sa neprijateljem." <ref name="Meklejn11"/>|[[Winston Churchill]]}}
 
Nakon toga saveznička pomoć usmerena je na jačanje snaga [[NOVJ]] u [[Srbija|Srbiji]]. Jedan od učesnika u događajima, [[Ficroj Meklejn]] ovako je opisao taj preokret u savezničkoj politici:
{{citat|Strategijski značaj Srbije bio je očigledan. Ona se nalazila na železničkoj pruzi Beograd - Solun, komunikaciji od životne važnosti za neprijatelja. Njen bi značaj bio povećan ako se iskrcaju saveznici negde na Balkanu, što je u to vreme još uvek bila mogućnost koja je dolazila u obzir.
 
Do tada smo Srbiju smatrali za prvenstveno četnički domen. Materijal koji smo im tamo ranije dostavljali izbacivan je Mihailoviću. Ali rezultati su, po mišljenju Komande Bliskog istoka, bili razočaravajući. Naročito nije dolazilo ili veoma malo do presecanja saobraćaja na pruzi Beograd - Solun. Kao što se sećate, Mihailoviću je dat ograničen period vremena, u kome je trebalo da izvrši određenu operaciju. Ovo vreme je sad isteklo, a on nije ispunio ovaj zahtev i zato je doneta važna odluka da se Saveznička misija povuče iz njegovog štaba i da mu se obustavi dalje dostavljanje materijala...
 
Pošto je odlučeno da se četnici odbace, zadatak naše politike bio je da što pre pomognemo jačanje partizana u Srbiji... Sada su srpski partizani imali visok stepen prioriteta za dobijanje materijala... <ref name="Meklejn11">[http://www.znaci.net/00001/1_11.htm Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU glava 11 - NOVI DOGOVOR]</ref>|[[Ficroj Meklejn]]}}
 
Savezničke misije su do maja 1944. povučene iz štabova JVUO, što je izazvalo određene političke probleme:
{{citat|Odluka, doneta iz vojnih razloga, da se Mihailoviću uskrati pomoć i pruži podrška Titu, automatski je postavila i politički problem. Na prvom mestu ona je izazvala najsnažniji otpor kraljevske jugoslovenske vlade i grupe oko kralja Petra, iako se sam kralj na kraju prećutno složio. Drugo, ona je postavila i pitanje da li će, s naše strane, posle vojnog priznavanja Tita kao saveznika, uslediti u bilo kojoj meri i političko priznavanje.<ref name="fitzroy">Fitzroy MacLean: Eastern Approaches, 1949.</ref>|[[Ficroj Meklejn]]}}
 
== Raskid kralja Petra II sa četnicima ==
 
12. septembra 1944. jugoslovenski kralj [[Petar II Karađorđević]] je javno pozvao sve borce da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije, a one koji to odbiju osudio kao izdajnike koji "zloupotrebljavaju ime kralja i autoritet krune" radi pravdanja saradnje sa neprijateljem:
 
{{citiranje|U ovom sudbonosnim i za Jugoslaviju velikim danima, kada pobedonosne armije Sovjetskog Saveza stoje na našoj granici s jedne strane, a američke i britanske s druge strane, kada je dan naše slobode u punom svanuću, pozivam sve Srbe, Hrvate i Slovence da se ujedinite i pristupite Narodnooslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom. (...) tom našom narodnom vojskom, koja je jednodušno priznata, podržavana i pomagana od naših velikih saveznika, Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država Amerike.
<br/><br/>
Svi oni, koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovom pozivu, neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga, ni pred narodom ni pred istorijom. Ovom mojom porukom vama, odlučno osuđujem zloupotrebu imena kralja i autoriteta krune, kojom se pokušavalo opravdati saradnja sa neprijateljem i izazvati razdor među borbenim narodom u najtežim časovima njegove istorije, koristeći time samo neprijatelju.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref>|Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (12. septembra 1944.)}}
 
Uprkos pozivu jugoslovenskog kralja, [[Dragoljub Mihailović]] i tzv. "Jugoslovenska vojska u otadžbini" u [[Bitka za Srbiju 1944.|bici za Srbiju]] su se borili na strani Nemaca.
 
== Saradnja NOVJ i Saveznika‎ ==
{{main|Balkansko ratno vazduhoplovstvo|Operacija Brezna|Operacija Ratweek|Bitka za Srbiju 1944.}}
Velika kombinovana operacija trupa na zemlji i vazduhoplovstva protiv vitalnih komunikacija, izvedena je u prvoj nedelji septembra [[1944]]. u saradnji [[NOVJ]] i savezničkog vazduhoplovstva. Ona je poznata po svom kodnom nazivu "[[Operacija Ratweek]]", i imala je veliki značaj za dalje odvijanje rata u [[Evropa|Evropi]].
 
== Kasnija tumačenja ==
[[Datoteka:Fitzroy MacLean.jpg|thumb|"''Uz pomoć naše propagande, mi smo u našoj mašti od Mihailovića napravili nešto što on nikada ozbiljno nije ni predstavljao. Sad smo ga odbacili, jer nije ispunio naša sopstvena očekivanja.''."<ref name="Meklejn11"/> ([[Fitzroy MacLean]])]]
 
Mnogi autori genezu stavova [[Saveznici|Saveznika]] prema zbivanjima u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] objašnjavaju prevashodno političkim motivima. Oni su na kraju i igrali značajnu ulogu. Međutim, u ovom periodu, od leta [[1943]]. do leta [[1944]], još je bila dominantna koncepcija da je osnovi cilj da se vojno porazi [[Nemačka]], da treba raditi sve što je moguće da joj se nanese što veća štata, dok je sve drugo od sekundarnog značaja<ref>[http://www.znaci.net/00001/1.htm Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU]</ref><ref>http://en.wikipedia.org/wiki/Yugoslavia_and_the_Allies</ref>. Politička teorija geneze savezničkog stava prema Jugoslaviji zasniva se takođe na netačnoj pretpostavci o zanemarljivo malom značaju zbivanja u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] na rat kao celinu.
 
Nasuprot ovoj koncepciji, upravo je armija, a ne politika, vršila pritisak i preduzimala korake u ovoj evoluciji.
 
Nasuprot [[teorija zavere|teoriji zavere]] Dejvida Martina<ref>Dejvid Martin, Mreža dezinformacija: Čerčilova jugoslovenska greška, Beograd : Prosveta, 1991</ref>, saveznički Komandant Sredozemlja je u vrlo maloj meri zavisio od informacija prikupljenih preko [[SOE]]. On je imao više izvora kvalitetnih i iscrpnih informacija:
* Saveznički eksperti uspeli su da dekodiraju nemačke šifre serije Ultra<ref>http://en.wikipedia.org/wiki/Yugoslavia_and_the_Allies</ref>, tako da je general Vilson imao svakog dana na svom stolu izveštaj o nemačkom radio-saobraćaju.
* Osovinska štampa, naročito u [[Italija|Italiji]], dosta je pisala o operacijama u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]], pri čemu je otvoreno prikazivala široku saradnju sa četnicima.
* Saveznički oficiri u Jugoslaviji, naročito Bil Hadson, uspeli su u drugoj polovini [[1942]]. da putem radio-poruka do neke mere opišu situaciju na terenu na kome su se kretali.<ref>[http://www.znaci.net/00001/5_2.htm Vilijam Dikin, BOJOVNA PLANINA, Beograd 1973]</ref>
 
== Izvori ==
{{reflist|2}}
 
== Vidi također ==
* [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji]]
* [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije]]
* [[Chetniks! The Fighting Guerrillas]]
* [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]
 
{{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}}
{{Drugi svjetski rat}}
 
[[Kategorija:Saveznici i Drugi svetski rat u Jugoslaviji| ]]
 
[[en:Yugoslavia and the Allies]]