George Grosz – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
dodana infokutija
Nema sažetka izmjene
Red 20:
 
U [[Pariz]]u je nakon dodira s [[futurizam|futurizmom]] i [[dadaizam|dadaističkim]] ekscesima prešao na političku i socijalnu karikaturu u satiričkim časopisima. Njegov likovni izraz je nemilosrdna kritika nemačkog militarizma i [[Buržoazija |buržoaske klase]]. Od nemačkog haosa posle [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]] do prvih simptoma [[Nacizam|nacističkog terora]] svoju likovnu dokumentaciju objavljivao je u ciklusima [[grafika|grafike]]: „Bog je s nama“, „Lice vladajuće klase“, „Evo čoveka“ Od slika itiču se „Pomrčina sunca“ i „Nemačka, jedna zimska bajka“. [[1932.]] iselio se u [[SAD]], gde je radio crteže za knjige. Uspomene svog života objavio je [[1931.]] u [[Nemačka |Nemačkoj]], a [[1946.]] u [[Njujork]]u pod nazivom "Malo da i veliko ne".
 
Gros je učestvovao u [[Spartakistički ustanak|Spartakističkom ustanku]] 1919. nakon koga je kraće vreme bio član [[KP Nemačke]]; nju je napustio posle posete [[Sovjetska Rusija|Sovjetskoj Rusiji]] 1922. gde ga je razočarao totalitarni karakter [[komunizam|komunističke]] vlasti. Nemačku je napustio pred nacističkim progonima i utočište našao u [[SAD]] čiji je državljanin postao 1938. Posle [[drugi svetski rat|drugog svetskog rata]] se vratio u Nemačku i živeo u Berlinu. Tamo je i umro od posledica pada niz stepenice nakon jedne noćne pijanke.
 
Pojavljuje se kao lik u filmu [[Max (film)|''Maks'']] iz 2002. godine, gde ga tumači škotski glumac [[Kevin McKidd|Kevin MekKid]].
 
== Eksterni linkovi ==