Ivan Pavao I. – razlika između verzija

Godine [[1958]]. umire [[papa]] [[Pio XII.]] Novi papa [[Ivan XXIII.]]. iste godine imenuje ga biskupom Vittorio-Veneta. O tome će imenovanju osobni tajnik pape Ivana XXIII. msgr. Loris Capovilla iznijeti Papino razmišljanje. »Kako je moguće – zapitao se papa – da su dokumenti o tome Lucianiju ostali po strani? Zašto još nije biskup?« Na to mu je odgovoreno da je Luciani ocijenjen kao pobožan čovjek, dobrodušan, te kao izvrstan teolog. Ali i da postoje dva problema, nije zdrav i plah je. Na to je Papa rekao: »Pa iako je zdravlje problem, ipak ću ga imenovati biskupom. Ako umire, neka umre kao biskup.« Bila je to karijera protiv njegove volje. Kao biskup oduševljeno sudjeluje u radu [[Drugi vatikanski sabor|Drugog vatikanskog sabora]]. Za vrijeme trajanja [[Ekumenski sabor|Sabora]] (Koncila) umire papa Ivan XXIII. Luciani slijedi u svemu novoga papu [[Pavao VI.|Pavla VI.]], i brani njegova stajališta. Sam će jednom prilikom reći: »Nije bitno vladanje, nego služenje.« Godine [[1969]]. papa Pavao VI. imenuje ga [[patrijarh]]om [[Venecija|Venecije]], a [[1973]]. godine i [[kardinal]]om. Iako se politički naizgled priklonio ljevici, javno se izjasnio kako je [[komunizam]] nespojiv s [[kršćanstvo]]m. Bio je sklon reformama, te se protivio raskošnim svečanostima. Poticao je [[župnik]]e da, ako je to potrebno, rasprodaju skupocjeno crkveno posuđe u korist siromaha. Objavio je knjigu [[Ilustrissimi]] – seriju duhovnih pisama povijesnim i izmišljenim osobama. U kolovozu [[1978]]. godine iznenada umire papa Pavao VI. Luciani je na samom početku konklava već naslućivao ishod glasovanja. Od samog početka bio je [[papabile]]. U konklavama sudjeluje 111 kardinala, što predstavlja najveći broj izbornika do tada. Nakon samo četiri kruga glasovanja [[26. kolovoza]] [[1978]]. godine izabran je za papu. Pošto je izabran Luciani je okupljenim kardinalima rekao: »Gospodo kardinali, neka Vam Bog oprosti to što ste mi učinili...« Uzima ime Ivan Pavao I., po uzoru na svoje predhodnike Ivana XXIII. i Pavla VI., jer kako je rekao, prvi ga je imenovao biskupom, a drugi kardinalom. Želio je nastaviti njihovim putem u duhu Drugog vatikanskog koncila.